Klub Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara u
srijedu navečer (14. marta 2012.), održao je sjednicu u proširenom sastavu, kojoj su -
osim vijećnika - prisustvovali i predstavnici Islamske zajednice,
boračkih organizacija Armije BiH, nevladinih organizacija i
vanparlamentarnih stranaka.
Musala neka
Nakon šire rasprave, usvojeni su
zaključci kroz koje je izražena strategija za rješenje pitanja Mostara,
nakon nedavne odluke Ustavnog suda BiH o proglašenju dijela Izbornog
zakona BiH neustavnim, čime se zahtjeva promjena izbornih pravila za
Mostar.
Na ovom sastanku zaključeno je:
1. Građani Mostar okupljeni na
inicijativu Kluba Bošnjaka smatraju da sprovođenje odluke Ustavnog suda
BiH U: 9/09 od 26.11.2010.godine, kojom se proglašava neustavnom odredba
o izboru tri vijećnika iz svakog gradskog područja, ima direktne
određene političke, organizacione i funkcionalne implikacije na
budućnost Grada Mostara i njegovih građana.
2. Mostar ne može biti organiziran kao jedna izborna jedinica.
3. Napraviti strateški pristup - odgovor
na postojeću političku situaciju u Mostaru povodom implementacije
odluke Ustavnog suda U: 9/09 od 26.11.2010.godine na jasnom stavu
jedinstvenog Grada Mostara sa više jedinica lokalne samouprave u skladu
sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Zatražiti od svih Bošnjaka, a posebno
članova akademske zajednice da dadnu svoj doprinos u odbrani interesa
Bošnjaka i svih građana u Hercegovinu i Mostaru.
5. Za vrijeme rješavanja pitanja Statuta
Grada Mostara organizirati koordinaciono tijelo mostarskih Bošnjaka pod
imenom „Mostarska inicijativa za ravnopravnost naroda i građana"
6. Organizirati grupe kompetentnih ljudi
koje će napraviti političko-ekonomsku analizu stanja Mostara počev od
donošenja Rimskog sporazuma.
7. Napraviti akt tipa rezolucije koji će
se ponuditi na potpisivanje vijećnicima u sazivu Gradskog vijeća Grada
Mostara, nevladinim organizacijama i građanima Mostara.
8. Organizirati javne tribine radi potpunog i tačnog informisanja građana Mostara o sadašnjem i budućem statusu Mostara.
9. Obezbijediti prisustvo javnih medija proširenim sastancima
10. Pozdravljamo i podržavamo zaključke JOB-a koji glase:
a) JOB Grada Mostar
zahtjeva od svih probosanskih stranaka i političkih faktora da u
pregovorima oko rješavanja pitanja Statuta Grada Mostara pronađu
zajednički stav i sve svoje napore ulože u rješavanje ovog pitanja na
zadovoljstvo svih građana Grada Mostara bez mogućnosti dominacije jednog
naroda nad ostalima.
b) Pozivamo međunarodnu
zajednicu i OHR da ne nameću svoja rješenja bez konsenzusa svih
političkih stranaka uključenih u rješavanje ovog pitanja.
11. Organizirati susret Mostarske inicijative za ravnopravnost naroda i građana sa predstavnicima OHR-a.
1. BITKA ZA MOSTAR JE PRESUDNA BITKA U BORBI ZA BOSNU I HERCEGOVINU
OdgovoriIzbrišiPise: Dr. Muhamed Borogovac
Svaka bitka za Bosnu i Hercegovinu, pa i ova mostraska bije se na tri glavna fronta, PRAVNOM, MORALNOM i na frontu LJUDSKIH PRAVA.
1.1 KAKO IZBORITI POBJEDU NA PRAVNOM FRONTU
Po daytonskim pravilima igre Bosna i Hercegovina gubi bitku za opstanak. To je namjestena utakmica. Medjutim, dobra vijest ovdje je to sto daytonska pravila igre nisu usvojena na ispravan nacin, tj. nisu legalna. Vise puta smo objasnjavali da Dayton nije usvojen po propisanoj skupstinskoj procedure, te je nevazeci kao vrhovni zakon drzave. Jedini razlog sto svijet nema problema sto se u BiH primjenjuje nelegalni daytonski ustav lezi u cinjenici da ga niko od BiH politicara ne dovodi u pitanje. Svijet prihavata sve ono sto prihvataju Bosanci i Hercegovci. Medjutim, ako bi gradjani Bosne i Hercegovine snazno pokazali da NE PRIZNAJU DAYTONSKI USTAV i ako bi snazno iznijeli zahtjev da SMATRAJU USTAV REPUBLIKE BiH SVOJIM LEGALNIM USTAVOM, nasi izgledi da sacuvamo Bosnu i Hercegovinu bi odjednom postali mnogo bolji.
