MOSTARSKA REZOLUCIJA 2012

MOSTARSKA INICIJATIVA ZA RAVNOPRAVNOST 

NARODA I GRAĐANA

koja okuplja probosanskohercegovačke političke stranke, Srpsko građansko vijeće, Jevrejsku / Židovsku 

zajednicu, Udruženje Roma i istaknute građane grada Mostara,  

prihvatila je sljedeći dokument

MOSTARSKA REZOLUCIJA 2012.

Pozivajući se na ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda, posebno Opće deklaracije o ljudskim pravima, te Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda,

Poštujući Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U: 9/09 od 26.11.2010. godine,

Svjesni „Specijalnog statusa Grada Mostara“ potvrđenog Washingtonskim i Daytonskim sporazumom, prepoznatim u Odluci Upravnog odbora Evropske Unije od 26.09.2003. godine kao grada od posebnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine,

Posebno svjesni ratnog iskustva građana Mostara oličenim u projektima „borbe za prostor“ i „humanog preseljenja pučanstva“, koji su rezultirali gubitkom nekoliko hiljada ljudskih života, zatvaranjem preko 10.000 Bošnjaka i Srba u konc-logorima tzv. Hrvatske Republike „Herceg Bosne“ i protjerivanjem diljem svijeta preko 40.000 stanovnika Grada Mostara (poglavito Bošnjaka, Srba, Jevreja, Roma, ...),

Budući da se aneks 7 Daytonskog sporazuma o povratku izbjeglih i prognanih ljudi nije realizirao, da je trenutno stanje demografske strukture u Gradu Mostaru stvoreno silom oružja, smrću i progonima, sa čak 34 nerazjašnjena ubistva povratnika Bošnjaka nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma,

Duboko svjesni političke krize u Gradu Mostaru, zasigurno najveće od prestanka rata 1992.-1995. na prostorima Bosne i Hercegovine, želimo dati do znanja svima onima koji direktno utječu na našu sudbinu, da prime na znanje naše stavove kao autentičnu brigu i žudnju za pravdom i pravičnošću, za jednakošću i ravnopravnošću naroda i građana kojima očito prijeti daljnje narušavanje dostojanstva i sveukupna društvena marginalizacija,

Uvjereni da kriza i strahovi koji su je oblikovali nisu bez temelja: Gorak okus prijevare i izigravanja sa dosadašnja dva „prijelazna Statuta“ (sa političkim utemeljenjem u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu), nisu uza sva nastojanja – ni Međunarodne zajednice , ni Visokog predstavnika, ni domaćih političara – integrirali Grad, kako u političkom, tako i u ekonomskom, privrednom, kulturnom, sportskom, obrazovnom, socijalnom, naučnom, zdravstvenom, kao i u svim drugim segmentima funkcionalnog grada,

Opredijeljeni da se Grad Mostar uredi kao složena, multietnička i demokratska zajednica sa punom i nedvosmislenom jednakošću i ravnopravnošću svih naroda i građana,

Uvjereni da tumačimo volju i osjećaje neizmjerne ljubavi većine građana svih nacionalnosti i zanimanja prema svome gradu, zabrinutih za svoju sudbinu i njegov prosperitet i budućnost, smatramo potrebnim da izjavimo:

1. Osuđujemo svako kršenje međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava.
2.  Osuđujemo sva nedjela nad ljudima i tražimo da se svim ratnim zločincima i njihovim nalogodavcima presudi po međunarodnom pravu, da nikom pojedinac ne presuđuje.
3. Ne prihvatamo da se zločini nagrade, a preživjele žrtve ostave političkoj nemilosti onih koji žele dominirati nad svim drugim narodima i građanima.
4. Ne prihvatamo nikakvu mogućnost za ostvarivanje u ratu neostvarenog cilja za proglašenje Mostara – „hrvatskim stolnim gradom“.
5. Protestujemo protiv svih oblika isticanja religijskih simbola i kroatizacije javnih prostora, kao i neizbrisanim tragovima pogubne, krajnje desne ideologizacije u imenima mostarskih ulica.
6. Zahtijevamo proaktivno djelovanje predstavnika Međunarodne zajednice u cilju uspostavljanja društvenog poretka u kojem se međunarodno utvrđena ljudska prava i slobode mogu u punoj mjeri ostvariti i štititi.
7. Pozivamo sve političke subjekte u Gradu Mostaru i Bosni i Hercegovini, kao i predstavnike međunarodne zajednice da daju svoj puni doprinos u izgradnji Mostara bez dominacije i supremacije bilo kojeg naroda, kao sigurne, stabilne i prosperitetne zajednice jednakopravnih i ravnopravnih naroda i građana.
8. Tražimo od svih subjekata koji budu učestvovali u usaglašavanju i rješavanju suprotnih stajališta da vlastiti angažman podrede demokratskoj atmosferi i zajedničkom interesu uz puno uvažavanje.
9. Pozivamo sve informativne medije da istinito i objektivno, u duhu načela profesije, prezentiraju suštinu svih problema, a naročito spornih pitanja u Gradu Mostaru.
10. Odlučni u namjeri da zaštitimo  i ostvarimo jednakopravnost i ravnopravnost naroda i građana Grada Mostara, spremni smo djelovati svim raspoloživim demokratskim metodima, uključujući i građansku neposlušnost.

Mostar, 28.03.2012.

OD MUSTAFE NADAREVIĆA DO JEVREMA BRKOVIĆA

DNEVNIK SVILA I KRV 1992.

6. siječnja 1992. godine, održana je jedna od prvih književnih tribina zagrebačkog Preporoda.  Publici smo predstavili knjiga Drame i njezina autora Amira Bukvića. O knjizi sam govorio u svojstvu književnog kritičara. Gost večeri bio je  prvak Drame Hrvatskog narodnog kazališta Mustafa Nadarević, u kojem je angažiran i Bukvić. Voditelj večeri - Asim Crnalić. Posjetilaca je bilo više nego što ima sjedišta Amfiteatar Zagrebačke džamije, vjerojatno više oko 120 osoba.

 Mustafa Nadarević: prvak Drame Hrvatskog narodnog kazališta

23 -27. siječnja 1992. godine, kao predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod, boravio sam u Libiji, u sastavu delegacije hrvatskih intelektualaca koja je upoznavala libijsku javnost s prilikama u Hrvatskoj. Službeni posjeti te nevladine grupe, upriličeni su 24. i 25. siječnja. Prvog dana razgovaralo se sa savjetnikom pukovnika Muamera Gadafija, g. lbrahimom Salihom. Vođa libijske revolucije primio je delegaciju dan kasnije.

15. veljače 1992. godine sam, zajedno s potpredsjednikom Preporoda g. Nusretom Mekićem, tajnicom Mersijom Omanović, poslovnim tajnikom Hilmijom Šabićem, te članovima Glavnog odbora dr. Sulejmanom Čamdžićem i mr. Sevdagom Hadžićem, prisustvovao Osnivačkoj skupštini prvog Preporodovog ogranka - Gradskog odbora Rijeka.

16. veljače 1992. godine, potpisao sam u ime Preporoda Otvoreno pismo ministru Mišetiću, u kojem se aktualizira problematika domovnice (zajedno s predsjednicima Mešihata Hrvatske i Slovenije h. Ševkom ef. Omerbašićem, predsjednikom Stranke demokratske akcije Hrvatske dr. Šemsom Tankovićcem i predsjednikom Merhameta dr. Izetom Aganovićem).

 Dr. Šemso Tanković: Supotpisnik Otvorenog pisma ministru Mišetiću

23. siječnja 1992. godine sudjelovao sam u predstavljenju knjige eseja Daniela Bučana Vrijeme islama. Uz autora i moje malenkosti, govorili su prof. Božo Rudež, dr. Ante Selak, Mustafa Plićanić i prof. dr. Sulejman Mašović. Voditelj: Asim Crnalić. Velika dvorana Zagrebačke džamije: 170 prisutnih.

24. veljače 1992. godine održano prvo Preporodovo predavanje iz prostora medicine. Predavači: prof. dr. Nijaz Hadžić i prof. dr. Asim Kurjak. Tema: Rano otkrivanje raka u žena. Voditelji:Asim Crnalić. Oko 200 posjetitelja (u istoj dvorani).

 Asim Crnalić: izuzetna osoba u presudnim godinama oblikovanja 

bošnjačke manjine u Zagrebu

25. veljače 1992. članovima Predsjedništva Preporoda podijelili smo idejni koncept i sažetu programsku orijentacija časopisa Behar. Ja sam pripremio  idejno-sadržajnu platformu budućeg časopisa a Ismet Ico Voljevica financijsku konstrukcija.

20. ožujka 1992. godine održano je vrlo zanimljivo večer sufijskih tekstova pod naslovom Svijet je zrcalo. Uvodno slovo o prirodi sufijskih tekstova, te komentare o autorima i pjesmama izlagao sam tijekom recitala, pretežno narativnih stihova ili pjesama u prozi koje su govorili  glumci zagrebačkog Hrvatsskog narodnog kazališta - Mustafa Nadarević, Amir Bukvić i Zijad Gračić. Večer je održano u prepunoj dvorani Kulturno-informativnog centra, Zagreb, Preradovićeva 5. pred oko 160 posjetitelja. Voditeljica: Mirjana Požar.

