DJELO ARAPSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

Abu aI-Ala al-Ma'arri (Allepo, Siyria 973  - 1058 AD)

 بو العلاء أحمد بن عبد الله بن سليمان التنوخي المعري

 

 Napisao. Ibrahim Kajan

Abu aI-Ala al-Ma'arri: Poslanica o oproštenju, prijevod i komentari: dr. Sulejman Grozdanić, Udruženi izdavači, Beograd, Zagreb, Sarajevo, Ljubljanja, Skoplje, 1979.

  Skoro redovito, kad se nađemo pred umjetničkim djelom koje dolazi iz drugih zemljopisno-narodnosnih koordinata, u najblažem slučaju, osjećamo se nemoćni u promišljanju i situiranju njegove duhovne profiliranosti, te uklapanja u naše drukčije formirane, "oportune" mentalne strukture. Ti pokušaji valoriziranja kroz naučene estetske kategorije, kroz aparate sasvim različite socijalne optike, te najčešće svedene metodi komparacije - višekratno su se znali pokazati neupotrebljivim i pogrešnim.

Te i brojne druge primisli nameću se, sada, iznovice, uz čitanje jednog od najznačajnijih književnih djela arapske srednjovjekovne književnosti, Poslanice o oproštenju, gorostasa sveukupne arapske pisane riječi uopće - Sirijca Abu aI-Ala al-Ma'arrija (koji je živio i djelovao između 973. i 1058. godine).

Ovo, u originalu obimnije djelo, ovdje se prezentira u izboru i prijevodu dr. Sulejmana Grozdanića, samo drugim dijelom rečena naslova. Valja, na početku, napomenuti da će čitatelju biti nešto otežano prihvaćanje tekstovnih signala bez poznavanja barem elementarnih eshatoloških naukovanja Kur'ana, bez njegovih socijalnih kategorija i, recimo, bez dobrohotnog prevladavanja duhovne avanture drugog kulturalnog predznaka.

Poslanica, zacijelo, nema nikakve nakane bliske zabavi: pisana je u poznatoj arapskoj maniri sadž'a, rimovanoj prozi, kombiniranjem dijaloške proze i stihova. Ma'ar'ijev tekst zauzima osobit stav kritičke naravi naspram vremena u kojem je nastalo i usprkos ljudima, važnim historijskim protagonistima u tom vremenu.

Po strukturi, ovo klasično djelo, reklo bi se, ima svojega prethodnika, ali i "sljedbenika". Jedno kur'ansko poglavlje, Miradž, Iegendarno Muhammedovo (a. s.) putovanje u nebo, moglo je poslužiti kao prototip, kao Iiterarni nacrt u koji se smjesta književno-fiIozofijska sadržina kritičko-moralnih nedoumica koje autor želi razriješiti. Dionice tlocrta, odnosno uporišni prostori, avanture glavnog junaka, jesu Raj, Pakao i Stajalište. U povodu komparativnih nagovaranja i svojevremenih dugogodišnjih polemika - Miradžu i Poslanici, suprotstavljena je – Božanska komedija Danteova, iz kasnijeg vremena, iz europske duhovne obnove kroz renesansu i humanizam.

Međutim, Grozdanić ispravno zakIjučuje, imajući u vidu i poredbe s Roterdamskim i Rabelaisom, odnosno s kritikama parazitske klase i pitanjima skeptičkoga racionalizma, pa kaže: "Naravno, to nije isto. Ne može biti preteča neko ko je tek vremenski, dakIe, slučajno, bio ranije, mada je taj momenat kao uslov izuzetno važan, ali su isto tako mnogo važnije i neke druge - drustvene, kulturne, misaone, moraIne, književnoistorijske, (te) pretpostavke ograničenog kontinuiteta i uzajamne veze... "

"Šetajući" svojega junaka, Ibn at-Kahira, rajskim i demonskim prostorima, dovodeći ga na Stajalište, ostvarujući kontakte s čuvenim pjesnicima i misliocima predislamskog i islamskog razdoblja, s misticima i đavolima, te sa samim Božjim poslanicima, Muhammedom (a.s.) i njegovim krvnim potomcima, a na kraju i s praocem Ademom (a.s.) -traže se konačni odgovori, do-mišljanje nesavršenosti, odgonetanje tajni života i smrti, potraga za smislom i funkcijom čovjekova trajanja, ulaženje u porijekIo zla, vIasti, poročnosti, sijanju sumnji; zašto pohlepa, zašto "bijeda koja uporno traje" i čemu "duše što se pune zebnjom".

Idući Ma'arrijevim slijedom slova, nerazdruživ dojam bi se dao opisati kao otvaranje nepoznatih prostora, tajnovitih i mističnih. U pasaže čulnih, neposrednih slika, "ulazi se korakom kojim se ulazi u poznatu odaju“.

Nakon ovog, po svemu izuzetna čovjeka arapskog srednjovjekovlja, i nakon toliko stoljeća, a izvođenjem Poslanice o oproštenju iz pukih konkretnih situacija koje stoje u znaku vremena nastanka djela - pada novo svjetlo u kojemu Abu aI-Ala al-Ma 'arri dobiva novo značenje.

Izvori:

Oko (Zagreb), br. 223, 2-16. X. 1980.

Ibrahim Kajan: Gospodari i sluge tinte, Planjax, Tešanj, 2005., str. 97-99