NEČASTIVI NA SARAJEVSKOM FILOZOFSKOM FAKULTETU

Piše: Ibrahim Kajan

Već na prvu objavljenu vijest (11. maja) o slučaju odbijanju Izvještaja o podobnosti teme i kandidata za izradu doktorske teme mr. Fatmira Alispahića, koju je Nastavno-naučnom vijeću sarajevskog Filozofskog fakulteta predočila stručna Komisija, ponudio sam javnosti, kosterniran, svoje mišljenje o tom: Vjerovao sam da je ovo nemoguće – da profesori, a ne sud i Tužilaštvo – optužuju i presuđuju ko je „rasist i pobornik ksenofobije“! Pod krinkom demokrata, profesori sarajevskog Filozofskog fakulteta provode nečuvenu, strahovitu hajku nad istaknutim publicistom i književnikom Fatmirom Alispahićem!

 Prof. dr. Ugo Vlaisavljević: Začepili su mu usta, ali on je napisao pismo

Podsjećamo da je Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 9. maja, proglasilo Fatmira Alispahića nepodobnim za stjecanje doktorata. Orgiju „istjerivanja đavola“ na Filozofskom fakultetu, započeo je  prof. Dubravko Lovrenović, prodekan za nastavu, stilom moralnih čistunaca nevinog doba boljševizma, prozborivši ideološkom leksikom  da je (kandidat) „rasist i pobornik ksenofobije, govora mržnje i nacionalizma te da kao takav ne može steći doktorat iz humanističkih nauka“. 

Takvom načinu govora, koji nipošto ne pripada jednoj humanističkoj i znanstvenoj ustanovi, suprotstavio se prof. Ugo Vlaisavljević. Ali, sila ne moli, ona je „na licu mjesta“ začepila dr. Vlaisavljeviću usta!

Po novinskom izvještaju, Lovrenovića je podržalo još 20-tak profesora, „među kojima i dekan Ivo Komšić te profesor Enver Kazaz“. Tih 20-tak profesora nije se uopće, ni jednom jedinom riječju osvrnulo na Alispahićevu  predloženu temu doktorata ("Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti"), kao ni o  podastrijetoj saglasnosti i pozitivnoj ocjeni Odsjeka za književnosti naroda BiH o podobnosti i kandidata, što ih je prezentirao prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović. Pozitivno je glasalo još 50 profesora, ali Alispahić nije dobio odobrenje. Nedostajala su  četiri glasa!

Samo u ideološko smušenoj i izbezumljenoj društvenoj sredini kao što je naša, u kojoj ne vladaju ideje nego autoriteti, u kojoj ne vladaju načela nego funkcije, u kojoj „kaznene mjere“ ne izriču sudovi nego pojedinci ili neformalne grupe brkatih talibana – koji se, ko biva, strašno brinu za boljitak i slobodu bosanskohercegovačkog  puka – i u kojoj niko ne pruža otpor toj zločestoj grupi – moguće je da bez suda budete javno optuženi i žigosani i da budete doslovno oštećeni oduzimanjem zakonom zajamčenog građanskog prava! U simboličkom smislu – možete biti javno linčovani bez prava na bilo kakvu odbranu.

O skrivenim detaljima te drame koja uopće nije drama mr. Alispahića, nego drama naše visokoškolske i društvene elite, posebno rječito govori potresno pismo dr. Uga Vlaisavljevića upućeno Dekanatu i Nastavno-naučnom vijeću Filozofskog fakulteta – apelativno pismo puno razumijevanja i mudrosti upućeno onima koji razuma imaju.  To pismo je izazvalo eruptivni, neobuzdani bijes prodekana dr. Dubravka Lovrenovića. Ali, prof. Lovrenović „ispunjen pravičnošću i humanizmom“ na njega ne odgovara iz dekanskog kabineta ili sa sjednice Nastavno-naučnog vijeća. On ima, kao što su takvi uvijek imali, svoje „demokratske tribine“ -  on ima Dane i Bosnu.  Pročitajte te njegove odgovore popraćene s obiljem Fatmirovih citata istrgnutih iz konteksta – s beskrajnim, lažnim moraliziranjem, s nekoć naučenim i upamćenim brutalnim etiketiranjem, besprizornim prozivanjem i optužbama bez ikakvog dokaza i pokrića!  

Za čiju se slobodu oni, na Filozofskom fakultetu, bore i ko su njihove žrtve? Nedavno smo vidjeli da je na književnom planu – žrtva bio Nedžad Ibrišimović a sad,  na ideološkom (nejasnom i fantomskom) – Fatmir Alispahić. Međutim, takvi ne znaju stati kad jednom krenu dijeliti presude na svom „prijekom sudu“: ko se usudi progovoriti – proglasit će ga   petokolonašem, suradnikom „jednog nacionaliste i rasiste“ i, evo, prve su takve izgovorene i puštene u javni opticaj:   dr. Fahrudin Riznavanbegović i dr. Ugo Vlaisavljević -  koji su se zlu pokušali oprijeti – postali su kolaboracionisti i javno razapeti i žigosani!

Zato se rijetki, kao dr. Ugo Vlaisavljević u ovom slučaju, usude nepravdi reći da je zla i da je vrlo ružna!

Hajka i progon – to je ono što je sad na redu da iskuse ta dvojica doktora koji potpuno različito misle od nekog drugog: Vlaisavljević i Rizvanbegović!

Ovo je vrhunac hipokrizije, ovo je upozoravajuće za svakog onoga koji, noseći u sebi osjećaj za mjeru i pravdu, ikada nakani nekoga pokušati zaštititi i od hajke odbraniti! Nikada, u poslijeratnom razdoblju Bosne i Hercegovine, načelo slobode mišljenja i objavljivanja svog mišljenja – nije opasnije dovedeno u pitanje!

Fatmir Alispahić nema ništa manje prava iznositi u javnost mišljenja od prof. Dubravka Lovrenovića. Ni prof. Envera Kazaza. Ni prof. Ive Komšića. Zašto bi oni imali pravo a mr. Fatmir Alispahić ne bi imao pravo? To nipošto ne znači da se moramo slagati, ne samo s mišljenjima mr. Alispahića, kao što se uostalom ne slažem.  A posebno se ne slažem s mišljenjima, stavovima i stereotipima navedenih profesora. Nažalost, njihove u javnost lansirane misli i stavovi - baštine ideološko punjenje zbog kojih je mnogo ljudi na ovom  svijetu bilo nesretno. Oni i ne primjećuju da su ostali sami. Gluhi i slijepi, i dalje „proizvode svoju“ LINIJU koja nepogrješivo prepoznaje, po sačuvanoj ideološkoj matrici moralno-političke podobnosti„spašene“ iz ruševina socijalizma,  nečastive protiv kojih je borba neprestana…