Eugen Sayojski
Historija iz zasjede
Piše: dr. Ibrahim Kajan
U našoj književnosti ima jedna pjesma među pjesmama: autor
joj je nepoznati Bošnjanin, antiratna je, lirskog diskursa – a epskog vapaja!
Ona kaže da onaj, „ko nikada nije čitao knjige ljubavi“, taj „ne može shvatiti
ovog nasilja i srdžbe nebeske“, pa nastavlja: „Tabor austrijski upade u Bosnu.
Saznao je i shvatio da je ona ostala bez glave. / Zato je mjesta u njoj zatekao
prazna - / Stanovnici su pobjegli u planine i pustare ...
Samo je ratna paljevina i razaranje grada Sarajeva krajem 20.
stoljeća, po svom obimu i teljeljitoj izvedbi organiziranih ratnih pasa u
smrtonosne postrojbe, mogla biti, po „učincima“, gotovo istovjetna rušenju
duboko upamćenu u biću grada. Blitzkrieg Eugena Savoyskog 1697. – spalio je i
srušio doslovno sve!
Ultimativno pismo
Koji je bio cilj Eugenov, koje su ga namjere vodile da spali
Sarajevo, i u paketu - sve živo u njemu? Historičari ne vide nikakvog cilja, ne
vide povoda ni u bjesomučnoj odmazdi ni
na osvajanja nekog strateškog cilja.
Eugen je, briljantni austrijski vojskovođa, netom slavom
ovjenčan lovorom u ratu s Turskom, istrgnuvši joj cijele istočne regije, u
Senti privremenu granicu udario. U Senti je, kao u maglovitoj dokolici, odlučio
provesti zlokobnu gotovo hirovitu terminatorsku operaciju protiv bosanskih
civila – jer je znao da su vojne postrojbe na drugom, izvanbosanskom, ratištu.
Bosanski sandžak je bio bez zaštite. Da Eugenova akcija nije mogla biti osvajačka,
svjedoči malen broj vojnika koje je poveo sa sobom - 4.000 kopljanika i 2.500 vojnika
s puškama, 12 malih topova i dva mužara - kojima se priključilo više od 2000 Srba s
200 konjanika.
Dana 6. 10. 1697., vojni je kontingent prešao Savu kod Broda
– i prakrično, šetajući od Doboja do Vranduka (kojeg je morao zaobići), osvajao
je zemlju branjenu samo od malih, lokalnih zaštitnih odreda, ne nailazeći
gotovo ni na kakav ozbiljniji otpor! Jedanaestog je dana vojska stigla u
Visoko, opljačkala ga temeljito, zapalila i pobila sve što se u dimu kretalo. Prije
ulaska u Sarajevo 22. 10., Eugenov je zastavnik s trubačem uručio ultimativno
pismo vlastima grada i stanovništvu:
Eugenov dnevnik
- Ova naša opomena
učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako
ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve
uništiti mačem i vatrom. nećemo poštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi jer je
pripravljena i teška artiljerija- napisao je Savojski.
U svjetskom bestseleru „Bosna - kratka povijest“ N. Malcolma,
citran je Eugenov dnevnik. Iz njega se očituje da je „prinčeva briljantna
pobjeda“, odvratni i izuzetno surovi pljačkaški pohod po svom krvoločnom metodu,
po vremenu trajanja i po napuštanju „osvojenog“ prostora. K tomu treba dodati,
pljačkaškim plijenom ohrabrene i pridodane kršćanske paravojne strukture, čiji
pripadnici po „svršenom poslu“ traže
zaštitu u Eugenovom vojnom taboru.
Evo tog citata: „Na
dan 23. oktobra rasporedio sam jedinice na uzvisini koja dominira samim gradom.
Odatle sam uputio pojedine odrede da poharaju grad. Osmanlije su već bile
sklonile najvrjednije stvari, ali su svjedno ostavili za sobom veliku količinu
svakojake robe. Predvečer je grad planuo. Inače se nalazi na širokom prostoru i
potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu.
Prepustili smo grad i svu okolicu vatri. Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s
bogatim plijenom i mnogo žena i djece, nakon što su pobili svu silu Osmanlija.
Kršćani nam jatimice dolaze i mole za dopuštenje da se sklone u naš tabor sa
svojim stvarima jer žele napustiti ovu zemlju i poći s nama. I ja se nadam da
ću povesti sve kršćane iz ove zemlje i prebaciti ih preko Save“, marljivo
bilježi austrijski princ Eugen von Savoya.
Tim je danom rat bio završen i ratni plijen se tovario na
konje. Uz prinčeve postrojbe, iz Bosne su u Slavoniju ušli bosanski katolici i
pravoslavci, mnogi od potonjih, dohrlili iz srpskih zemalja pod osmanskim
vladanjem. To je najveći i najtagičniji egzodus bosanskih katolika. Nije se ni
stoljećima statistički „poravnao“ a nije ni Sarajevo - u cjelini. U historiji
se ponovio još jednom, nedavno, između 1992. i 1995. S genocidom i egzodusima.
SEDMICA,
30. 1. 2016.
Nema komentara:
Objavi komentar