30. ožujka 1992. godine otvorena je prva Preporodova likovna izložba akademskog slikara Munira Vejzovića. lzložbu je otvorio pred najmanje 200 posjetitelja slikar i karikaturist Ismet Ico Voljevica. Kritički osvrt dao je Josip Depolo, inače autor prve monografije o Muniru Vejzoviću. Izložba je priređena u dvorani Islamskog kulturnog centra. Goste je pozdravio predsjednik medžlisa  Mustafa Plićanić.

 Mustafa Plićanić (krajnji desno) u razgovoru s predsjednikom Stjepanom Mesićem

5. travnja 1992. godine (2. dan Ramazanskog bajrama) u džamijskom amfiteatru priređeno isto večer sufijskih tekstova, kakvo smo priredili u Informativno-kulturnom centru u Preradovićevoj, ovoga puta u scenskoj obradi Amira Bukvića, sa istim sudionicima. Dvorana puna: 120 posjetitelja.

17. travnja 1992. godine Glavni odbor Preporoda odobrio je  projekt o pokretanju Behara; prihvaćena redakcijska ekipa (gl. i odgovorni urednik Ibrahim Kajan, članovi redakcije: Amir Bukvić (koji je na prvom sastanku redakcije napustio njezin sastav), Fikret Cacan, Asim Crnalić, Fadil Hadžić, Faris Nanić i dr. Nedžad Pašalić. Likovni urednik: Ismet Ico Voljevica. Lektor: Edib Muftić; prihvaćen prijedlog da se postavljenje gl. I odgovornog urednika profesionalizira. (U raspravi se pokazalo da su protiv pokretanja glasali prof. dr. Sulejman Mašović i Fikret Cacan, koji je, usprkos tomu, prihvatio biti članom uredništva!)

25. travnja 1992. godine priređen susret muslimanskih intelektualaca s ministrom informiranja Republike Hrvatske g. Brankom Salajom.

21. svibnja 1992. godine susret s poznatim crnogorskim književnikom Jevremom Brkovićem. Teme - književnost, politika, genocid nad Muslimanima i Hrvatima. Sudjelovali uz autora: glumica Hasija Borić i pjesnik Mile Stojić, mlade izbjeglice iz Sarajeva. Održano u punoj dvorani MMC Muzeja Mimara (oko 130 posjetitelja).

19. lipnja 1992. godine u Teatru ITD, u punoj dvorani, sarajevska je glumica i Hasija Borić sat vremena govorila stihove Mehmedalije Maka Dizdara. Večer je održano u suradnji s Teatrom ITD, pod naslovom Vidovita noć – s podignutom rukom. Posjetitelja: 150 Spomenimo da je to drugi program Ciklusa "Za slobodnu Bosnu, za Hercegovinu - i krik i štit.

WIKIPEDIA: MOSTAR, ŽURNO AŽURIRAN

Poštovani štioče, 

 tražeći natuknicu "MOSTAR" u Wikipediji, može vam se desiti da dobijete

jednu ispod druge - dvije istovjetne upute za "MOSTAR", ali različitih pristupa i tendencija.

 Jedan je pristup stariji, građanski a drugi je noviji - nacionalni. Hrvatski pogled. 

GRAD JE JEDAN. U NJEMU  STOLJEĆIMA ŽIVE TRI NARODA. 

U TEKSTU NEMA HISTORIJA TRIJU NARODA  NEGO IMA HISTORIJA SAMO JEDNOG,

 A DRUGIH SAMO U PABIRCIMA,

KAO DA JE RIJEČ O HISTORIJSKIM NAPLAVINAMA.

A GRAD JE JEDAN. 

 A NISU NI SVE KNJIGE SPALJENE KOJE GOVORE O PROŠLOSTI GRADA.

TEKST JE AKTUALAN. 

 U OPTICAJU SU DVIJE KRILATICE:

 "MOSTAR ĆE BITI HRVATSKI STOLNI GRAD "

 (Jedinstven i hrvatski)

 

I

"MOSTAR PO MJERI SVIH NARODA I SVIH GRAĐANA"

 (Jedinstven Grad s više multietničkih općina)

Pročitajmo tekst i zaključimo sami kako izgleda

 "JEDINSTVEN MOSTAR"

 kroz jednonacionanu dioptriju

Ibrahim Kajan

 

Stari most, prepoznatljiv simbol Mostara

Zastava Grb
Nadimak: Grad na Neretvi
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Hercegovačko-neretvanska
Osnovan	1452.
Osnivač	Stjepan Vukčić Kosača
Nazvan po	mostarima (čuvarima mostova)
Vlast
- Gradonačelnik	Ljubo Bešlić (HDZ)
Površina
- Grad	1,175 km2
Stanovništvo
- Urbano područje	127,066 ili 105,448 (procjene)
Poštanski broj	88000
Pozivni broj	(+387) 036
Službena stranica www.mostar.ba

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini. Smješten je na obalama rijeke Neretve i kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine, a ujedno i najveći grad u Hercegovini.^[1] Mostar je upravno sjedište Hercegovačko-neretvanske županije^[2] te sveučilišno, kulturno, gospodarsko i političko središte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mostar je jedan od tri službena grada Bosne i Hercegovine.
Grad je ime dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. U njemu se nalazi Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.

Sadržaj

 [sakrij] 

• 1 Zemljopis
• 1.1 Položaj
• 1.2 Klima
• 1.3 Naseljena mjesta
• 2 Povijest
• 2.1 Srednji vijek
• 2.2 Osmansko razdoblje
• 2.3 Hrvatski narodni preporod
• 2.4 Austro-Ugarska
• 2.5 Kraljevina Jugoslavija
• 2.6 Drugi svjetski rat
• 2.7 SFR Jugoslavija
• 2.8 Rat u Bosni i Hercegovini
• 2.9 Poslijeratno razdoblje
• 3 Stanovništvo
• 3.1 Mostar (naseljeno mjesto)
• 3.2 Popisi Hrvata katolika
• 4 Gradska uprava
• 4.1 Nametnuti Statut
• 4.2 Dosadašnji gradonačelnici
• 4.3 Mjesne zajednice
• 5 Kultura
• 5.1 Kulturne institucije
• 5.2 Kulturne udruge
• 5.3 Kulturni događaji
• 6 Šport
• 6.1 Nogomet
• 6.2 Ostali športovi
• 6.3 Športski objekti i igrališta
• 7 Obrazovanje
• 7.1 Osnovne škole
• 7.2 Srednje škole
• 7.3 Sveučilišta
• 8 Gospodarstvo
• 9 Promet
• 10 Poznate osobe
• 11 Gradovi prijatelji
• 12 Spomenici i znamenitosti
• 12.1 Galerija
• 13 Izvori

14 Vanjske poveznice

Zemljopis

Položaj

Mostar se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine, točnije rečeno nalazi se u centru Hercegovine. Gradsko područje (Mostar i njegova okolina) se geografski može opisati kao čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Kroz centar grada se proteže kanjon rijeke Neretve pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na rijeci Neretvi".

Položaj Mostara u Bosni i Hercegovini

U gradskom području (bivšoj općini) Mostar smještene su tri kotline. Na sjeveru je Bijelo polje, u kojoj je smještena većina sjevernih prigradskih naselja. U središtu je mostarska kotlina, u kojoj je smješten grad Mostar i većina zapadnih prigradskih naselja. Na jugu je Bišće polje, u kojoj je smještena većina južnih prigradskih naselja i mostarska industrijska zona. Bišće polje je lokalni naziv za spomenutu kotlinu, dok se na različitim zemljovidima koristi naziv Mostarsko polje.

 Geografski položaj Mostara.

Najpoznatija brda oko mostarske kotline su: Hum, Brkanovo Brdo, Galac, Orlovac, Mikuljača, Žovnica, Planinica i Fortica, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini 60-80 metara.^[1] Dvije najpoznatije planine koje se nalaze u blizini Mostara su Velež i Prenj. Kroz Mostar teku rijeke Neretva i Radobolja, a u njegovoj bližoj okolici nalaze se: Drežanjka, Buna, Bunica i Jasenica.^[2] Mostar je kao i većina hercegovačkih gradova veoma krševit.

