Ibrahim Kajan
SVETO JANJE
Kamo bih se okrenuo i
gdje bih se skrasio?
Što uraditi s tijelom
koje me više ne može pratiti?
Trebam li poći za
glasom koji odjekuje u meni
čim sklopim oči?
Otkuda goleme
udaljenosti među našim dušama
kad su iz istog
roditelja potekle?
Ništa me više ne
privlači od vidljivog i nevidljivog
a ipak sam spustio
uho na koru zemlje
ispod koje vrije
sasvim drugi svijet.
Čudim se žudnji koja
je toliko velika da je ne mogu obuhvatiti
ni mislima ni
unutarnjim očima:
Toliko je sretna, da
plamtim poput žrtve na njezinu žaru,
bez utjehe, bez
iznenadna janjeta
koje je, nekoć,
sretnim učinilo Ibrahima.
29. XII. 2007.
Ni riječ više
OdgovoriIzbrišini riječ manje !
Čestitam.