SUSRET DVAJU MORA

Ibrahim Kajan: TRAGOM BOŽJIH POSLANIKA

Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 1999.

 Napisao: prof. dr. sc. Muhamed Ždralović

Knjiga Tragom Božjih poslanika sadrži 12 cjelina i to: Uvod u golemu tajnu; Nemrut dag; Kralj Nemrut i Ibrahim, Božji poslanik; Šît, treći brat; Mudri Lukman; Danijal. Božji poslanik; Bol i strpljenje poslanika Ejjuba; Zvijezda Antiohije; Madima ai-Bahrain; Zeleni čovjek na Izvoru Života; U Konji, mističnoj zbornici i Zapis o vremenu kada sam bio sretan.

Gornje cjeline ne tumače ali donekle ukazuju, da nije rijec o historijskom romanu ili pričama, već o putopisu kroz mjesta u kojima su obitavali Božji poslanici ili su mjesne legende i narodna tradicija u uskoj vezi s imenima Božjih poslanika. Knjiga nije opširna i ne zamara čitatelja suvišnim kazivanjima pa je sukladna arapskoj poslovici: llayr al-kalam ma qalla wa dalla! Najbolji je govor koji je kratak a upućuje, najkraće; knjiga je kratka i jasna.

 Ovo je dvanaesta knjiga našeg najaktivnijeg pisca u Hrvatskoj, profesora Kajana, koji je u književnost ušao kroz pjesmu, a sada se više bavi prozom. Ovaj ga putopis ponovno otkriva i kao pjesnika, jer Kajan prozno analizirajući i najbližu društvenu zbilju, koja je nerijetko opora, piše poetično.

U svojoj dvanaestoj knjizi Kajan nadahnuto piše o nekolicini Allahovih poslanika: Ibrahimu, Šîtu, Lukmanu, Danijalu, Ejjubu, Habibu Nedždžaru, Musi i Hiziru, a prolazeći kroz mističnu zbornicu s pravom nije prešutio impresije koje su ga pogodile u tekiji Dželaluddina Rumija, čovjeka po kojem je osnovan derviški tarikat mevlevija, na zapadu više poznatog po nazivu plešućih derviša. Tako je, vodeći i čitatelja, od najstarijih predhetitskih vremena preko Rumijeva iz 13 stoljeća proputova do predratne 1990.godine!

Strogim kritičarima bi moglo zapeti za oko da je tu spomenuto malo Božjih poslanika, da knjiga nema teološke, osobito islamološke osnove jer upućuje na sufiju Rumija, te na Šîta, Lukmana, Danijala, Habiba Nedždžara i Hizra koji ne spadaju u onih dvadesetpet poslanika spomenutih u Kur'anu. Međutim, pravi poznavatelji muslimanske tradicije znaju da je u povijesti bilo mnogo poslanika, po jednom hadisu čak 124.000. Vrijednost i zanimljivost legendi vezanih za poslanike koje u svom putopisu spominje Kajan i jeste u novini i neuobičajenosti s jedne strane, a s druge u osvježavanju sjećanja na one koje su još davno doprle do naših prostora, kao što je ona primjerice o hazreti Hizru.

Inače, stil neodoljivo podsjeća na prozu Ibrahima Kajana. Očito se poslužio svojim jezikom, svojim stilom, svojim načinom pisanja i razmišljanja.

Tekst knjige izaziva prvo blagu lagodu, kroz koju onda povijesni povjetarac nahrupi olujom, pa se sve opet stiša i sravni s tlom, i metal, i kamen, i zemlja i praška. Insan se na trenutke opusti, unese u kajanovsku priču, ali ga najednom presijeca asocijacija na zbiljske ličnosti i istinske događaje koje nisu potpuno razgolićene suhim činjenicama, već im te činjenice služe kao i ures što potpomaže razumijevanje i povijesti i zemljopisa i ljepotu arheoloških nalazišta i egzotiku istočnih cvjetova. 

 Naslovnica drugog izdanja, Mostar, 2005.

Kada smo već kod Kur'ana, valja posebno istaknuti Kajanov trud  u sravnjivanju tekstova svetih knjiga: Kur'ana i Biblije s narodnim predajama, mitovima, i u identificiranju legendarnih ličnosti krajeva kroz koje je prošao. Takvim poređenjima se identificirane ličnosti bolje upoznaju, a kao ilustracija neka ovdje posluzi slučaj Habiba Nedždžara, u biblijskom kazivanju Agabus, na kojeg se po svoj prilici odnosi ajet iz sure Yasin: Mi im poslasmo dvojicu, a oni (stanovnici sela) ih smatraše lažnim, pa smo ih (tu dvojicu) ojačali trećim... Kur'ansko biblijske paralele na mjestima upotpunjuju informacije, dakle, dopunjuju se. Uz to, lijepo je kada se sretnu Musa i Mojsije, Azer i Terah, Abraham i Ibrahim, ali i onaj zeleni Čovjek Hizr sa Jurjem. Stariji pamte da se u takvimima posebno obilježavao Hizrov dan, tj. Roz-i Hizr.

Pisac vješto upućuje čitatelja na razmišljanje o leksiku, a Boga mi, i da posegne za izravnim traženjem značenja nekih rijetkih riječi u tekstu.

Uglavnom, da ne budem pogrešno shvaćen, tumač riječi nije potreban. Rečenice su jasne, jezgrovite, a misli u rečenicama duboke. Kajanova se deskripcija uglavnom pretvara u izravni prijevod u naš jezik poznatih sintagmi, složenih imena: Nehr-Asi (Prkosna rijeka), Ab-i Hayat (Izvor života)...

Nekada sintagme, osobito one iz arapskoga, mogu biti (pro )tumačene na više načina. Npr. Magma' al-bahrayn - uistinu znači sastanak, ili susret, dvaju mora. U povijesti je dakle, susret Muse i Hizra, a u pravnoj literaturi je to skraćeni naslov Ibn as-Sa'atijevog djela spojenog s druga dva fikhska djela Kudurija i Nesefija Magma al-Bahrayn wa Multaqa an-Nirayn. Kajan implicira da se "susret dvaju mora" retlektira u prirodi kroz koju su prohujale razne kulture, vjere, civilizacije...

Susret starih kultura i civilizacija: hetitske, asirsko-babilonske, grčko-rimske i perzijske, njihov susret s egipatskom, a sve one sačekaše današnju, modernu, suvremenu civilizaciju. Zar to ne sliči susretu dvaju mora?

Autoru sve pohvale i čestitke, a čitateljima, osobito mladim, preporuka da knjigu pročitaju jer će tako na lahak način kroz zanimljivo štivo zavoljeti i povijest i poslanike i knjigu i znanost.

Objavljeno, u:

Behar (Zagreb), VlII/1999., br. 45, str. 20-21