Najprešniji je zadatak svake Muslimanke i svakog
Muslimana: Obnova i razvoj vlastite kulture. Nema drugog identiteta, osim
kulturnog identiteta!
Govor Ibrahima Kajana iz 1992.
Duh predaka: Podjela kruha, Muzej u tvrđi Vranduk
Najbolji je onaj čovjek koji je najkorisniji ljudima. U
ozračju te, najjednostavnije i najpotresnije misli koju sam pročitao u životu,
ispisujem sljedeće redove. Ispisujem ih u vremenima koja se potresaju od
promjena i unutar kojih se lome ali i oslobađaju duše cijelih naroda. Pa upravo
zbog toga neće biti zgorega iznovice izgovoriti pitanje koje nas prati - trajno
i u samoći: Tko sam ja?
Čovjek je ono što pridodaje svijetu, što ostavlja iza sebe.
Sve ono što smo od didova naslijedili, materijalno, kulturno i duhovno
naslijeđe nerijetko zaboravljeno i potisnuto, ponekad spomenuto gotovo krišom –
iznenada se javlja u duši koja sama sebe i kori i prepoznaje...
Određuje li nas jednim narodom jezik izbrisana imena, ili
književnost naših pisaca kojih gotovo i nema u čitankama, prepoznajemo li
historijsko-kulturnu vertikalu u svojim vlastitim povjesnicama, također
nenapisanim i zatrtim u trenu uzimanja tinte i kalema?
Nesin Tahirović: JUTARNJE DARIVANJE
Nacionalne definicije definicije nacije, "potpune i
znanstvene" - uvijek su, za neke druge, preuske ili preširoke...
U ovom renesansnom trenutku, u ovim prijelomnim godinama
krcatim obećanjima i zlim događajima, dobrohotnostima ali i pritiscima - valja
za vazda podvući da je sudbina našega naroda naša jedina nacionalna definicija!
Tko sam ja? Ono što sam bio među vama.
I svaka sudbina koja ponaosob slijedi ove riječi, dobra
znade: nikada, ni u jednom okolnom narodu, sudbina pojedinca nije u tako
golemoj mjeri nalikovala sudbini cijelog naroda kao što je to u slučaju
Muslimana i muslimanskog naroda!
Događaji u kojima sudjelujemo i koje bilježimo poput
nepotkupljiva zapisničara povijesti, kazat te budućim vremenima čudesne pojave:
oni, koji su nas odgajali strogo, glumeći nepogrešive anđele, oblikujući nam
svijest bez temeljnog principa (božanske) nade - zabezeknuti su svjedoci gustih
redova mnoštva naroda što se utječe svome Gospodaru! Oni što nam jednoć u
skrivenom naboru povijesti vješto zamijeniše vlastito ime za neko drugo, neka se
ne čude što se nikada ranije toliko ljudi nije vratilo svom izvoru, koliko ih
se bas danas vratilo! Mi osjećamo isijavanje duha naše bogate pisane baštine
doslovno zakopane u jame duboke, bačene u divlje rijeke, spaljivane na lomačama,
rasturene diljem kulturnog Zapada i poharane.
Smail Balić: kultura Bošnjaka
Mi smo danas potpuno pripravni za najveće pustolovine, za
slatki trud i sretnu muku rekonstrukcija duhovnih palača od kojih nam propale
ideje netom potonula vremena, ostaviše samo ruine, mi smo pripremili dušu da i
uzleti pa da jedanput i sama sebi pomogne - kad je već toliko dugo i toliko i
nesebično pridodavala nacionalnim riznicama i hrvatskog i srpskog naroda!
Odricala se u trpjenstvu golemu, trpeći uvrede, noseći
modrice i rane surove sve do najnovijih dana! Hoćemo dakle preporod kao jedini
imperativ budućnosti, kao program kulturne obnove utrnulog bića! Drugim riječima:
Najpresniji je zadatak svake Muslimanke i svakog Muslimana
obnova i razvoj vlastite kulture. Nema drugog identiteta osim kulturnog identiteta!
Kulturno društvo Muslimana Hrvatske imenom Preporod, udruga je cijele Muslimanske zajednice, njezina kulturna
podloga i njezina umna sila. Ugradili smo jasno i nedvosmisleno načelo u temelj
našeg nauma: Mi smo za kulturnu integraciju - a protiv asimilacije i getoizacije.
Nas Program nudi originalnu, dojmljivu kulturnu ponudu ne
samo s nakanom da obogati duh matičnog naroda i prostor hrvatske kulture, nego,
istodobno, postaje mjerom i pokazateljem hrvatske demokracije prema drugim
nacionalnim zajednicama u demokratskoj i pravno utemeljenoj hrvatskoj državi.
Taj odnos bit će svjedočanstvo pred cijelim svijetom.
I najposlije, bosanski duh muslimanske kulture spaja golemi
luk: vrisnuvši iz dubine duše dobra Bošnjanina, didov krik iz hiže u Mlinima, premostio
je vremena i prostore, pa nam kroz muslimansko srce šapuće poruku za sva
vremena:
Ti si ono što ja bjeh
Ti si vazda na svojoj, na baščini plemenitoj.
Srce je tvoje Istok i Zapad.
A put je tvoj između Istoka i Zapada.
Admir Mujkić: PUTOVANJE
(Govor koji je autor,
u svojstvu gosta, izgovorio na I. godišnjoj skupštini Stranke demokratske
akcije Hrvatske, Zagreb, 8. veljače 1992.)
Objavljeno, u:
Zavođenje Muslimana (Budi svoj!), Naklada: Smaila Kajan,
Zagreb, 1992.
Behar (Zagreb), god. IX, 2002., br. 59, str. 6
Sa velikim zadovoljstvom citah tekst,a cesto i sama pitam se: Tko smo mi? Ovaj tekst mi je dosao kao mehlem na ranu tako da ga procitah u dahu. Hvala Dr.Ibrahime uvjek osjetite sta nam zapravo treba,a treba nam dosta toga.Vi pisite ,a nadam se da ce mnogi od nas dosta i nauciti.Moje postovanje !
OdgovoriIzbriši