Klima

Mostar ima umjerenu sredozemnu klimu s blažim, ali hladnim zimama (uz malo ili nimalo snijega), te veoma vrućim ljetima gdje temperature u hladu znaju iznositi i do 45 celzijevih stupnjeva. Zbog toga je Mostar bio najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini. Mostar je uz Atenu grad sa najviše sunčanih dana u godini, a snijeg u Mostaru je prava rijetkost. Zime u kojima se snijeg u Mostaru zadržao više od 15 dana: 1955./1956. (15 dana), 1962./1963. (23 dana), 1984./1985. (27 dana) i 2004./2005. (15 dana).
Jedna od najjačih zima bila je 1971. kada je izmjereno 37 cm snijega. Pamte se i jake zime 1929., 1940. i 1956. godine. Mostar je bio potpuno blokiran 4. veljače 2012. godine. Snježno nevrijeme, koje je trajalo više od 60 sati, izazvalo je prometni kolaps i paraliziralo život u gradu. Proglašeno je stanje elementarne nepogode. 5. veljače 2012. godine, izmjereno je 88 cm snijega, a Mostarci su ustvrdili da ne pamte takvo nevrijeme i rekordnu visinu snježnog pokrivača.^[3]
Dana 6. kolovoza 2008., živa u termometru u 13 sati u središtu grada Mostara dosegnula je 39, a na suncu je izmjereno čak 56,4 celzijevih stupnjeva.^[4] Točno u ponoć, u noći s četvrtka, 16. srpnja na petak, 17. srpnja 2009. u Mostaru je zabilježena temperatura zraka od 29,3 stupnja Celzija što je, po riječima meteorologa iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda najviše noćna temperatura ikada zabilježena od 1893. otkad se u BiH službeno vode meteorološka mjerenja.^[5]
Mostar je bio među najtoplijim gradovima Europe u rujnu 2011. godine, koji je proglašen najtoplijim rujnom u posljednjih 65 godina. Ipak, bilo je i još većih temperatura, 15. rujna 1987. godine, u razdoblju neobično toplog vremena, u Mostaru je izmjereno 40,6 celzijevih stupnjeva.^[6] Dana 14. prosinca 2011. godine, Mostar je osvanuo prekriven maglom što je dosta neobično za ovaj grad. Magla se iznad grada zadržala dobar dio jutra.^[7] Srednja godišnja temperatura u Mostaru u 2011. iznosila je 16,2 stupnja Celzija, koliko je bilo i 1994. godine, a toplija od ove dvije godine bila je samo 1950. godina, kada je iznosila 16,9 stupnjeva.^[8]

 Pogled sa brda Žovnice na zapadna gradska predgrađa i grad Mostar, nad kojima dominira planina Velež.

Klima u Mostaru se u posljednjih desetak godina primjetno mijenja. Prije izrazito sušna klima danas je sve vlažnija i vlažnija što ljetne vrućine čini nesnošljivim i često zrelim za proglašavanjem elementarne nepogode. Mostar ipak ima ugodnu klimu pogodnu za uzgoj različitih vrsta voća i povrća. Jeseni i zime u Mostaru znaju biti izrazito kišoviti. Kad u proljeće nema kiše, Mostar izgleda najljepše što je često znala biti inspiracija za mostarske pjesnike.

 Pogled sa brda Žovnice na zapadna gradska predgrađa i grad Mostar, 

nad kojima dominira planina Velež.

Naseljena mjesta

Mostar ima status grada.
Naseljena mjesta: Bačevići, Banjdol, Blagaj, Bogodol, Buna, Cim, Čule, Dobrč, Donja Drežnica, Donji Jasenjani, Dračevice, Gnojnice, Goranci, Gornja Drežnica, Gornje Gnojnice, Gornji Jasenjani, Gubavica, Hodbina, Humilišani, Ilići, Jasenica, Kamena (dio), Kokorina (dio), Kosor, Kremenac, Krivodol, Kružanj, Kutilivač, Lakševine, Malo Polje, Miljkovići, Mostar, Orlac, Ortiješ, Pijesci, Podgorani, Podgorje, Podvelež, Polog, Potoci, Prigrađani, Rabina (dio), Raška Gora, Raštani, Ravni, Rodoč, Selište, Slipčići, Sovići, Sretnice, Striževo, Vihovići, Vojno, Vranjevići, Vrapčići, Vrdi, Zijemlje (dio), Željuša, Žitomislići i Žulja.
Pored Mostara, postoji i općina Istočni Mostar u RS-u, u čijem sastavu se nalaze dijelovi naselja: Kamena, Kokorina i Zijemlje. Općina Istočni Mostar do rata se u cjelini nalazila u sastavu općine Mostar. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma u sastav općine Mostar ušao je i dio općine Nevesinje koji je pripao Federaciji BiH, odnosno naselje Žulja i dio naselja Rabina.

Povijest

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u prapovijesnom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Poznatiji neolitski lokaliteti su: Zelena pećina, povrh vrela rijeke Bune, najstarija ljudska naseobina na širem području grada, te nešto mlađe ilirske gomile i gradine, grobnice i fortifikacije. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom dobu se razvija i trgovina s okolnim središtima.
Iz ranijeg antičkog doba nema značajnijih ostataka, ali su zato ostatci iz perioda kasne antike i ranog kršćanstva izuzetno bogati i na širem prostoru Mostara su pronađene tri ranokršćanske crkve - u Cimu, Žitomislićima i Sutini. One su dokaz intenzivnog života u to vrijeme na ovim prostorima, u ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, a istovremeno i dokaz relativno rane kristijanizacije na ovim prostorima. Gotovo svi navedeni lokaliteti, što je utvrđeno arheološkom istraživanjima, svjedoče o kontinuitetu života i kroz cijeli srednji vijek, jer se na svima njima, ili njihovoj neposrednoj blizini nalaze i srednjovjekovni grobovi, ali i stećci - autohtoni srednjovjekovni nadgrobni spomenici na ovim prostorima.

Srednji vijek

Grb velikaške obitelji Kosača, prema tradiciji osnivača Mostara. 

Iz ovoga grba, kasnije je proistekao grb zapadnog (hrvatskog) dijela grada.

Grb velikaške obitelji Kosača, prema tradiciji osnivača Mostara. Iz ovoga grba, kasnije je proistekao grb zapadnog (hrvatskog) dijela grada.

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tijekom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića Humskog (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV. - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).
Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV. stoljeća, vjerojatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana, po kome je dobila i ime. I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).^[2] Mostar je u to vrijeme bio bitna strateška točka čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, sa malenim naseljem oko te jezgre.
Ime Mostar prvi se put pojavljuje u turskome popisu stanovništva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474 godine.

Osmansko razdoblje

Osmansko osvajanje Mostara dogodilo se vjerojatno 1468. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkoga sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim, odluka kojoj je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.

 Kanjon rijeke Neretve u Mostaru. Slika potječe s kraja osmanskog razdoblja.

U XVI. i XVII. stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada; krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmansko naselje sa čaršijom i mahalama oko nje. Čaršija, koja je i najstarija, zauzimala je najvažniji, reprezentativni dio grada - područje uz sam most, sa obje strane Neretve. Mahale su se širile na sve strane od čaršije, prvenstveno na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali su bile smještene u podnožju brda Hum i na obalama Radobolje, manje pritoke od Neretve. Zanimljivo je istaknuti da je krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, Mostar imao 24 džamije i 22 mahale. Na takav način je formirano gradsko naselje osmanlijskog tipa, koji će svoj vrhunac i konačni oblik vezan za taj period, doseći krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, a čiji simbol i najznačajnije arhitektonsko ostvarenje predstavljalo velebni Stari most, izgrađen 1566. Tijekom XVIII. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.
Pred kraj osmanske vladavine, pred polovicu XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada.
Ubrzo potom, i katolici Mostara su dobili svoj prostor. Godine 1847. izgrađen je kompleks stare biskupske rezidencije u Vukodolu, sjedište nove franjevačke provincije koja je nastala odvajanjem od Bosne Srebrene, te sjedište mostarskog biskupa. Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostar svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873.
Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Započeo je neviđeni teror na kršćanima, posebno izražen u okolici Mostara, kada su Turci 1840. godine iz grada protjerali sve katolike, oko 320 katoličkih obitelji. U zadnjim godinama osmanskog vladanja, otvoreni su konzulati nekih zemalja (Austrija, Italija, Rusija, Velika Britanija i Francuska), a prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar-Metković 1862. godine.

Hrvatski narodni preporod

Podrobniji članak o temi: Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini

 Prva hrvatska tiskara u Mostaru, 1920.

Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini bio je, zapravo, odjek hrvatskoga narodnog preporoda u Zagrebu pa je i njegov početak kasnlo u odnosu prema Zagrebu, a isto tako, s obzirom na društveno-političke prilike u BiH, trajao je nekoliko desetljeća nakon Gajeva preporoda. Istina je da se preporod u Bosni i Hercegovini pojavio u Sarajevu, ali se njegov uspon dogodio u Mostaru, u središtu koje je imalo povoljnije nacionalne i druge društveno-političke okolnosti. U Mostaru se zahuktao kulturni život Hrvata tako da se na prelasku stoljeća u razdoblju od tridesetak godina objavilo oko 600 knjiga pa je Mostar koncem XIX i početkom XX. stoljeća postao jače kulturno središte od većine gradova na Balkanu. U Mostaru će se nakon 1850. godine početi otvarati prve učionice, kao ona u Vukodolu kod Mostara (1852.), zatim knjižnica i čitaonica pod Jusovinom (1861.), osnivat će se kulturna društva kao što je Kosača (1875.), odnosno Hrvoje (1888.), a 14. rujna 1902. godine osnovano je Hrvatsko potporno društvo za siromašne đake i naučike (današnje Hrvatsko kulturno društvo Napredak). Osniva se prva hrvatska tiskara (1872.) u Bosni i Hercegovini koju utemeljuje i vodi znameniti Franjo Milićević, a zahvaljujući tiskari pojavit će se i prve novine, prvi udžbenici i priručnici na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.
Valja posebno istaknuti značenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine što ih je pokrenuo i uređivao Franjo Milićević sa svojim suradnicima, a to su: Hercegovački bosiljak (1883.), Novi hercegovački bosiljak (1884.), Glas Hercegovca (1885.) i Osvit (1898.). Ova su mostarska glasila pronoslla pravašku orijentaciju za razliku od ilirske - preporodne ideje u Zagrebu i u Sarajevu. To se vidi i po nizu članaka političke naravi, to je očito i pojezičnim rješenjima, a i po drugim značajkama koje oni pokazuju. Doduše, ideja hrvatskoga narodnog preporoda i ovdje se pojavljuje kao poticaj. Priznate su mnoge tečevine ilirskog pokreta, ali se ne prihvaća političko južnoslavenstvo jer se ono pokazuje kao zabluda i samonijekanje s obzirom na vrijeme i prostor u kojem živi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Najpoznatiji preporoditelji u Mostaru bili su franjevci: Anđeo Kraljević, Radoslav Glavaš, Anđeo Nuić, Nikola Šimović, Augustin Zubac, Petar Bakula i Franjo Milićević koji su se dokazali kao graditelji, učitelji, dušobrižnici, ali i kao pisci prvih udžbenika, priručnika i kalendara, novina i samostalnih književnih ostvarenja.

