Zapisao Ibrahim Kajan
Tek su u nedjelju, 5. II. proprčene "planinske prtine"
u najstrožem središtu Mostara
Grad je u petak i u subotu, 3. i 4. II. 2012., bio potpuno
mrtav. Ispod nevjerojatnih naslaga snijega izgubili su se automobili, a glavne
su ulice na koje je rijetko ko izlazio, bile tek utabane staze proprčene u
snijegu.
Stizale su vijesti o autobusima i automobilima s periferije
grada o tragicnoj slešenosti, s putnicima među kojima je bilo i male djece. Iz
samog grada javljali su da je trudnica rodila ispred Katedrale, a da je druga,
rađala u telefonskoj govornici uz
podršku liječnika koji joj je upute davao telefonom.
Možda je i u ovom autu bila jedna od mostarskih trudnica?
Stizale su vijesti o bolesnicima koji nisu mogli na obaveznu
dijalizu u bolnice, jer su prlazi bolnicama prekriveni bregovima snijega, baš
kao i domovima staraca i javnim kuhinjama gdje se hrani, da preživi, gradska
sirotinja koja nema ništa i koja nema nikoga.
Grad je dva dana umirao kao u vrijeme najteže ratne agresije.
U ratu se ne može unaprijed saznati kada će i koji trenutak agresor
izabrati za presudni napad.
Mostar je, uoči neviđena alameta, znao da će padati snijeg,
jer su metereolozi neporecivo tvrdili da oluja dolazi i da će biti s velikim padavinama.
Danas, u ponedjeljak, 6. II., gradonačelnik je (već čuveni gospodin Bešlić) izdao
zapovijest da svi radno sposobni trebaju čistiti snijeg.
To je sasvim u redu, ali je pitanja na koja mora odgovoriti.
Je li poduzeo Sve ili nije poduzeo Ništa?
Šta je poduzeo prije te zapovijedi, neće ostati tajna: nije
poduzeo ništa. Jer da jest, prilazi bolnicama bi, barem bili čišćeni i održavani!
Zato me danas ozarila na facebooku proširena vijest (Bljesak.info)
o pedesetorici mladića i djevojaka (iz Foruma mladih SDP), koji nisu imali
nikakva sredstva, nikakve sastanke, i nikakve štabove – a ipak je, i bez
gradonačelnikove Zapovjedi počela organizirano čistiti Grad.
Feđa Ibrulj, dobrovoljni čistač snijega dok mu jedna od 70 molbi za posao prof. engleskog jezika "negdje ne upali"
Među njima je i „moj“ bivši student, netom diplomirani
profesor engleskog jezika Feđa Ibrulj. Nisam mogao odoljeti, nego sam vijest s Bljeska.info prenio na svoj profil i
promentirao:
PONOSIM SE TOBOM I TVOJOM GENERACIJOM.
NEUSPOREDIVO STE BOLJI OD ONIH KOJI SU U OVOM GRADU STARIJI
OD VAS.
Ne pada snijeg da prekrije brijeg..., ali zašto pada snijeg u
Mostaru, „kad nije smio padati!“
Ah kad bi samo znala pravo napisati sta ste htjeli reci time .Mozda naslucujem ,ali sam shvatila da ta djeca koja cekaj na zaposlenje vide izlaz odazivu dok vlastodrsci ubiraj poradi sebe poene .Nadam se da cehim jednog dana presjesti sve .Tolika glad, jad, bijeda nezaoslenost jos i naredjuju i djecu koriste jadno je sve .Pao je eto na zapovjest nekog iznad da bih se pokazli jos mocnijim .Daj boze da iko od te djece dobije posao svog zanimanja .Postovanje dr.Ibrahime brisite ako sam temu promasila valjda naucim od Vas vise,a znam da hocu jer pratim pomno vasa djela HVALA !
OdgovoriIzbrišiOsim što u gradu ništa ne štima,
OdgovoriIzbrišimeni je lijepo kada pada snijeg.
Nadam se da se nikada neću naviknuti
i da će mi uvijek biti zanimljivo gledati
snijeg što pada
Evo me, već se žalim na julske vrućine,
samo da znate.