DAKLE, POSTOJI JEDNA JEDINA DOBITNICKA STRATEGIJA U BORBI ZA BOSNU I HERCEGOVINU, A TO JE: NE SMIJEMO PRIZNATI DAYTONSKA PRAVILA IGRE, NEGO MORAMO INSTIRATI NA LEGALNOM USTAVU REPUBLIKE BiH.
U tom smislu, Mostarcima koji NE PRIZNAJU odluku donesenu u daytonskom "ustavnom sudu" porucujemo da oni IMAJU PRAVNI OSNOV da to ne priznaju, jer je daytonski "ustav" nelegalan. U tom smislu, preporucujemo im da svoju organizaciju koju formiraju da se suprotstave izdaji grada ne nazavu “bosnjackom” nego “MOSTAR - OPSTINA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE”.
Na taj nacin, pozivajuci se na Ustav Republike BiH, oni ce odnijeti pobjedu na PRAVNOM frontu. Time ce odnijeti pobjedu i na MORALNOMA frontu, a omogucice i Srbima i Hrvatima kojima je Bosna i Hercegovina na srcu da se ukljuce. Znamo da ima i takvih Srba i Hrvata, kao sto ih je bilo i u ratu. Bez obzira sto su sada rijetki, Srbi i Hrvati koji zele Bosnu i Hercegovinu su nama dragocjeni, jer to su najbolji sinovi Bosne i Hercegovine. Nije bilo lako othrvati se od sovinisticke demagogije i ostati vjeran svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Mostarci mogu osporiti nelegalni daytonski “Ustavni sud” jedino pozivajuci se na Ustav Republike BiH. Pri tome ce imati masovnu podrsku naroda BiH. Dovoljno je prosetati internetom, jedinim nezavisnim medijem, da se uvjerite da narod BiH ne priznaje daytonski ustav i da narod masovno trazi Ustav RBiH. Npr. ovaj Glasnik citaju desetine hiljada patriota koji se bora za Ustav RBiH, a na FaceBook grupama imamo takodje desetine hiljada patriota koji traze Ustav RBiH.
Podsjecamo Mostarce, na clanove Ustava RBiH koji im garantuju da imaju pravo da ne priznaju “Ustavni sud” daytonistana:
Clan 154. Ustava RBiH
Neprikosnoveno je i neotudivao pravo i dužnost gradjana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrdjeno uredenje Republike.
Clan 155. Ustava RBiH
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeci gradane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zlocin prema narodu i kažnjava se kao teško krivicno djelo.
1.3 KOJE PODJELE SU DOZVOLJENE I POZELJNE, A KOJE NISU
OdgovoriIzbrišiSvima nama je jasno da je osnovno ljudsko pravo sloboda vjerosipovjesti. Niko nema pravo drugome nametati u koju ce bogomolju ici. Po potpuno istom principu niko nema pravo nikojem pojedincu niti grupi osporavati pravo da njeguje svoju kulturu, jezik, tradiciju. I TO SU OSNOVNA LJUDSKA PRAVA. Zato nije nikakav problem za Bosnu i Hercegovinu da postoje etnicke televizije, skole i sve druge vrste kulturnih ustanova. I za vrijeme Turske i za vrijeme Austorugarske postojale su zasebne etnicke kulturne institucije, ukljucujuci i skole, i to nije nikome smetalo. Danas u Americi imamo katolicke, jevrejske, budisticke, evangelisticke skole, koledje, sportske timove, socijalne klubove, restorane, barovi itd. itd. i to nikome ne smeta.
Neprijatelji Bosne i Hercegovine koriste prirodnu zelju ljudi da njeguju svoju specificnu kulturu, da imaju svoje skole ili mektebe, te to prikazuju kao “nemogucnost suzivota”, sa implicitnim zakljuckom, da se zato Bosna i Hercegovina treba raspasti. Dakle, nikoga ne treba da brine to sto su u Mostaru skole odvojene, to je najmanji problem Mostara i Bosne i Hercegovine.