Austro-Ugarska

Panorama grada Mostara iz sredine austro-ugarskog razdoblja. 

Gradom dominiraju džamije, te veće građevine, koje čine niz: 

Saborna crkva, zgrada više djevojačke škole i Stari most.

Svakako prijelomnu godine u razvoju Mostar predstavlja 1878. godina. Tom godinom je označen definitivni odlazak Turaka i prestanak osmanske dominacije, te početak razdoblja austro-ugarske uprave. Austro-Ugarska sa sobom donosi nove, europske utjecaje, ne samo u upravljanju gradom, nego i u njegovom preoblikovanju, razvoju i izgradnji, što će, iako za svega četrdesetak godina, rezultirati skoro potpunom preobrazbom osmanlijske kasabe u europeiziran grad.^[1] U tih četrdesetak godina Mostar je željezničkom prugom i cestama povezan sa ostalim centrima BiH i Dalmacije. Izgrađena su tri mosta u samom gradu - most na Musali, Lučki i Carinski most. Grad je dobio moderni vodovod i kanalizaciju i elektrificiran je.
Razdoblje austro-ugarske vladavine uz razdoblje Titove Jugoslavije predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji i urbanizaciji Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Grade se novi objekti, javni, školski, stambeni i industrijski. Nova arhitektura, potpuno drugačijeg mjerila, kriterija i oblikovnih kvaliteta, polako zamjenjuje i istiskuje staru arhitekturu, ali poštujući je, ne rušeći je, nastojeći od nje sačuvati ono najbolje. Tako su u Mostaru napravljene jedne od najljepših građevina orijentalnog stila pomiješanog sa austro-ugarskom gradnjom, poput: Stare mostarske gimnazije (Gimnazija Mostar), Gradske banje, hotela Neretve, vojarni: Sjeverni i Južni logor, Stare željezničke stanice i trgova: Musala i Trga hrvatskih velikana (Rondo). U to vrijeme, u Mostaru su utemeljene brojne kulturne i športske ustanove hrvatskog naroda među kojima i Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar.

Kraljevina Jugoslavija

Razdoblje prve Jugoslavije je zateklo jedan već sasvim moderan europski grad, sa dugom tradicijom. U tom periodu 1918. - 1945. jako se malo gradilo, tako da to razdoblje u razvoju grada ne predstavlja značajniji period. U gospodarskom smislu nije ništa učinjeno, Mostar nije uspio podići nijednu tvornicu. Formirano je više kulturno-umjetničkih društava na narodnom ili vjerskom temelju. Godine 1926., radnici su uspjeli osnovati kulturno-umjetničko društvo Abrašević, koje je dostiglo svoj vrhunac tijekom druge Jugoslavije. Čuvajući tradiciju, postizalo je zapažene rezultate.

Drugi svjetski rat

Nakon osovinskog napada na Kraljevinu Jugoslaviju i proglašenja NDH Mostar se našao u talijanskoj interesnoj zoni na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Mostar je bio mjesto stožera nekoliko ustaških sdrugova, talijanskih i njemačkih divizija i domobranskih pukovnija, a također je postojao Mostarski bataljun u partizanima. Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao dosta mladih života, koji su se borili za jednu ili za drugu stranu. Na području Mostara počinjeni su brojni zločini od strane četnika nad hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom. 14. veljače 1945. se slavi kao dan oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, a na taj dan partizani ušavši u Mostar su ubili nekoliko mostarskih franjevaca i nevino hrvatsko stanovništvo. Mostarski Hrvati i danas se na taj dan svake godine prisjećaju nevino ubijenih franjevaca i ostalih žrtava Drugog svjetskog rata.

SFR Jugoslavija

Od Hita, niz Korzo, preko Musale do Razvitka.
Dvije robne kuće: Hit i Razvitak, šetalište Korzo i trg Musala bili su srce Mostara u zlatnom razdoblju njegove povijesti.

Razdoblje Druge Jugoslavije je ostavilo velik trag na Mostaru. To razdoblje uz razdoblje Austro-Ugarske predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji, urbanizaciji i širenju grada Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Do 1991. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera, civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Bio je čist dokaz kako različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih i jedni sa drugim u miru stvarajući jedinstven mostarski mentalitet.
Grad se nezadrživo počeo širiti, što je bilo uzrokovano snažnim industrijskim razvojem, izgradnjom velikog broja tvornica (Aluminijski kombinat, Soko, Hepok kasnije Apro, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, Unis, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Rudnik mrkog uglja itd.) i pretvaranjem Mostara u industrijski, gospodarski, trgovački, prometni, turistički i kulturni centar cijele Hercegovine.^[1] U postojećoj urbanoj matrici grad se razvijao planirano, ali bez nekih posebnih nastojanja na kvaliteti arhitektonskog oblikovanja.
Novi gradski oci su spoznali ogromne mogućnosti koje je pružao skoro potpuno neizgrađeni prostor na desnoj obali Neretve (zapadni dio grada). Zbog toga željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a odmah se pristupilo urbanizaciji zapadnog dijela grada. Ubrzo su oranice, vinogradi i voćnjaci Mostaraca pretvoreni u velika gradilišta. U samo nekoliko desetljeća, u zapadnom dijelu grada niknuo je niz novih gradskih četvrti: Avenija, Strelčevina, Zgoni, Bijeli brijeg, Centar 2, Zalik i dr. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća sa područja Mostara: Vranica i Hercegovina. U gradu su se napravile brojne gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, športski tereni i igrališta, škole i bolnice.

Rat u Bosni i Hercegovini

Podrobniji članak o temi: Operacija Lipanjske zore
Podrobniji članak o temi: Bošnjačko-hrvatski sukob: Mostar i dolina Neretve

 Razrušeni Mostar, dvije godine nakon završetka rata

Tijekom rata 1992.-1995. Mostar je bio poprište ratnih sukoba i teško je nastradao. Razrušeno je sve ono što se gradilo desetljećima, pa i stoljećima. Važno je istaknuti da je Mostar bio najrazrušeniji grad u ratu u Bosni i Hercegovini, a srušene su brojne znamenitosti Mostara.^[1] U početku, grad je bio granatiran od strane srpskih snaga. Srbi su držali većinu brda oko Mostara i istočni dio grada. U lipnju 1992. Mostar i dolina Neretve su oslobođeni združenom akcijom HVO-a i HV-a Lipanjske zore.
Početkom svibnja 1993. u Mostaru počinje Bošnjačko-hrvatski sukob. Bošnjaci, koji su do tada bili u HVO-u zajedno sa Hrvatima, uperuju puške u svoje suborce, ali se pod prisilom hrvatskih snaga povlače u istočni dio grada. HVO u blokadi drži istočni dio grada koji je pod kontrolom Armije BiH i granatira ga. Tijekom jednog takvog granatiranja od strane HVO, srušen je Stari most. Bošnjaci za rušenje optužuju HVO, a s hrvatske strane se ponekad čuje teorija da je most srušen podmetnutom minom^[9] od strane Bošnjaka, koji su tada imali most pod svojim nadzorom. Obje vojske su organizirale brojne logore za ratne zatvorenike kroz koje je prošlo tisuće zatvorenika koji su doživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih u logorima su preminuli.

Poslijeratno razdoblje

 Katolički križ na brdu Hum, visok 33 m

Unatoč inzistiranju^[10] hrvatske i bošnjačke strane da se općina podijeli prema ratnim crtama razgraničenja, Međunarodna zajednica dijeli područje nekadašnje općine Mostar na šest općina (tri hrvatske, tri bošnjačke): Jug, Zapad, Jugozapad i Sjever, Stari grad, Jugoistok. Mostar postaje "grad slučaj" u 2004. godini jer neuspjeh da se domaći političari i stručnjaci dogovore oko administrativnog uređenja Mostara je doveo do toga da odluku o tome donese tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown.
Ti dokumenti su poznati pod nazivom Novi statut Grada Mostara i oni od 2004. godine Mostar definiraju kao jedinstvenu gradsku cjelinu bez podjele na općine koje su do tada postojale. Umjesto navedenih općina postoje tzv. gradska područja koja predstavljaju izborne jedinice u gradu Mostaru. Iako je službeno ujedinjen grad, ujedinjenje se slabo provodi u praksi. Međunarodna je zajednica nametnutim Statutom osigurala privilegirani status manjinskim Bošnjacima u vlasti.
Na prijelazu iz XX. u XXI. st. Mostar se ponovno našao u prilici da bitno preoblikuje svoj izgled. Ogromna ratna razaranja unutar same urbane strukture, su pored velike štete i gubitka, stvorila i mogućnost da se da novi pečat gradu. Jedno od takvih nastojanja predstavlja veliki križ na brdu Hum kao simbol jubileja dvije tisuće godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad prošao u svojoj novijoj povijesti.

