20. velj 2012.

Le poète spirituel le plus éstimé parmi les Bosniaques / IBRAHIM KAJAN


Traduction de bosniaque: Tomislav Dretar


Ibrahim Kajan, poète et Prof. de l'Université de Mostar


LORSQU'EN M’AURIONT DEMANDE MES PETITS-ENFANTS, PRET DOIS-JE ETRE


Il était si horrible ce temps-là
que la cabane en bois rebondit et la poutre sanglotait
qu’on ne pouvait plus la porte fermer
et qu’ils ont tous fui-
les uns, plus fous, dans la forêt, tandis que les ‘autres, affolés aux fosses, par les ongles fouillé,
Même par la boue, en rampant, les enfants mineurs disparaissent derrière les limites de notre champ
et personne plus je n'avais jamais vu.

Il est passé 30 années,
et combien est justement de siècle s'est écoulés dans mon agenda pour le même temps, en comptant à partir de ce moment indicible à partir de laquelle ils ont fui la tempête et les pères , les putes et leurs fils

Après le déluge, je laisse une colombe pour examiner est-ce qu'il y a un terrain sur cette planète qui,
dans un rêve,
plane entre mes paumes.
Ayants atterrit sur le vieil épaule apportée de l'enfance,
de la branchette de laurier m’a touché la coquille d'oreille remplie de cris
mes petits frères et mes sœurs pauvres
ayant été abattus par les loups
sur la justice de Grand Dieu Sage et Attentif.
A la justice de l'Aimé, qui possède sa maison dans mon cœur avant que  le cœur
Existe
à cause de de leurs noms beaux au-dessus de chaque limite.

Mostar, 9 /VI
/ 2007
 



KAD ME UNUCI BUDU PITALI, PRIPRAVAN TREBAM BITI
 
 
Bilo je tako strašno vrijeme
da je brvnara poskakivala, da su grede ječale
da se vrata više nisu mogla zatvoriti
da su svi pobjegli –
jedni, luđi, u šumu, a drugi, pameću zaokrenuvši, u zemunice, noktima izrovane, 
čak i po blatu, pužući, djeca malodobna nestajala iza granice našega polja
i više nikoga nikada nisam vidio.
 
Prošlo je trideset godina,
a koliko je tek stoljeća proteklo u mom kalendaru za isto to vrijeme, koje računam od vremena neopisiva iz kojega su bježali i oluja očevi i kurve sinovi njihovi
 
Nakon potopa pustio sam goluba da izvidi ima li kopna kakvoga na ovoj kugli što,
u snu,
lebdi između mojih dlanova.
Sletjevši na ostarjelo rame doneseno iz djetinjstva,
grančicom mi lovorovom taknu resicu, ušnu školjku ispunjenu krikovima
moje braće malene i mojih sestara ubogih
koje su poklali vukovi
na pravdi Mudrog i Budnog Boga Velikoga.
Na pravdi Ljubljenog, koji u mom srcu svoju kuću posjeduje od prije nego srce postoji
zbog imena njihovih prelijepih
 
M., 9. VI. 2007.





RECONCILIE AVEC LE DESTIN JE FAIS M’ACCALMER MON CŒUR A MOI

J'ai longtemps marché à de ne pas penser d’autre chose que au rendez-vous de l'amour,
prévue il y a longtemps, quand j'étais capturé
Et quand plus rien, à part de mon pauvre corps n'avais-je, moi.

Et me voici sur la route où je ne vois  aucune fin, comme si elle ne raccourcit  pas
Peu importe combien avoir calculé la distance parcourue entre le lieu méchant où je suis humilié
             et où ils ont brûlé mes cheveux,
            la peau ont écorcée.

Est-ce qu’ils vont attendre ou ils s’en aller
croyant que les animaux sur la route m’ont déchirés ou que les mercenaires dans mon pays
             insensible,
             mutilés ou mis fin à ma vie.

Le d’accord était solide, l'heure et la place fixés.
Mon bien-aimé se souvient qu'il a été convenu
en le plus grand moment de grâce de nos caresses et rien que e la mort peut être seul l'ennemi sur la route
de la réunion et l'entrelacement

J'étais si fatigué et si malheureux avec la connaissance claire sur les distances.
Puis je me suis assis sous un arbre solitaire abritant le corps brûlé
à laquelle chaque créature aurait eu de grâce quand il l’aurait vu.

Couvert par le désir au moment qui n'était le plus favorable,
Je n'ai ressenti ni frilosité ni des larmes pour ce qui n’arrivera pas;
réconcilié avec le destin je fais m’accalmée mon cœur à moi

Mais quelqu’un des temps anciens ma fait compassion,
de l'arbre me regardant attentivement,
et dit dans son impétuosité pour qu'il ne fasse pas volte-face:
Allez, vas-y chez ta chérie, vas-y - parce qu'elle va mourir si tu ne te présentes pas dans la chalet cachée
où êtes-vous le ciel déployé

Je rebondit si allégé comme la plume des cygnes!
Je planais au-dessus de la poussière
propre et libre
comme des anges remises à la liberté.

À un certain moment je me tourne en arrière, ingrat,
de voir mon aide, ce qu'il a fait la préconisation pour un étranger
             quel j'ai toujours été dans ce monde.
Mais je n'ai rien vu. Je n'ai vu que le corps auquel je ne serve plus.
Il  dormait sous une énorme couronne que s'il est mort depuis longtemps.

