Nerkez Smailagić:
Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
Napisao: Ibrahim Kajan
Pasteur nije bio
liječnik po obrazovanju, ali je medicini dao golem doprinos. Ni Schliemann nije
bio arheolog, ali je arheologiji darovao, između ostalog, cijelu Troju. Ni
Nerkez Smailagić nije bio orijentalist, ali je južnoslavenskoj islamistici dao
više nego što su uspjeli dati, u osamdeset godina organizirana djelovanja naše orijentalistike,
cijeli timovi "renomiranih stručnjaka" tog znanstvenog područja.
Ne samo što je
napisao, sastavio ili preveo, nego je i o vlastitu grošu tiskao kapitalna djela
bez kojih nema razumijevanja ni islama, ni islamske kulture, a ni povijesnih
kretanja niti suvremene politike svijeta o kojem je riječ. Nakon Političke vizije Dantea Alighierija, Historije
političkih doktrina, nakon biblioteke prijevoda (Vittorini, Holbach,
Diderot, Voltaire, Camus, Corbin, Gurvic, Bisio...) - u samoizdatu je
objelodanio dvotomnu Hamidullahovu knjigu Muhamed,
trotomnu i slavnu Hammerovu Historiju
Turskog (Osmanskog) Carstva, a uz njih i autorske projekte Uvod u Kur 'an, te dvotomnu Klasičnu kulturu islama.
Sada je pred nama djelo
nedovršeno, prekinuto iznenadnom profesorovom smrću prije pet godina: Leksikon islama. Po usmenom i zapamćenom
svjedočenju, težio je nečemu što je gotovo nemoguće: da sastavi Enciklopediju islama. Da je sastavi, po
ugledu na arapsku, tursku i francusku - ali sam. Čekati na naše uspavane
institute više nije mogao. Neposredno prije smrti, u susretu, spomenuo je tri tisuće
ispisanih stranica! Natuknice je, a ima ih gotovo 600, pisao uvidom u
najsuvremenije spoznaje pretežno zapadnih autora, pridodavao im produbljenu
misao ili ih ostavljao za kasniju doradu - pa su, sada, poredane abecednim
redom, nerijetko u nesrazmjeru s obzirom na zamišljeno (enciklopedija) i
ostvareno (leksikon). To se prije svega ogleda u duljinama nekih jedinica: često
su to cijele i samostalne studije (primjerice u natuknicama Arapska književnost, Kur'an, Perzijska književnost, Muhammed, Salat
itd.), dok nekih, također važnih, jednostavno - nema. Recimo, nedostaju Islam, Ibrahim (Abraham), Eyyub (Job), zatim niz vjerskih termina, nema također ništa
o prisustvu islama u našim krajevima, itd. Ali, ipak je riječ o izuzetnom, o
izvomom i nadasve korisnom djelu. Nema u nas ni jedne druge knjige, leksikona
niti enciklopedije, u kojoj ćemo naći tumačenje pojava i pojmova, recimo, o
derviškim redovima (Ahmedije, Bektašije...), islamskim filozofijskim školama i filozofijskoj
nomenklaturi (Mutazaliti, Hanefiti, Batiniti...), dinastija koje su mijenjale
povijest ne samo islamsku, a najposlije tu je i cijeli niz razjašnjenih pojmova
kojima je preplavljen svaki današnji dnevni list i svaki društveni ili politički
izvještaj s Bliskog i Srednjeg istoka: džihad i Kerbela, tko su suniti a tko šiiti,
koju ulogu imaju Kurdi a koju "Cmi Muslimani" u političkom kontekstu,
što znači socijalizam i lijeve partije unutar islama, itd., itd.
Leksikon islama
opremljen je tabelama transkripcije arapskih konsonanata i vokala, grafemima
arapskog pisma u perzijskoj upotrebi i tabelom suvremene turske latinice.
Knjiga, u lijepoj opremi N. Dogana, završava bilješkom o autoru, pogovorom
redaktora (dr. D. Tanaskovića) i preglednim popisom naslova Smailagićevih knjiga,
te popisom najvažnijih znanstvenih i stručnih članaka.
Kada iz tiska izađu
prijevodi iz ostavštine, Propast Zapada
O. Spenglera, kao i Nehdžul-belaga
Ali ibn Abu Taliba, moći će se dokraja razvidjeti ukupni kulturni doprinos
cijenjenog i u Zagrebu poštovanog politologa dr. Nerkeza Smailagića.
Izvori:
Vjesnik
(prilog: Panorama), 22. III. 1991.
Ibrahim
Kajan: Gospodari i sluge tinte, Planjax, Tešanj, 2005., str. 111-112
Nema komentara:
Objavi komentar