 Obnova Starog mosta, lipanj 2003.

Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine, a od srpnja 2005. ponovno je uvršten na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika kulture svijeta. Obnavljaju se ratne ruševine i grade nove zgrade poput brojnih trgovačkih centara i stambenih zgrada. Ponovo je izgrađena Crkva sv. Petra i Pavla, franjevačka crkva, koja je teško stradala u ratu. Zvonik franjevačke crkve (visok 107 m) skupa sa zgradom Mostarkom (najvišom zgradom u Mostaru koja ima 19 katova, smještenom u zapadnom dijelu grada, a izgrađenom u doba bivše Jugoslavije) dominira mostarskim nebom. Obnavljaju se Ulica hrvatskih branitelja/Bulevar Narodne Revolucije i Ulica Tvrtka Miloša/Alekse Šantića, koje su u ratu bile prva crta razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka, a danas su najrazrušenije ulice u gradu. Obnovljen je, rekonstruiran i revitaliziran gradski park Zrinjevac.
U okolici Mostara izgrađeni su brojni trgovački centri (OBI, Interex, Robot i Merkur), a u samom gradu izgrađeni su veliki stambeno-poslovni centri (Prodajni centar Mostar, Stambeno-poslovni centar Rondo, Mercator Centar, Stambeno-trgovački centar Piramida i Stambeno-poslovni centar Orca). Obnovljena je, a potom i osvijetljena fasada mostarske Stare gimnazije (Gimnazije Mostar), jedne od najljepših zgrada u Mostaru, izgrađene u austro-ugarskom stilu.
Nakon tri desetljeća dovršen je glavni bolnički objekt Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. To je jedna od najbolje opremljenih i najsuvremenijih bolnica na prostoru jugoistočne Europe.^[11] Nakon dvadeset godina, ponovo se počeo graditi Kulturno-športski centar grada Mostara unutar kojega bi se trebala nalaziti gradska športska dvorana. Nova dvorana bi trebala biti dovršena uskoro, a njezin kapacitet će biti 5500 sjedećih mjesta.^[12] Trenutno se obnavlja bivša zgrada Treće osnovne škole, kod Stare gimnazije, u kojoj će biti smještena gradska vijećnica. U Mostaru se gradi Brodomerkur, najveći trgovački centar u Bosni i Hercegovini.

 

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Mostar

Mostar (naseljeno mjesto)

(Klikni na sliku, povećaj je)

Postoje dvije procjene o sadašnjem brojčanom stanju stanovništva Mostara. Prema međunarodnoj zajednici i njezinim procjenama iz 2004. godine, Grad Mostar ima 127.066 stanovnika. Prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, u Gradu Mostaru ukupno živi 105.448 ljudi.

MAPA SLIKA

Plan grada Mostara

Katolička crkva svake godine vrši popis vjernika po mostarskim župama, a prema zadnjem takvom popisivanju vjernika iz 2010. godine, u svim mostarskim katoličkim župama je živjelo nešto više od 64.000^[13] katolika (velikom većinom Hrvati), od toga 55.000 u samom gradu Mostaru, što je više od polovice stanovništva i u gradu i u širem gradskom području (bivšoj općini, današnjem Gradu Mostaru).

Popisi Hrvata katolika

(Klikni na sliku, povećaj je)

 

vidi: Popis Hrvata katolika u župi Mostar 1844.^[15]

Gradska uprava

Tijela Grada Mostara su: Gradonačelnik i Gradsko vijeće
Gradsko vijeće nadzire rad Gradske uprave i Gradonačelnika. Svaki vijećnik je predstavnik građana. Gradsko vijeće je jednodomno, sastavljeno od 35 vijećnika, ima predsjednika i dva zamjenika, koji ne mogu biti iz reda istih konstitutivnih naroda. Odlukom o organizaciji Gradske uprave Grada Mostara utvrđeni su temelji unutarnje organizacije, djelokrug i način rada jedinstvenog gradskog organa uprave Grada Mostara sukladno Statutu.^[16]
Odjeli Gradske uprave imaju slijedeće nazive:^[16]

• Odjel za organizaciju, pravne poslove, opću upravu, civilnu zaštitu i vatrogastvo
• Odjel za financije i nekretnine
• Odjel društvenih djelatnosti
• Odjel za urbanizam i građenje
• Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove

U Gradskoj upravi Grada Mostara ima 17 službi unutar odjela, kako slijedi:^[16]

Služba za opću upravu i gradska područja Služba za organizaciju i personal Pravna služba Služba za proračun i financije Služba za nekretnine Služba za kulturu Služba za odgoj, obrazovanje, mlade i šport

Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice Služba za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Služba za urbanističko planiranje Služba za građevinske propise Služba za građenje i obnovu Služba za građenje infrastrukturnih objekata

Služba za katastar Služba za gospodarstvo Služba za komunalne poslove i okoliš Služba za inspekcijske poslove. Samostalne službe su:[16] Služba unutarnjeg nadzora Stručna služba Gradskog vijeća

Dana 5. listopada 2008. godine, održani su općinski izbori u Bosni i Hercegovini. Izbori nisu riješili problem gradonačelnika, naime Mostar je 440 dana bio bez gradonačelnika. U tom vremenskom razdoblju, gradski vijećnici su 17 puta pokušali izabrati gradonačelnika, no bez uspjeha, a jedan od razloga toga je bio upravo nametnuti Statut.^[17] Sadašnji gradonačelnik Mostara je Ljubo Bešlić iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.

Nametnuti Statut

Donošenjem Novog statuta Grada Mostara 2004. godine, Mostar je službeno ujedinjen grad. Međunarodna je zajednica nametnutim Statutom osigurala privilegirani status manjinskim Bošnjacima u vlasti, ali i mogućnost stalne prevage. Samo u Mostaru vrijedi posebni gradski Statut kakav ne vrijedi u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, gdje jednostavno vrijedi zakon većine – jedan birač, jedan glas. Grad Mostar je podijeljena na šest izbornih jedinica.
Tri većinske bošnjačke izborne jedinice, koje prate ratnu podjelu grada, imaju znatno manje birača nego u zapadnom većinskom hrvatskome dijelu, no ipak za sastav Gradskog vijeća daju isti broj vijećnika. To znači da u Mostaru, glas Hrvata vrijedi od tri do šest puta manje nego glas Bošnjaka. Tako je krajnje diskriminirajuće da u većinskom hrvatskom gradskome području Jugozapad 14.772 birača izaberu trojicu gradskih vijećnika, a u području Jugoistok o imenima trojice vijećnika odlučuje samo 3.808 birača.^[18]
Ustavni sud Bosne i Hercegovine zatražio je djelomičnu preinaku Statuta Mostara, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. te Izbornog zakona BiH, ocjenjujući ih neustavnim. Navodi se da su neustavne odredbe prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina, iako imaju vrlo različit broj birača, kao i činjenica da građani iz središnje upravne gradske zone ne mogu birati predstavnike za Gradsko vijeće.^[19]

Dosadašnji gradonačelnici

Prvi gradonačelnik nakon ukidanja šest gradskih općina i proglašenja Statuta Grada Mostara je bio Ljubo Bešlić, koji trenutačno obnaša drugi uzastopni mandat.
Od 1996. godine postojale su funkcije gradonačelnika i dogradonačelnika a obavljali su ih: Ivan Prskalo i Safet Oručević, a nakon njih Neven Tomić i Hamdija Jahić te Ljubo Bešlić i Hamdija Jahić. Za vrijeme ratnih zbivanja gradonačelnici su bili Safet Oručević i Mijo Brajković.^[20]
Prvi gradonačelnik Grada Mostara izabran na demokratskim izborima je Milivoj Gagro, kandidat Hrvatske demokratske zajednice, koji je obnašao funkciju gradonačelnika od 14. studenog 1990. godine do ratnih zbivanja 1992. godine.^[20]
vidi: Gradonačelnici Mostara kroz povijest

Mjesne zajednice

Područni ured Stari Grad[21] MZ Cernica MZ Carina MZ Brankovac MZ Zalik MZ Luka I MZ Luka II Područni ured Sjever[21] MZ Vrapčići MZ Bijelo Polje MZ Drežnica Područni ured Jugoistok[21] MZ Blagaj MZ Podveležje MZ Gnojnice

Područni ured Jugozapad[21] MZ Avenija MZ Strijelčevina MZ Rondo MZ Zahum MZ Podhum MZ Bijeli Brijeg I MZ Bijeli Brijeg II MZ Ilići MZ Rodoč I MZ Rodoč II MZ Miljkovići MZ Polog MZ Cim

Područni ured Zapad[21] MZ Kralja Tomislava MZ Zgoni MZ Goranci MZ Potoci MZ Rudnik MZ Vihovići MZ Centar II MZ Bogodol MZ Vrdi MZ Raška Gora Područni ured Jug[21] MZ Buna MZ Jasenica MZ Kruševo MZ Slipčići MZ Bačević i

Kultura

Kulturne institucije

U Mostaru su smještene brojne kulturne ustanove:^[22]

Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača Centar za kulturu Mostar Omladinski kulturni centar Abrašević Glazbeni centar Pavarotti Mostar Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru Narodno pozorište Mostar

