ili
PRELAZAK ČOVJEKA U VJEČNOST PUTOVANJA
Ibrahim Kajan: Tragom bosanskih kraljeva - Putopisi: Bosanska riječ. Tuzla, 2007.
Piše: Atif Kujundžić
Ibrahim Kajan je odavno prihvatio izazov putopisne proze. Tokom studijskog putovanja po Turskoj, 1989./1990. godine, napisao je putopise Tragom Božjih poslanika /turski dnevnik/. O knjizi, autor kaže: Bila je to najveća avantura koja se čovjeku može dogoditi: susret sa samim sobom – aludirajući tako na susret vjernika s porijeklom i materijalnim tragovima njegove duhovnosti. Ustvari, Kajan je predano tragao prostorom koji je u Turskoj označen kao Peygamberleri ovalari – Područje Božjih poslanika, a o kojem se, začudo, kod nas zna malo ili nikako. Na vremenskom rastojanju od šest godina, ova knjiga je doživjela dva izdanja i vrlo laskave ocjene književne kritike i odobravanje kulturne javnosti općenito.
No, to prvo, nedvosmisleno iskustvo duhovnog susretanja sa samim sobom u putovanju, pouzdano, bitno je utjecalo na Kajanov odnos prema mogućnostima putopisne proze uopće! U svakoj prilici, Kajan je uznastojao i inzistirao na duhovnoj vezi s krajolikom i putovanjem, postao je zahtjevnim tragaocem za samim sobom, ili za krajolikom u samom sebi. Stvar je značajna, jer, Ibrahim Kajan je postao nevjerojatno uspješan u tom poslu. Kajanov putopis je postao najosebujnija književna projekcija njegovog kulturalnog i pjesničkog bića.
No, to prvo, nedvosmisleno iskustvo duhovnog susretanja sa samim sobom u putovanju, pouzdano, bitno je utjecalo na Kajanov odnos prema mogućnostima putopisne proze uopće! U svakoj prilici, Kajan je uznastojao i inzistirao na duhovnoj vezi s krajolikom i putovanjem, postao je zahtjevnim tragaocem za samim sobom, ili za krajolikom u samom sebi. Stvar je značajna, jer, Ibrahim Kajan je postao nevjerojatno uspješan u tom poslu. Kajanov putopis je postao najosebujnija književna projekcija njegovog kulturalnog i pjesničkog bića.
Ustvari, uz sve što radi, snažno talentirani i vrijedni pisac Ibrahim Ibn Kajan kad putuje bilježi i pamti, ali i ciljano, radi bilježenja putuje. Sasvim ciljano, dakle, Ibrahim Kajan je putovao Bosnom i Hercegovinom Tragom bosanskih kraljeva, s dubokom slutnjom o svemu što je prošlost istaložila u njegovom biću i genima, što mu je oblikovalo pojavu. Nikako, ne bismo smjeli ustvrditi kako je Kajanov putopis naprosto: čitak! To ne bi bilo tačno! Kajan stvari promišlja u složenoj projekciji koju tvori nevjerojatan kaleidoskop asocijacija o svemu što Ibrahim Kajan zna i što se multiplicira njegovim naglašeno pjesničkim senzibilitetom.
Naime, nakon što je napisao i, opet, u nekoliko izdanja realizirao izvrsno ocijenjenu dramu Katarina Kosača – posljednja večera i političko-historijski roman Katarina – kraljica bosanska, Kajan je počeo pisati i putovati Tragom bosanskih kraljeva. Njegova drama je postavljena u Mostaru i Sarajevu, a uspješno izvođena u Mostaru, Tešnju, Brčkom, Sarajevu, Goraždu, Tuzli..., dok je roman postao vrlo tražena i čitana knjiga, obavezna lektira u srednjoj školi, ali, ovdje se čini važnim pomenuti kako to političko – kako ga Kajan sam kvalificira i formalno – dramatsko, sada izvanredno živi u njegovom putopisu koji sada biva nabijen tom energijom, pa njegov tekst prska kao nar.
Naime, nakon što je napisao i, opet, u nekoliko izdanja realizirao izvrsno ocijenjenu dramu Katarina Kosača – posljednja večera i političko-historijski roman Katarina – kraljica bosanska, Kajan je počeo pisati i putovati Tragom bosanskih kraljeva. Njegova drama je postavljena u Mostaru i Sarajevu, a uspješno izvođena u Mostaru, Tešnju, Brčkom, Sarajevu, Goraždu, Tuzli..., dok je roman postao vrlo tražena i čitana knjiga, obavezna lektira u srednjoj školi, ali, ovdje se čini važnim pomenuti kako to političko – kako ga Kajan sam kvalificira i formalno – dramatsko, sada izvanredno živi u njegovom putopisu koji sada biva nabijen tom energijom, pa njegov tekst prska kao nar.
Naslovnica prvog izdanja
Putopis Ibrahima Kajana je činjenično i povijesno oslonjen na bosansku stvarnost u prošlosti i suvremenosti, a antropološki orijentiran, jer, želi odgovoriti na bitna pitanja opstajanja bosanskog živog konteksta i njegovoga bića u njegovim najtežim i povijesno sudbonosnim trenucima, te prostorno identificirati njegov identitet. Taj prostor identiteta koji bez sumnje verificira živi kontekst, u Kajanovom putopisnom tekstu biva tako senzualno ili senzibilizirano označen, da čitatelj prepoznaje samoga sebe u stvarnosti i u snu.
Pouzdano, radeći na pomenutim knjigama, Kajan je morao recipirati ogromnu količinu povijesne građe i konzultirati brojne izvore. Zato su putopisi obuhvaćeni Tragom bosanskih kraljeva krajnje osoban odgovor na brojna pitanja koja je autor sebi, nužno, morao postavljati. Kajanova pjesnička priroda, nije mu dala mirovati. Zato, odlučio je dodatno istraživati, putovati, proživljavati, spoznavati, promišljati, bilježiti i pisati.
Nema komentara:
Objavi komentar