Historija iz zasjede
Piše: Ibrahim Kajan
Jednog je ljetnog dana početkom
80-tih godina prošlog stoljeća, Đuzepe (Giuseppe) Oman šetao vrtom vile „La Carasella“ u gradiću
imenom Ravelo (Ravello) kraj Napulja.
Natpis s džamije
Usput je promatrao spomeničku plastiku u
lapidariju, pa je u jednom trenutku iznenađen zastao, spazivši nešto što
nipošto nije očekivao među izložbenim fragmentima bogate rimske i romanske
historije. Bila je to jedna kamena ploča a na ploči – tarih, kronogram ispisan
lijepim arapskim dželi-nesh pismom. Hitro je popravio naočale, sagnuo se i pročitao:
Ovu časnu džamiju i uzvišenu bogomolju u smislu naređenja Uzvišenog Allaha;
„Allahove bogomolje podižu samo...“ / sagradio je dobrotvor dizdar Nesuh, sin
Abdullaha, godine 966.“
Đuzepe je, srećom, bio arabist,
pa je bez problema odmah preračunao 966. hidžretsku u 1558. godinu
gregorijansku. Oduševljen, vratio se kući i napisao tekst o svom „naučnom
otkriću“ o kojem nije znao puno: odakle se ploča s tarihom našla u dvorištu
vile, za koju je džamiju isklesana i gdje se nalazi ta džamija. Autor je
promišljanjen ipak došao do početne tačke koja će se pokazati tačnom: „natpis
bi mogao potjecati s džamije iz nekog muslimanskog mjesta blizu istočne obale
Jadrana“.
Objavio je tekst u „Analima“ napuljskog Orijentalnog instituta...
Tekst je došao do njemačkog arabista R. Köberta, koji ga preveo zajedno s
tarihom, obogatio ga svojim promišljanjem – i objavio. Njemački prijevod tariha
mostarskom je arabistu Muhamedu Mujiću donio Salih Hadžalić, za kojeg dr. Halid
Sadiković misli da je potomak ljubuške kapetanske porodice Hadžalić. Mujić je
svoju analizu pod naslovom „Arapski epigraf potječe iz Ljubuškog“ objavio u
Prilozima za orijentalnu filologiju g. 1976., i razriješio zagonetku o graditelju
i mjestu džamije.
Da nisu norinski vojnici
osujetili vizitu Evlije Čelebije Ljubuškom 1664. zbog sigurnosnog rizika,
zasigurno bismo danas imali i njegov putopisni opis džamije čiji je tarih u
Ravelu. Evlija bi sigurno zapazio sličnost ispisa i klesanja tog tariha s
natpisom na mostarskoj, Karađoz-begovoj džamiji, podignutom gotovo istodobno,
godinu-dvije prije Nesuhove ispod samih zidina ljubuške tvrđe Ljubuše.
Kapetan Nesuh-aga
Ali,
eto, tri stotine godina nakon zakazanog a neobavljenog posjeta Čelebije, tarih je vidio čvrsto ugrađen iznad džamijskih
vrata Kasim Gujić: „Nedaleko grada, (Turci) podigoše džamiju. Natpis (tarih) te
džamije je najstariji turski spomenik u ovom kraju. Sudeći po tom tekstu i
vakufnami, ovu džamiju je pravio Nesuh-aga Vučjak. Brzo oko toga podigoše se
kuće oko džamije. To je najstariji dio grada Ljubuškog; danas su te kuće
većinom porušene i strše zidivi“ - piše on u Jugoslavenskom listu 1932. godine.
Nesuh-aga Vučjak(ović),
suvremenik Karađoz-bega, nakon Ljubuškog postavljen je za kapetana kula i
tvrđava u Mostaru. Potomci su mu nasljeđivali kapetansku funkciju sve do
njezina ukinuća, 1835. Zapamćen je kao vakif jednog od najljepših sakralnih
objekata, potkupolne „Džamije pod lipom“. Mostarski kvart Kapetanovina, nazvan
je po Nesuhovim dvorima i mezarju u kojem su se ukopavali pripadnici njegove
uže i šire porodice. (Taj tri stotine godina stari harem, nesavjesni su
upravljači vakufa nedavno prodali i razvalili; tako su uništili još jednu od
„bošnjačkih arhiva“, rekao bi Husaga Ćišić.)
Nesuh-agina zakladnica otvara se rečenicama:
„Spomenuti vakif je izdvojio iz svog najčistijeg dijela imetka i onog najboljeg
što je dobio, za potrebe dvije časne džamije koje je podigao. Jedna od njih je
u kasabi Mostar – neka je Allah čuva – druga u tvrđavi Ljubuški – neka je Allah
čuva od upada kaura…“
Od potonje, ljubuške džamije,
nema više ništa. Kamen kojim je zidana, odvojen je jedan od drugoga. Strši
poneki fragment zida iz gromila kamena i šljake pod dračom i mahovinom. Sačuvan
je samo tarih. Ali, ni on nije kod kuće - odlutao je daleko, prigrabljen kao
fašistički plijen iza 1943. Sad je „eksponat“ europskog muzeja, s drugim
artefaktima „primitivnih kultura Istoka“, pa taman taj Istok bio i na Zapadu.
AVAZ, prilog SEDMICA, 17. 10. 2015., str. 14-15
Nema komentara:
Objavi komentar