Piše: Ibrahim Kajan
Kad netko ruši hram Božji - taj već "motikom i krasnom" kopa po blagoj
duši naroda. Artiljerijski pucnji na džamije, u čijim hladovinama duša šapuće sa
svojim Gospodarom, atavistički su krici onoga koji je odlučio cijeli narod
bošnjački izbrisati s tablice drevnih naroda europskog, ukletog juga.
Čudesno lijepa Ferhadija - u "gradu u kojem nije bilo rata"
Divlji je čovjek samo to dobro razumio: da kulturna
proizvodnja, ta pređa tanana od ljubavi i kamena, od nježnosti i željeza, od
trajnosti i postojanosti ničim podkupljiva - traje i iza smrti, i iza
istrebljenja ili asimilacije bića narodnoga. To kulturno dobro, neponovljivo i
originalno, eto - zbog toga treba srušiti, bombarditati, u prah pretvoriti!
Materijalna je kultura jedina potvrda da je netko morao postojati tko ju je,
baš onakve ljepote kakva je graditeljeva, uspio podići i ostaviti potomcima i
svijetu cijelom da joj se raduje i da je obilazi.
Čudno je to: učili su nas o turskim barbarstvima - a u
Turskoj su sačuvani bezbrojni spomenici brojnih kultura: i hetitskih i tračkih,
i grčkih i perzijskih! Sačuvane su najstarije crkve u spiljama kapadokijskim i
kuća zaštite i smrti majke Marije, hazreti Mejreme, i crkve kasnije, sirijske i
bugarske, i sinagoge - ali i ljudi u njima koji su ih gradili, u potomcima svojim
žive u toj "divljoj Anodoliji!
Tko dakle ruši bosankim Muslimanima, slavnim Bošnjacima
povijesti, džamije, medrese, tekije, knjižnice i institucije koje su sabrale
zadivljujuće dokumente vjerske i narodne kulture da im gotovo i nema usporedbe
u golemom prostoru civilizirana svijeta? Ruši ih agresor animalnih osobina.
Isti onaj koji unistava "živu silu", baca granate istom
hladnokrvnošću na tržnice krcate ljudima i na porodilišta - pa kako ne bi na
"mrtve stvari", kuće u kojima se duša povjerava Bogu, kako ne bi na
"papire" s pisanom povijesti što seže do dubokih magličastih stoljeća
prošlosti!
Agresiju financiraju i njome rukovode Srbija i Crana Gora.
Njihove naloge psećom vjernošću izvšavaju, u najprisutnijoj suradnji bivša
Jugoslovenska narodna armija, sastavljena isključivo od Srba, i "paravojne
srpske snage", četnicke falange "arkanovaca, šešeljevaca, belih
orlova".
Tipovi njihove agresije, potpuno zajedničke, okupljaju se oko
nekoliko najbrutalnijih oblika kojima je cijeli svijet svjedokom: ljudi se
najčešće kolju i masakriraju, a sakralni objekti - miniraju, bombardiraju,
raketiraju i najposlije spaljuju. Netko će upitati: a zašto sve to ako je u
pitanju osvajanje terena? To je zbog toga, što je rat koji traje, ne samo
osvajački, imperjalistički dakle - nego i istrebljivački, što je u pitanju
najjasniji genocid nad civilnim stanovništvom, najposlije i s oblicima za koje
smo mislili da su ugašeni u suvremenoj povijesti: rat protiv druge vjere,
riječju - vjerski rat.
U Zagrebu, 29. svibnja 1992.
Nema komentara:
Objavi komentar