Mostar, 24 / VI / 2007



POMIRIH SE SA SUDBINOM I SMIRIH SVOJE SRCE
 
Dugo sam pješačio ni na što ne misleći osim na ljubavni sastanak,
davno zakazani, kad zarobljen bijah
i kad ništa, osim tijela, ne imadoh, ubogoga.
 
I evo me na putu kojem ne nazirem kraja, kao da se nikako ne skraćuje
ma koliko računao udaljenost prijeđenu od mjesta poganoga gdje me poniziše
            i gdje mi kosu spališe,
            i kožu zguliše.
 
Hoće li čekati ili će otići
vjerujuć da su me životinje na putu rastrgale ili da su me haramije u mojoj zemlji   
            bešćutnoj,
            osakatile ili mi život oduzele.
 
Dogovor bje čvrst, mjesto i vrijeme utanačeno.
Pamtila je moja ljubljena da je dogovoren
u trenu najveće milosti našeg milovanja i da samo smrt može biti neprijatelj na putu
ponovnog sjedinjenja i prepletanja
 
Bijah toliko umoran i toliko nesretan jasnom spoznajom o razdaljinama.
Tad sjedoh pod usamljeno stablo zaklanjajuć sprženo tijelo,
na koje bi se svako stvorenje smilovalo kad bi ga vidjelo.
 
Obuhvaćen čežnjom u trenutku koji nije bio najpovoljniji,
ne osjetih ni zimomoru ni suze za onim što se neće desiti;
pomirih se sa sudbinom i smirih svoje srce.
 
Ali, tad se iz drevnih vremena neko sažali,
iz stabla me netremice promatrajuć,
pa reče u svojoj naglosti da se ne predomisli:
 
Idi svojoj dragoj, idi – jer umrijet će za tobom ako se ne pojaviš u skrivenoj kolibi
gdje ste se u nebo propeli
 
Poskočih lagahan poput paperja labudova!
Lebdio sam iznad prašine
čist i slobodan
poput oslobođenog meleka.
 
U neko doba osvrnuh se, nezahvalan,
da vidim svoga pomagača, onog što se zauze za stranca
            kakav oduvijek bijah na ovome svijetu.
Ali, ne vidjeh ništa. Ne vidjeh ništa osim tijela kojem više ne služim.
Spavalo je pod golemom krošnjom kao da je davno umrlo.
 
Mostar, 24. VI. 2007.




Esprit et le corps
 
J'ai longtemps, comme un mendiant, aspirait la noyade en toi
L'union avec toi, et L’indissolubilité de Toi
 
J'étais constamment ivre par le ravissement
Par aucun prix je ne voulais pas me désenivrer
 
Si les gens avaient appris – deviendrait-ils fous comme moi:
Il n'y a pas une plus grande satisfaction dans ce monde!
 
Mais il arrive le moment dont je n’avais pas espéré:
J'ai remarqué que mon corps vieillit
Et l’esprit qu'il y demeure reste à faire partie du Printemps Eternel.
  
Alors je tombe malade de chagrin indicible
Et puis, pour ne pas m'éloigner de mon temps,
Je me couvre  d’une couverture noire
 
D’une couverture noire, car en dessous Le chaos s’apaise
Et au-sous de  lui le corps se transforme en son propre esprit.
 
Maintenant, je vis sous lui,
Avec un immense espoir que le corps sera dompté
Et l’esprit sera plein de grâce de Seigneur
 
 
Mostar, 7/ VI / 2010
 
 
 
DUH I TIJELO
 
Dugo sam, poput prosjaka, žudio utapanje u Tebe,
Sjedinjenje s Tobom i Nerazdvajanje od Tebe
 
Bio sam trajno pijan od zanesenosti
I nipošto se nisam želio otrijezniti
 
Kada bi ljudi saznali – poludjeli bi poput mene:
Nema većeg zadovoljstva na ovom svijetu!
 
Ali, dođe tren kojem se još nisam nadao:
Primjetih kako stari moje tijelo
A duh koji u njemu pribiva ostaje dio Vječnog Proljeća.
  
Tako se razbolih od neiskazive žalosti
Pa se, da ne odmaknem od svog vremena,
Zaogrnuh crnim pokrovom
 
Crnim pokrovom, jer pod njim se smiruje Kaos
I pod njim se preobražava tijelo u svoj vlastiti duh.

Sad živim pod njim,
S golemom nadom da će tijelo biti ukroćeno
A da će duh biti pun Gospodarove milosti
 
Mostar, 7. VI. 2010.

1 komentar:

  1. Moram iskreno reci da nesto puno nisam znala o Tomislav Dretaru .Zahvaljujuci Vama potrazila sam i dosla do nekih saznanja da je - pjesnik, pisac, profesor, naucni istrazivac, prevodilac, knjizevni kriticar, novinar, animator kulture, izdavac, politicar i ratnik.Da je preveodilac- Kura'an casni i Biblije..Procitala sam njegovu biografiju,a da Vi niste postavili tekst sigurno od toga nista nebih saznala i zato uvjek kazem da svoje saznaje i djela nesebicno dijelite i za sebe mogu reci ,da me povuce da tragam i ucim. Hvala Dr.Ibrahime svako dobro Vam zelim, moje postovanje ! .

    OdgovoriIzbriši

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...