DOGOVORENO UMORSTVO BH. INSTITUCIJA KULTURE

Narodno pozorište, ogrnuto crnim florom po kojem je Mostar bio znamenit 

kao "Grad opsjednut pozorištem"

Piše: dr. Ibrahim Kajan

U nedjeljnom izdanju ovoga lista osvanuo je članak koji najavljuje gašenje polustoljetne, vrlo solidne,  mostarske Narodne biblioteke, a u subotnjem – da je ugašena sarajevska Biblioteka za slijepe i slabovidne osobe. Mjesecima već traje nacionalna blamaža prvog reda javnog usmrćivanja Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, osnovane prije 65 godina. Godinu dana ranije – mostarski su glumci stavili debeli željezni lanac na vrata svoje kuće i cijelu zgradu ovili u crno platno.  Na glasovitom, netom završenom MESS-u, gostovao je ansambl predstave „U traganju za bojom kestena“ Mostarskog teatra mladih – koji je prije dva mjeseca od osnivača, Grada Mostara, na spektakularan način dobio kolektivni otkaz! Direktor  galerije Ars Aevi, hrabro i gospodski pokazuje cijelom svijetu dno duhove bijede u koju su nas, sve skupa, survali bešćutni političari koji od svijeta ništa nisu naučili.  U Tuzli je pretprošle godine prestao izlaziti književni časopis Ostrvo, a 2009. godine upućena je i znakovita prijetnja najstarijem bh. književnom  časopisu Život (izdavač: Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, pokrenut 1952.), uskraćivanjem dotacije – da bi u najnovijoj rasporedjeli sredstava Fondacije za izdavaštvo Federalnog ministarstva kulture – dobilo za šest brojeva onoliko koliko je potrebno za tiskanje jedne osrednje knjige! Tom Fondacijom predsjedava dopredsjednik Društva pisaca BiH koji „reže isto“ i najstarijem i najuglednijem kao i petogodišnjem ili tek pokrenutom časopisu! Isto i onom koji se stimulira iz proračuna susjedne države i ovom koji nema – osim svoje BiH – nijednu drugu, izvangraničnu  „matičnu domovinu“!

Ne uništavaju kulturni prostor samo profesionalni političari

Kako vidimo, u tom umorstvu bosanskohercegovačke kulture ne sudjeluju samo  najprozivaniji i najmračniji proizvođači politike, nego i „skriveni“ univerzitetski profesori, književnici, slikari, glumci i operni pjevači koji uredno sjede na sjednicama u političkim ulogama partijskih,  kantonalnih ili državnih zastupnika. Ili barem neke manje pozicije opskrbljene izdašnim novčanim berivima, benificijama i sinekurama.

Institucije dugog trajanja i kolektivnog pamćenja se stropoštavaju – jer jedino se „na njima treba štedjeti“  i jer se „jedino bez njih može“.  Posljedice će biti katastrofalne, i već se dobrano osjećaju. Osjećaju se po „nestrandardnom“ ponašanju pojedinaca iz vrhova vlasti, po  korupciji, po bahatosti, po posvemašnjoj odsutnosti svake odgovornosti!

Iz resornih ministarstva javnosti se, prije svega izravno pogođenim – proizvođačima kulture - ne govori ništa, ne govori niko. Ako već i govore – govori se jezikom koji više skriva nego što otkriva, nedorečenim i zamučenim. Može li se, naprimjer,  naša javnost nadati da će uskoro čuti ili pročitati nešto izvorno od novog mladog ministra Kaplana? Ili predsjednika Fondacije za izdavačku/nakladničku djelatnost  pjesnika Mile Stojića? Ne da nam  „objasne situaciju“ – nego kako se oni zalažu da „sektor kulture“ bude ravnopravan sudionik  u krizi – a ne potpuno prekrižen i izbačen s liste javnih prioriteta društva.

Nagrađeno političko poltronstvo

Zar misle da je polotronstvo i puzanje pred političkim šefovima bolje od čiste savjesti pred kulturnom javnosti bh. naroda?  Obavljajući svoje funkcije, korisni su isključivo i jedino sami sebi: beskrupulozno su dobro plaćeni za prešutno sudjelovanje u umorstvu kulturnih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, za gašenje i davljenje historijski važnih časopisa, galerija, pozorišta!

Kulturalna karta BiH i Federacije u njoj – postaje bijeli prostor  nedogađanja, odnosno  riječi kojoj su zamijenili sadržaj - kulture koja se supstituira najnižim oblicima foklora i amaterske nedorečenosti, podjednako književne, scenske i muzičke.  Ili, u najboljim slučajevima, minijaturnim novčanim stimuliranjem „manifestne kulture“ u trajanju jednog a najviše dva dana, kakve su Slovo Gorčina u Stocu, Šantićeve večeri poezije u Mostaru, Gradačački književni susreti u Gradačcu i ostale slične njima. Kad se ta i takve manifestacije zatvore i ugase svjetla u dvoranama na kraju prvog ili drugog dana trajanja – mrak zavlada u svim danima ostatka jedne duge godine!

Izvor:

Avaz, 15. X. 2011.