Ono sto se ne smije dogoditi je da se prave etnicke administrativne jedinice, tj. da se dijele teritorije po etnickom principu. E tu nasi izdajnici nemaju nikakvih problema - oni crtaju etnicke granice po Bosni i Hercegovini i onda tim etnickim teritorijama cak daruju i drzavnu imovinu Republike Bosne i Hercegovine.
1. 2 KAKO TIHIC VARA MOSTARCE
OdgovoriIzbrišiZahvaljujuci etnickom ciscenju preko 15 hiljada Bosnjaka iz Mostara, danas je Mostar "vecinski hrvatski grad". Buduci da se po principima savremenog svijeta zlocini ne bi smjeli isplatiti zlocincima iz HDZ-a, OHR je poptuno ispravno u Mostaru uspostavio paritet izmedju etnickih grupa u Gradskom vijecu. To nije u suprotnosti i sa daytonskim principima odlucivanja, jer se u mnogim drugim daytonskim institucijama odlucuje glasanjem naroda, npr. u Vijecu naroda, u Predsjednistvu BiH, u entiteskim skupstinama kada je vitalni interes nekog naroda ugrozen. Osim toga, Mostar je kao i Brcko imao specificnu pravnu istoriju, jer ni jedna strana nije kontorlisla Mostar, pa je zasita iznenadjujuca presuda daytonskog ustavnog suda da se u Mostaru prekrizi etnicki paritet.
Iz informacije da "bosnjacke" sudije Suada Paravlic i Mirsad Ceman, a koje je oboje imenovao Tihic, nisu osporili ovakvu odluku daytonskog "ustavnog suda", namece se sumnja da je Tihic spremno docekao HDZ-ovu tuzbu kao novu sansu da nanese tezak udarac drzavnosti Bosne i Hercegovine.
Naime, Tihic sada igra na cinjenicu da su Bosnjaci manjina u Mostaru i nastupa kao njihov toboznji zastitnik. Tihic predlaze da se Mostar etnicki podijeli da bi se izbjegla “majorizacija” bosnjaka u Mostaru. Tu lezi teska podvala i Bosni i Hercegovini i Mostarcima. Naime, ako bi Bosnjaci trazili da se podijeli Mostar samo zato sto su Bosnjaci manjina, onda bi to bio pravni presedan, i osnov za nove podjele. Imajmo na umu da su Hrvati manjina u Federaciji i u BiH. Kako bi Bosnjaci onda mogli osporavati da se kreira Hrvatski entitet radi "zastite od majorizacije u Fedreaciji" ako se na Mostaru izgradi princip da se grad treba podijeliti zato sto su Bosnjaci manjina. Svugdje na svijetu postoje gradovi u kojima je neko manjina, a neko vecina, i to nije razlog da se grad etnicki dijeli. AKO BI BOSNJACI TRAZIILI DA SE MOSTAR PODIJELI ZATO STO SU MANJINA U MOSTARU, TIME BI SEBI NANIJELI TEZAK PORAZ NA MORALNOM FRONTU, izgubili bi visoku moralnu poziciju u svom zahtjevu da sacuvaju cjelovitost Bosne i Hercegovine.
Tihic je pravnik i on dobro zna sta bi znacilo usvajanje logike podjela radi "zastite od majorizacija". To bi znacilo otpocinjenje procesa podjela Federacije, koje se nebi zaustavile dok se i posljednja stopa Bosne i Hercegovine ne stavi pod vlast susjednih drzava.
Dakle, podjela Mostara nije rijesenje, to je smrtni udarac. Mostarci trebaju insistirati kod OHR-a da na osnovu specificne pravne istorije Mostara, i na osnovu pravnog principa da se zlocin etnickog ciscenja ne smije nagraditi, prekrizi presuda cirkusa koji se zove daytonski Ustavni sud. Pri tome Mostarci trebaju nastupati kao predstavnici “MOSTARA-OPSTINE REPUBLIKE BiH” cime ce sebi pribaviti najveci moguci legalitet i legitimitet.
Tihic pokusava da ubaci parolu kako je potreban dogovor, a ne mijesanje OHR-a, a to samo znaci provodjenje u zivot njegovog i Covicevog dogovora o stvaranju "Herceg-Bosne", i onda ubrzanog sirenja RS na peostale “bosnjacke” enklave.