Mostarski teatar mladih Lutkarsko kazalište Mostar Pozorište lutaka Mostar Arhiv Hercegovačko-neretvanske županije Muzej Hercegovine Galerija Aluminij

Simfonijski orkestar Mostar Narodna knjižnica HNŽ Gradska biblioteka Mostar Kuća Alekse Šantića Dom kulture Blagaj Kulturni centar Mostar Sjever

Kulturne udruge

U Mostaru djeluju brojne kulturne udruge:^[22]

Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar Bošnjačka zajednica kulture Preporod Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta Matica hrvatska Mostar

Hrvatska glazba Mostar Katedralni oratorijski zbor Mostar Mostarske mažoretkinje Umjetničko društvo Mostarske kiše

Internacionalni ansambl igara i pjesama Etno folk Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Sv. Ante Cim Hrvatsko kulturno društvo Napredak Bijelo Polje Kulturno-prosvjetno društvo Blagaj

Kulturni događaji

• Dani Matice Hrvatske - Mostarsko proljeće je značajna kulturna manifestacija za Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Organizira je Matica Hrvatska Mostar, a Mostarsko proljeće se održava svake godine tijekom proljeća pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Vlade Federacije BiH.
• Mostarsko ljeto je kulturna manifestacija u kojoj se ističu Šantićeve večeri poezije, Mostarski ljetni festival te Festival zborova/ansambala BiH.
• Večernjakov pečat je značajna manifestacija za Bosnu i Hercegovinu. Na toj manifestaciji su prisutni svi važniji politički i ostali dužnosnici iz BiH i Hrvatske. Početkom nove godine, Večernji list (izdanje za Bosnu i Hercegovinu) dodjeljuje nagradu za osobu godine, a osim te dodjeli se još 12 nagrada u raznim kategorijama. Čitavu manifestaciju svake godine izravno prenose državne televizije u Bosni i Hercegovini.
• Humski dani poezije su najveća hercegovačka pjesnička manifestacija književnosti na hrvatskom jeziku.
• Melodije Mostara su glazbeni festival zabavne glazbe koji se svake godine u proljeće održava u športskoj dvorani na Bijelom brijegu, u Mostaru. Prve Melodije Mostara su održane 1995. godine i bio je to prvi hrvatski glazbeni festival zabavne glazbe u Bosni i Hercegovini.
• Festival komedije Mostarska liska, kojeg je pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru 1991. godine je značajna kulturna manifestacija.
• Dani filma Mostar su revija filma, čiji je pokretač Kazališno-filmska udruga Oktavijan koja je osnovana s ciljem da probudi zanimanje građana, ali i odgovornih, za oživljavanje filmske kulture u Mostaru jer Mostar trenutno nema niti jedno kino. Dani filma se održavaju od 2007. godine.
• Jesenji likovni salon je godišnja revijalna izložba Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
• Božićni koncerti, postali su pravo bogatstvo Mostara. Prvi organizira Hrvatska glazba Mostar, a drugi Simfonijski orkestar Mostar i Katedralni oratorijski zbor.

Šport

Nogomet

 HŠK Zrinjski - prvak BiH 2005., prvi naslov pravaka države u povijesti grada

Najpopularniji šport u Mostaru je nogomet. Prva nogometna lopta u BiH je donesena u Mostar iz Budimpešte. Bilo je to 1903. godine, a 1905. u prostorijama HKD Hrvoje hrvatska mladež je osnovala Hrvatski športski klub Zrinjski. Zrinjski je tako postao najstariji nogometni klub u BiH. Osim Zrinjskog osnivaju se klubovi poput JŠK i Vardara, a 1922. godine osnovan je FK Velež. Već iduće godine (1923.) odigralo se prvenstvo Mostara, a pobjednik je bio Zrinjski. U Mostaru su se odigravali brojni kupovi, koje je većinom organizirao Zrinjski i prijateljske utakmice. Tijekom 1941. godine Zrinjski se uključuje u Prvu hrvatsku ligu, koja je formirana nakon što je 17. srpnja 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e. Veležu je u periodu od 1941. - 1945. bio zabranjen rad.
1945. dolaskom komunista na vlast Zrinjskom je zabranjen rad, dok se Velež počeo natjecati u nogometnim natjecanjima tadašnje FNRJ, a kasnije SFRJ. Prvi put FK Velež se u Prvu saveznu ligu SFRJ plasirao u sezoni 1952./53. gdje je ostao samo jednu sezonu. Drugi put Veležu je to pošlo za rukom u sezoni 1955./56. te do 1991./92. nije ispadao u niži rang natjecanja. Velež je igrajući u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije postao jedan od simbola Mostara. Nikad nije osvojio titulu prvaka, a dva puta je bio drugi. Četiri puta je bio finalist Kupa Maršala Tita, od čega je dva puta bio osvajač 1981. i 1986.
1992. godine pitanje obnove Zrinjskog postalo je neodgodivim za športske interese mostarskih Hrvata. Velež tada ostaje bez velike igračke osnovice, što se odrazilo i na njegove rezultate u nogometnom prvenstvu BiH, te od tad ne predstavlja onako snažni klub, kao što je nekada bio, dok je Zrinjski postao jedan od najjačih bosanskohercegovačkih klubova. Od sezone 2003./04. pa do 2006./07. sezone FK Velež je igrao u drugoj ligi, a 2005. godine prvi put u povijesti grada na Neretvi, na svoju stotu obljetnicu postojanja Zrinjski donosi titulu prvaka države. Zrinjski je osvaja Kup Bosne i Hercegovine u sezoni 2007./2008., a sezonu poslije po drugi put postaje prvak Bosne i Hercegovine. Tako je Zrinjski postao najbolji športski kolektiv u povijesti grada Mostara.
Dva najjača mostarska kluba igraju Gradski derbi koji za Mostar znači mnogo više od nogometa. Ratne rane iz Bošnjačko-hrvatskog sukoba još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem, stoga mediji pokazuju veliko zanimanje za njega.
Od klubova koji igraju u nižim rangovima natjecanja tu su: HNK Branitelj, FK Soko i FK Lokomotiva koji igraju u Drugoj ligi FBiH, te HNK Bjelopoljac, FK Bjelopoljac, HNK Buna, NK Cim, FK Blagaj i HNK Jasenica koji igraju u županijskoj ligi HNŽ-a.^[23]
Od malonogometnih klubova, postoji MNK Karaka. koja je nekoliko puta bila prvak Bosne i Hercegovine u malom nogometu, a Mostarske kiše su u bivšoj Jugoslaviji bila najuspješnija momčad u malom nogometu, a danas igraju u nižim ligama.^[23]

Ostali športovi

Klubovi ostalih športova u Mostaru većinom su se osnivali u ratu u BiH ili nakon njega. Od ostalih športova u Mostaru najviše treba istaknuti košarku i rukomet.
Od košarkaških klubova, na području Mostara postoje:

• HKK Zrinjski Mostar, osnovan 1992. Natječe se u Košarkaškom prvenstvu Bosne i Hercegovine.
• ŽKK Zrinjski Mostar, osnovan 1995. Natječe se u Košarkaškom prvenstvu Bosne i Hercegovine za košarkašice.
• Ostali mostarski košarkaški klubovi se natječu u nižim ligama, a to su: KK Koš, KK Velež, OKK Mostar, OKK Mostar '05. i KK Spars.^[23]

Od rukometnih klubova, na području Mostara postoje:

• HMRK Zrinjski Mostar. Natječe se u Rukometnoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
• HŽRK Zrinjski Mostar. Višestruke prvakinje Bosne i Hercegovine u rukometu i danas se natječu u Rukometnoj Premijer ligi BiH za rukometašice.
• HRK Katarina. Ženski rukometni klub koji je jednom osvojio rukometni kup Bosne i Hercegovine. Rukometašice Katarine plasirale su se u osminu finala Kupa kupova i tako postigle najveći športski uspjeh u gradu Mostaru od rata.
• Ostali mostarski rukometni klubovi se natječu u nižim ligama, a to su: RK Velež, RK Lokomotiva i ŽRK Galeb.^[23]

Osim košarke i rukometa, u Mostaru se igraju i brojni drugi športovi: plivanje, stolni tenis, tenis, džudo, boks, šah, kuglanje, boćanje i dr. Postoje mnogi klubovi i športska udruženja koja se natječu u nižim rangovima natjecanja. Borilački športovi su dosta popularni u Mostaru. U gradu egzistira 15 klubova borilačkih vještina^[23], a valja istaknuti i tenis. Teniski klub Mostar svake godine u Mostaru organizira HT Eronet Mostar Futures Open, najjači teniski turnir u BiH.
Pored nogometa u Mostaru najpoznatiji je ekstremni šport skokovi sa Starog mosta u Neretvu. Natjecanje u skokovima sa mosta se organizira tradicinalno svake godine sredinom ljeta (krajem srpnja) pod nazivom Ikari, a skokove organizira Klub skakača u rijeku Neretvu Mostari. Do 2012. godine u Mostaru se ovo natjecanje organiziralo 445 puta. Važnost ovog natjecanja pokazuje i to da natjecanje obavezno prenosi državna televizija ili neka od najjačih komercijalnih televizija u zemlji, a ovi skokovi slove za jedne od najvažnijih športskih događaja bosanskohercegovačke današnjice.

