To je smisao onoga što
je rekao uvaženi Tomislav Ladan, na predavanju "Bosanski jezik i oko
njega"
Piše: Ibrahim Kajan
Jezik je, kaže stara židovska
poslovica, istodobno i najbolja i najgora stvar na svijetu. Da se i jedno
predavanje o jeziku, i to bosanskom, moglo i trebalo pretvoriti "u najbolju
stvar" ovih godina posvemašnjeg negiranja bošnjačkog identiteta u
Hrvatskoj, a osobito onog (u identitetu) najbitnijeg, dakle jezika, ne treba ni
govoriti. Posebice, ako je kao predavač najavljen niko drugi nego (i od Bošnjaka)
vrlo cijenjeni Tomislav Ladan, a tema nedvosmisleno ispisana na obavijesti - "Bosanski
jezik i oko njega".
Čuveni leksikograf Tomislav Ladan i njegov pogled na bosanski jezik
Predavanje je organizirala i održala
Nacionalna zajednica Bošnjaka Hrvatske, s pozivnicom ( 12. V. 1998.) koju je
potpisao njezin predsjednik prof. dr. Muradif Kulenović. Najavljući slavnog
esejista i leksikografa Tornislava Ladana, rečeno je i ono što su svi Bošnjaci
znali: da je Ladan prijatelj Bošnjaka. Ali, kao za pakost, "prijatelj Bošnjaka
Tomislav Ladan" na golemu je kušnju stavio tom zgodom "lingvistu Tomislava
Ladana" - koji je sve više, što je predavanje dalje teklo, odmicao od
onoga što svaki prijatelj mora bez "suvišnih zašto" s poštovanjem
prihvatiti od prijatelja, a to su - prijateljevo osobno ime, prijateljevo
nacionalno ime i ime prijateljeva nacionalnog jezika! Ne treba ni sumnjati da to
Tomislav Ladan nije uvažavao! U principu jest, osim u jednoj sitnici - imenu (i
sadržaju) jezika.
Daleko se, dakle, odguralo od one
dimenzije jezika kad (jezk) postaje "najbolja stvar na svijetu".
Predavač je vrlo brzo prešao s termina iz naslova vlastitog predavanja (bosanski),
na posve drugi termin - bošnjački! Određujući sudbinu,
podjednako naziva i sadržaja, Ladan je rekao da će "sudbina bošnjačkog
jezika ovisiti o sudbini države (Bosne i Hercegovine).."
Na taj je način, možda i ne znajući,
samo podsjetio na one gotovo zaboravljene HDZ-oveske replike u BH-Skupštini
"glede jezika Bošnjaka-muslimana".
Problem bosanske sudbine i
bosanskog jezika u toj sudbini, Tomislav Ladan vidi prije svega u službenom
političko-prostornom rasporedu "dvaju entiteta" – a "zapravo se,
u Bosni treba govoriti o četiri entiteta" - čije bi definiranje bilo čista
"kvadratura kruga" - kaže Tomislav Ladan. Četiri entiteta su,
citirajmo Ladana, "hrvatski, islamsko-muslimanski, pravoslavno-srpski i
neznabožački".
Kao što je nevjerovatnom lahkoćom
preimenovao jezik jednog naroda i odredio ga terminom kojim Bošnjaci ne
barataju vjerovatno iz nekih poznatih razloga, istom je hitrom odlučnošću čvrsto
spojio njegovu, jezikovu (upitnu?) opstojnost s (podjednako upitnom?) - državnom
opstojnošću! Državi, iščitavalo se iz predavačevih riječi, očito još uvijek prijete
takve pretumbacije, u kojima će biti takvih potresa da možda od jezika kojim
govore Bošnjaci - neće biti ništa. A ako bude, onda će to biti samo bošnjački
koji će pokrivati "islamsko-muslimanski entitet" - čini nam se da je
smisao uglavljene teze darovane Bošnjacima u samom njihovu srcu - u zagrebačkom
Islamskom kulturnom centru!
Kako je u dvorani bilo i onih
kojima' je zasmetalo "razlikovno" terminološko nazivlje, pa prema
njemu i distribuirano značenje, postavljena su pitanja, primjerice, koji bi bio
gospodinu Ladanu sadržaj bosanskog, a
koji bošnjačkog jezika. Premda, ravno,
nije odgovorio kako je bio red, nego nekom anegdotom koja je započinjala "Sučur
Allahu", što je "našim muslimanima" bilo dovoljno za frenetičan
pljesak, a završavala već drevnom srpskom i hrvatskom političkom frazom kojom
se, još malo pa cijelo stoljeće, mrvio ne samo sadržaj - nego i sami spomen
imena bosanskog jezika: "Govoriti o bosanskom jeziku – to je eksploziv! - znači
govoriti o onom što je donio Benjamin Kallay", kazao je Tomislav Ladan.
Kako smo tu priču prilično dobra
znali, ispalo je da nam gospodin Ladan zapravo nije imao nešto posebno poručiti
o našem jeziku - a da to nismo otkrili među strarim i od Bošnjaka odbačenim
"stvarima".
Jedina je sreća u cijelom slučaju
da je Tomislav Ladan naš prijatelj: da je Tomislav Ladan naš neprijatelj, ne
bismo (mu) imali što reći, jer oni koji su vam otvoreni ili prikriveni
neprijatelji, oni ionako ne žele razumjeti! Ostaje tek malo pitanje: koju nam
poruku želi odaslati Nacionalna zajednica Bošnjaka Hrvatske?
Objavljeno, u:
Behar Journal (Zagreb), III/IV.
1998., br. 21-22, str. 4
Novi list (Rijeka), 27. V.
1998.
Procitah tekst pa se pitam dokle nas nazovi prijatelji misle gaziti .Godinama nas svojetaju,prisvajaju,parcetaju i nije ni cudo sto su generacije i generacije izlazele iz ucionice da neznaju svoj idetitet,svoje postojanje,svoj jezik .Jedni se izjasnavali Hrvati -Srbi, jezik srpskohrvatski .Imamo li pravo na postojanje ?hoce li nam ovo malo duse uzeti ? Nemamo pravo na maternji jezik ,a odakle poticemo ? Od svega ovog mi slijepo vjerujemo svima,a zasto je to tako sve pitam se ? Hvala Dr.Ibrahime krasan tekst, a zahvaljujci Vama dodjem do saznanja koji me obogacuju i bace u veliko razmisljnje da li treba da svi nestanemo da drugi zive ?Zalosno je sve ! Moje duzno postovanje Vama !
OdgovoriIzbrišiNacionalna zajednica Boshnjaka Hrvatske chini se da zapravo i nema poruku...osim shto je nachinila gaf pozivanjem hrvatskog lingviste da drzzi predavanje o Bosanskom jeziku...to je, izviniccete apsurdno. Ne mozze se ochekivati od hrvatskog lingviste da prizna da hrvatski jezik ne postoji i da je on u stvari adoptirani Bosanski jezik.
OdgovoriIzbriši
OdgovoriIzbrišiA sasvim drugacije je govorio na simpoziju Bosnjaci i boanski jezik 1989. godine u Sarajevu.