DUHOVNA DRŽAVA I NJEZIN VOĐA

Behar, br. 31, 1997., naslovna strana: Safet Zec

Piše: Ibrahim Kajan

Davno je rečeno da je čovjekovo biće oslonjeno na dvije stvarnosti: na unutrašnju (osobnu, intimnu) i vanjsku (zajedničku, društvenu). Prispodobe su moguće i u brojnim inačicama života kulturno-društvenog bića manjinskih zajednica, u našem slučaju bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Vjerska, društvena ili nacionalna manjina, bila ona madžarska ili bošnjačka, bila njemačka ili romska, imaju nekoliko ključnih i zajedničkih problema, a svi, dakako, izviru i uviru u istu točku vlastite, ponekad i neurotične, brojčane minimalnosti: njihovi te programi uvijek ili naizmjenično zapinjati bar na jednom od dva "prirodna problema" ili na oba istodobno: manjkom ljudi (kreatora programiranih kulturnih, društvenih, vjerskih, političkih ili humanitarnih životnih oblika) i/li manjkom materijalnih sredstava (novca, prostora, tehnike).

Zbog toga, ne treba ni pogađati - nužnost suradnje među samim manjinama postaje vrlo poželjnom, a unutar (organiziranih udruga i institucija) same manjine - gotovo bih se usudio reći - doslovnim imperativnim diktatom! Moranjem!

Ako se prelista Behar, ako se pregledaju tekstovi i potpisi u Behar Journalu, ako se stekne uvid u programske realizacije koje je u ovih pet-šest godina ponudilo Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod ukupnoj zagrebačkoj i izvanzagrebačkoj javnosti - onda te se nepobitno ustvrditi vrlo visoki stupanj obaju razina suradnje - i s nebošnjacima i unutar interesnih bošnjačkih, dakako i vjerskih, udruga i zajednica. Nijedna suradnja nije polučena ni silom ni svojatanjem, nije ostvarena ni lažnim patronatom nad drugom "manjom" organizacijom, ali niti nekom "nacionalnom neskromnošću" dušebrižničkog odnosa glede nenacionalnih udruga: ostvarena je plemenitim interesom onoga komu je namijenjena.

Zbog te ostvarene prošlosti ispunjene prilično dobrim primjerima, na kojima bi se tek trebala prepoznati i strukturirati buduća planska mjesta suradnje, zapanjujuće je morala izgledati svojevrsna platforma za suradnjom (upućena i Preporodu), a potpisana imenom Glavnog imama Zagrebačke džamije. Taj je tekst postao javan čitanjem na savjetovanju članova Ilmijje, a objavljivanjem u Behar Journalu, puštamo ga u opticaj i na pročitavanje zainteresiranim čitateljima.

Poslanica ima dvije razine: "teoretsku", koja utemeljuje poziciju Islamske zajednice u našem (bošnjačkom) narodu, i "konkretnu", koja kritički zahvaća rad Preporoda, Stranke demokratske akcije Hrvatske, Nacionalne zajednice Bošnjaka Hrvatske, te nekih neimenovanih koji "troše značajna sredstva" na iznajmljivanje prostora...

Glavni imam kaže: „Islamska zajednica, kao uostalom i vjerske zajednice (crkve) drugih evropskih naroda, poslije države, predstavlja najširi okvir: Ona je neka vrsta „duhovne države“ svoga naroda“. Po tome, smatra autor, Islamska se zajednica nipošto ne može svrstati u obične (muslimanske, bošnjačke) udruge. Pošto je dakle Islamska zajednica struktura odmah iza države, onda Glavni imam ima potpuno pravo uputiti možebitnu pohvalu ili se obrecnuti na svaku (muslimansko)bošnjačku udrugu, kao što to sad čini; već sutradan ćemo se moći nadati, ako budemo neposlušni, i nečemu što se u crkvenim institucijama zvalo anatemom, izgonom iz "društva posvećenih"! Što li će tek biti s pojedincima i idejnim skupinama, za koje još nedostaje (zasad samo neizgovoreni) leksički par - ovca i stado - pa da se kompletira zanimljivi način razmišljanja zagrebačkog Glavnog imama.

Vjerojatno se nećemo prevariti u procjeni da takav stav neće ohrabriti onaj dio Bošnjaka, do kojeg nam je navodno izuzetno stalo, a koji su po vlastitom osjećanju svijeta – gnostici ili ateisti. Kad se takvi smatraju članovima kulturnog društva, humanitarne udruge, političke stranke - onda oni ne očekuju da ih na bilo kakav društveni način zastupa predstavnik vjerske udruge - vjerskom udrugom.

Nažalost, što nedavno reče predsjednik Sabora IZ Hrvatske, i Islamska zajednica možda i nehotice pridonosi potiskivanju bošnjačkih organizacija na hrvatsku društvenu marginu. Hrvatske institucije, kad pozivaju predstavnike - bilo vjerske, bilo nacionalne, bilo kulturne, bilo političke - namjerno ne primjećuju postojanje nijednog oblika društvene organiziranosti u Bošnjaka - osim Islamske zajednice. A Islamska ih zajednica, odazivajući se - (i nehotice) podržava u uvjerenju da su Bošnjaci u Hrvatskoj - ne nacionalna manjina, nego vjerska zajednica s nejasnim etničkim obrisima.

Dok se pripremam za strmoglavi bijeg, u mjesecima čestih napada neovisnih od prethodnog teksta, pitam se "kao prvi kršćanin": Gdje su ona divna vremena kad smo mislili da je samo Kur'ani-i Kerim Duhovna Država uronjena u srce vjernika, a njegov Duhovni Vođa - Jedini, Voljeni, Istiniti, Onaj Koji Vodi.

Izvor:

BEHAR, god. VI, 1997., br. 31, str. 3

Ibrahim Kajan:BOŠNJAK NA TRGU BANA JELAČIĆA, Preporod / Kaj, zagreb, 1998., str. 59-62