Športski objekti i igrališta

Iako u njemu djeluju brojna športska udruženja i klubovi, Mostar nema baš adekvatne uvjete za bavljenje športom i rekreacijom. Prije svega, gradu najviše nedostaju: športski tereni i igrališta, dvorane i bazeni. Mostar je trenutno jedini grad u Hercegovini pa i šire, koji nema adekvatnu športsku dvoranu. Nasuprot tome, sva ostala manja obližnja mjesta imaju športske dvorane, i to čak sa svim potrebnim uvjetima. Grad je podijeljen pa je i mostarska športska zajednica podijeljena. Hrvati imaju svoje klubove i udruženja, a Bošnjaci svoje. Unatoč tome, postoji Sportski savez grada Mostara koji svake godine dodjeljuje nagrade za najbolje športaše grada.
U zapadnom dijelu grada su smješteni:

• Stadion HŠK Zrinjski na kojem svoje domaće utakmice igra jedan od najjačih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova, HŠK Zrinjski Mostar. To je višenamjenski stadion koji je izgrađen 1971. godine. Ima atletsku stazu i rasvjetu, tako da se na njemu mogu igrati i noćne utakmice. Stadion može primiti 25.000 gledatelja i to je drugi stadion po kapacitetu gledališta u BiH. Stadion ima dvije tribine zapadnu (gornju i donju) i istočnu (Stajanje).
• Kulturno-športski centar grada Mostara koji se nalazi u mostarskom urbanom naselju Centar 2, počeo se graditi još tijekom 1980-ih godina, kada su urađeni početni radovi u kojima je napravljena konstrukcija dvorane. Od tog trenutka na dvorani nije urađeno apsolutno ništa te je ona godinama u središtu grada stajala prazna, a u međuvremenu služi jedino kao okupljalište narkomana, beskućnika i alkoholičara. Na štetu građana Mostara i njegovih športaša, športska dvorana je zarasla u korov i kupinu, čineći time pravo ruglo od grada. U veljači 2008. uklonjen je kostur stare dvorane, a počeo se graditi novi suvremeni kulturno-športski centar. U novom centru, pored športske dvorane, naći će se disco klub, restoran, fitness centar, multipleks kino i podzemna garaža sa 750 mjesta za parkiranje automobila. Cijeli posao oko projekta radi tvrtka 4D Arhitekt. Ova kapitalna investicija za grad financirat će se iz gradskog proračuna i gradskih prihoda, a nisu isključeni ni partnerski odnosi jer se radi o investiciji od čak 33 milijuna konvertibilnih maraka.
• Gradska športska dvorana Bijeli Brijeg se nalazi u sklopu Osnovne škole S.S. Kranjčevića na Bijelom brijegu, jednom mostarskom urbanom naselju. Dvorana je izgrađena u doba bivše Jugoslavije. Prima cca 1000 gledatelja. U njoj svoje domaće utakmice igraju hrvatski košarkaški, rukometni, odbojkaški i malonogometni klubovi iz Mostara. U dvorani se svake godine održavaju brojni športski turniri i koncerti.
• Kulturno-sportski centar Kantarevac je otvoreno igralište sa betonskom podlogom. Na njemu se igraju brojni malonogometni i rukometni turniri, a Kantarevac služi i za trening športskim klubovima iz zapadnog dijela grada i održavanja koncerata.
• Trim staza ili Trimuša je staza za rekreaciju. Nalazi se izvan urbanog dijela grada Mostara. Izgrađena je u doba bivše Jugoslavije, a nakon rata u BiH postala je okupljalište narkomana, beskućnika i pijanaca. Grad Mostar je potpisao ugovor prema kojemu je Trimuša uspješno obnovljena i revitalizirana tako da je opet povratila svoj stari sjaj.
• Karting klub su tereni sa umjetnom travom. Izgrađeni su u novije vrijeme, nakon 2006. godine. Služe za igranje malog nogometa, ali i za treninge športskih klubova iz zapadnog dijela grada.
• Teniski centar su teniski tereni na kojima igraju tenisači TK Mostar. Teniski klub Mostar svake godine na Teniskom centru u Mostaru organizira HT Eronet Mostar Futures Open, najjači teniski turnir u BiH.
• Gradski bazen Mostar je otvoreni bazen koji ljeti služi za rashlađivanje Mostaraca u pakleno vrućim ljetima. Izgrađen je u doba bivše Jugoslavije. Uz bazen (dug 50 m), nalaze se još dva kafića i jedan manji bazen.
• Stolnoteniska dvorana se nalazi u sklopu OŠ Ivana Gundulića u mostarskom urbanom naselju Rudnik. Izgrađena u ožujku 2008. godine i opremljena je najmodernijom opremom.

U istočnom dijelu grada su smješteni:

• Dvorana u Univerzitetu Džemal Bijedić (bivša vojarna JNA Sjeverni logor), je dvorana u kojoj svoje domaće utakmice igraju bošnjački rukometni i košarkaški klubovi iz Mostara, a služi za treninge istim klubovima.
• Egipatska dvorana je dvorana izgrađena u bivšoj vojarni JNA Južni logor. Izgrađena je nakon rata donacijama Arapske Republike Egipat. Služi za treninge klubovima iz istočnog dijela grada Mostara.
• Izvan istočnog dijela grada, u naselju Vrapčići je smješten Stadion Vrapčići. Na tom stadionu svoje domaće nogometne utakmice igra FK Velež, a stadion može primiti do 7.000 gledatelja.

Osim navedenih, važnijih športskih objekata, u oba dijela grada su smješteni i ostali športski objekti poput školskih dvorana i igrališta i dr.

Obrazovanje

Osnovne škole

U Mostaru su smještene 24 osnovne škole.^[24]

Osnovna škola Antuna Branka Šimića Osnovna škola Ilići Osnovna škola Mustafa Ejubović – Šejh Jujo Treća osnovna škola Četvrta osnovna škola Osnovna škola Ivana Gundulića Šesta osnovna škola Sedma osnovna škola Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića

Osnovna škola Cim Osnovna škola Bartola Kašića Osnovna škola Petra Bakule Osnovna škola Zalik Osnovna škola Vrapčići Osnovna škola Bijelo Polje Osnovna škola Gnojnice Osnovna škola Drežnica

Osnovna škola Blagaj Osnovna škola Omer Maksumić Osnovna škola Ilije Jakovljevića Osnovna škola Marina Držića Osnovna škola Kruševo Centar za djecu i omladinu sa posebnim potrebama Los Rosales Osnovna škola za djecu sa posebnim potrebama

Srednje škole

U Mostaru je smješteno 20 srednjih škola, od toga 4 gimnazije, 12 strukovnih i 3 umjetničke škole.^[25]

Srednja medicinska škola Srednja elektrotehnička škola Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Srednja mašinsko-saobraćajna škola Gimnazija fra Grge Martića Gimnazija Mostar Srednja medicinska škola Sestara milosrdnica

Srednja škola likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića Srednja strojarska škola Fausta Vrančića Srednja građevinska škola Jurja Dalmatinca Srednja turističko–ugostiteljska škola Srednja prometna škola Srednja elektrotehnička škola Ruđera Boškovića Srednja ekonomska škola Joze Martinovića

Srednja građevinska škola Srednja ekonomska i turističko–ugostiteljska škola Gimnazija Mostar Druga Gimnazija Glazbena škola Ivana pl. Zajca Muzička škola I. i II. stupnja

Od gimnazija, osobito se ističe Gimnazija fra Grge Martića (Gimnazija fra Grge Martića Mostar), jedna od najboljih gimnazija u Bosni i Hercegovini. Osnovana je 1974. godine i od tada je pravi reprezent grada Mostara. Škola postiže zapažene rezultate na raznim natjecanjima na općinskoj, županijskoj i državnoj razini. Maturanti ove gimnazije bez poteškoća se upisuju na najbolje fakultete u regiji.

Grb Sveučilišta u Mostaru

Sveučilišta

U Mostaru je smješteno Sveučilište u Mostaru, jedino hrvatsko sveučilište izvan Hrvatske. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku. Sveučilište u Mostaru ima dugu prošlost. Njegova je prethodnica franjevačka teologija, prva visoka škola u Mostaru i Hercegovini, utemeljena 1895. godine. Sredinom XX. stoljeća u Mostaru je osnovana Viša pedagoška škola, a potom i Visoka tehnička škola strojarske struke. On su bile zametci današnjega sveučilišta.
Mostar je 1977. postao samostalno visokoučilišno središte s više fakulteta i viših škola odvajajući se od Univerziteta u Sarajevu i osnivajući Sveučilište Džemal Bijedić. Usprkos značajnim razaranjima sveučilišnih objekata i općoj pogibelji za studente i nastavnike, Sveučilište nije prekidalo svoje aktivnosti tijekom čitavoga rata (1992.–1995.). Sredinom devedesetih dolazi do otvaranja novih fakulteta i znanstveno-istraživačkih instituta. U sastavu Sveučilišta u Mostaru djeluju:

Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakutet Ekonomski fakultet Filozofski Fakultet Fakultet prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti

Fakultet strojarstva i računarstva Građevinski fakultet Medicinski fakultet Farmaceutski fakultet

Fakultet zdravstvenih studija Pravni fakultet Akademija likovnih umjetnosti

Osim hrvatskog sveučilišta postoji i Univerzitet Džemal Bijedić, sveučilište koje nastavu izvodi na bošnjačkom jeziku.

Gospodarstvo

Gospodarski razvoj Mostara počinje još u Austro-Ugarskoj kada kroz zapadni dio Mostara prolazi tadašnja uskotračna pruga Sarajevo-Mostar-Ploče. U bivšoj Jugoslaviji grad se sve više razvija. Grade se velike tvornice (Aluminijski kombinat, Soko, Hepok kasnije Apro, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, Unis, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Rudnik mrkog uglja itd.) koje zapošljavaju velik broj radnika.^[1] Mostar postaje gospodarsko središte Hercegovine. Željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a sve se više razvija i širi zapadni dio grada. U zapadnom dijelu grada prave se nove gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, škole i bolnice. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća sa područja Mostara: Vranica i Hercegovina. U mostarskim ugljenim bazenima postoje naslage ugljena.
Mostar je i danas gospodarsko središte Hercegovine. Brojne tvrtke iz doba bivše Jugoslavije (Soko, Tvornica prediva i pamuka Đuro Salaj, Unis i Rudnik mrkog uglja) su propale, a neke su u stečaju ili slabo posluju (Hepok, Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar).
Jedina tvrtka iz doba bivše Jugoslavije, koja i danas dobro posluje je Aluminij (Aluminijski kombinat). Aluminij je danas najjača bosanskohercegovačka tvrtka i najveći bosanskohercegovački izvoznik. Tvrtka svake godine ruši rekorde u broju proizvedenog aluminija i aluminijskih legura, a posluje i surađuje s vodećim svjetskim korporacijama kao što su Daimler Chrysler i PSA. Tvrtku drže bosanskohercegovački Hrvati, a značajan udjel u njoj ima i Hrvatska te šibenski TLM.
U Mostaru je sjedište Hrvatskih telekomunikacija Mostar, operatera fiksne i mobilne telefonije u Bosni i Hercegovini, Hrvatske pošte Mostar, jedne od tri javne poštanske administracije u Bosni i Hercegovini i Elektoprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, jedne od tri nacionalne elektroenergetske tvrtke u Bosni i Hercegovini. Razvijen je i turizam, pogotovo nakon što je stara gradska jezgra primljena na listu UNESCO-a.
U Mostaru se svake godine održava Međunarodni sajam gospodarstva Mostar, po broju izlagača i posjetitelja, svakako najuspješnija sajamska izložba u Bosni i Hercegovini. Prvi sajam je održan 1997. godine. Sajam se sastoji od nekoliko manjih izložbi: Sajma gospodarstva, Sajma vina, Sajma knjige i Gastro dana.

Promet

Kroz Mostar prolazi magistralna cesta M-17 (međunarodni naziv E73), najvažnija prometnica u BiH koja povezuje luku Ploče i Metković sa Mostarom i Sarajevom i željeznička pruga Ploče-Mostar-Sarajevo, također jedna od najvažnijih željezničkih pruga u BiH. U samom gradu su smještena dva autobusna kolodvora i jedna željeznička stanica. U Ortiješu, južnom predgrađu Mostara, nalazi se Zračna luka Mostar. Održava se linija Pescara-Mostar, važna zbog turizma.
Javni gradski promet u doba bivše Jugoslavije je obavljalo poduzeće Autoprijevoz, a danas to obavlja tvrtka Mostar bus koja radi pod Gradskom upravom. Mostar bus je prepoznatljiv po svojim žutim autobusima koje je dobio kao donaciju od Japana. Međunarodni cestovni promet obavljaju tvrtke Globtour iz Međugorja, Autoherc iz Gruda, Centrotrans iz Sarajeva te mostarski Autoprijevoz i dr.

Poznate osobe

Aleksa Šantić, pjesnik Blaž Slišković, nogometaš i trener Jadranko Fink i Goran Fink (Braća Fink), skakači Dražen Dalipagić, košarkaš Duško Bajević, nogometaš Džemal Bijedić, političar Enver Marić, nogometaš

Franjo Vladić, nogometaš Josip Sesar, košarkaš Ljubo Bešlić, gradonačelnik Meho Kodro, nogometaš Mujaga Komadina, gradonačelnik Osman Đikić, pisac Pero Zubac, pjesnik

Predrag Matvejević, pisac Sejo Kajtaz, nogometaš Semir Tuce, nogometaš Sergej Barbarez, nogometaš Svetozar Ćorović, pisac Vahid Halilhodžić, nogometaš i trener Nenad Valentin Borozan, književnik

Gradovi prijatelji

Mostar ima uspostavljenu prijateljsku suradnju sa sljedećim gradovima:^[26]

Amman, Jordan Arsoli, Italija Brčko Distrikt, BiH Heidelberg, Njemačka Izmir, Turska

Kapošvar, Mađarska Kayseri, Turska Komuna Orkdal, Norveška Kragujevac, Srbija Millau, Francuska

Montegrotto Terme, Italija Split, Hrvatska Tutin, Srbija Vejle, Danska Yinchuan, Kina

Spomenici i znamenitosti

• Stari grad - povijesna četvrt grada sa Starim mostom i nizom ostalih sadržaja iz bogate povijesti grada. Osim Starog mosta, u starom dijelu Mostara se nalaze i druge važne znamenitosti, poput Krive ćuprije, kula oko Starog mosta, Tabhane, ulice Kujundžiluk, hotela Ruže i mnogih drugih. Upravo je hotel Ruža razlog zbog čega je Mostaru prijetilo skidanja s popisa svjetske baštine. Investitor će morati ukloniti 1.072 kvadrata hotela Ruže, i to na lamelama A i B te krova na hotelskom bazenu, kako bi se hotel Ruža uskladio s ambijentom stare jezgre grada.
• Karađozbegova džamija - najstarija i najljepša džamija u Hercegovini.
• Bišćevića sokak - ulica sa poznatom kućom iz osmanlijskog razdoblja (Bišćevića kuća).
• Povijesno naselje Brankovac, sa kućama i avlijama (dvorištima) starih mostarskih obitelji, građeno u osmanlijskom stilu.
• Mostar je poznat po svojim mostovima, osim Starog mosta u urbanoj zoni grada nalaze se još: Most Musala (1882.), Lučki Most (1913.) i Carinski most (1917.), izgrađeni u austro-ugarsko doba, a nekoliko puta su bili srušeni te Most Bunur izgrađen u novije vrijeme. Planira se gradnja još jednog mosta.
• Crkva svetog Petra i Pavla - franjevačka crkva, s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini. Teško je stradala u posljednjem ratu, ali je ponovno izgrađena.
• Katedrala Marije Majke Crkve - katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije.
• Saborna crkva u Mostaru prije rata slovila je za jedan od najljepših pravoslavnih hramova na ovom dijelu Balkana. Crkva, kao posljednje srpsko uporište u gradu je teško stradala u ratu, a uskoro bi trebala početi njezina obnova.
• Španjolski trg - središnji gradski trg. Na njemu se nalazi Gimnazija Mostar, jedna od najljepših građevina iz austro-ugarskog perioda i Hrvatsko narodno kazalište koje je još u izgradnji. Trg je u posljednjem ratu bio crta razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka, a i danas su česti incidenti na njemu. Grad Mostar odlučio je 12. listopada 1995. godine dati glavnom gradskom trgu ime Španjolski trg, u spomen na 21 poginulog španjolskog vojnika pri UNPROFOR-u u ratu u Bosni i Hercegovini, Uskoro treba započeti i projekt njegove rekonstrukcije, za što je španjolska vlada osigurala 400.000 eura.
• Trg hrvatskih velikana (Rondo) - glavni trg u zapadnom dijelu grada. Izgrađen je u austro-ugarsko doba, a sa kružnog toka trga nastavlja se 6 aleja. Na trgu hrvatskih velikana se nalazi Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača, izuzetno važan za održavanje kulturnih i drugih manifestacija u gradu Mostaru i Stambeno-prodajni centar Rondo, jedan od najvećih trgovačkih centara u urbanoj zoni Mostara.
• Trg Musala - glavni trg u istočnom dijelu grada. Izgrađen je u austro-ugarsko doba. U neposrednoj blizini trga Musale, nalazi se hotel Neretva, jedna od najljepših građevina iz austro-ugarskog perioda koja je teško stradala u posljednjem ratu. Uskoro bi trebala početi obnova tog hotela.
• Gradski park Zrinjevac - središnji gradski park u Mostaru. Nalazi se između Trga hrvatskih velikana i Španjolskog trga. 2007. godine park je u potpunosti, revitaliziran i obnovljen i danas je to omiljeno mjesto za šetnju i odmor Mostaraca.
• Katolički križ na brdu Hum iznad Mostara. Visok je 33 metra, a izgrađen je kao simbol jubileja dvije tisuće godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad prošao u svojoj novijoj povijesti. Križ je vidljiv iz svakog dijela grada Mostara, kao i iz južnih predgrađa Mostara.
• Prije rata jedan od simbola grada na Neretvi je bilo Partizansko groblje. To spomen-groblje je izgrađeno u doba bivše Jugoslavije, u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u. Danas je groblje petkom i vikendom okupljalište razuzdane mladeži, a ponekad i narkomana. Mnogi spomenici su uništeni, a brojni su išarani. 2006. godine groblje je proglašeno nacionalnim spomenikom, a sredinom 2008. godine počela je njegova obnova.