Historija iz zasjede
Piše: Ibrahim Kajan
Mevlud u Blagaju 2015. prizvao je
30.000 naroda sa svih strana bijelog svijeta, kao nikada dosad. Šta traži narod
na izvoru Bune, uz tekiju i uz nju prislonjeno turbe s dva kenotafa, dva
simbolična groba, od kojih je samo Sari Saltukov onaj koji dolazi iz duboke
prošlosti? Traži vjeru u bolji svijet i olakšanja života na ovom svijetu.
Prije svakog znanja, stoji pučka
imaginacija – ona, uza sve naknadne spoznaje, traje kroz vrijeme potpuno
neovisno od kulturoloških nadgradnji i nerijetkih lutanja.
Blagajska predaja
U davno doba Bišće
polje bilo je veliko jezero. Na dnu jezera, kazivalo se, bi jedna bačva golema
koju je još car Sulejman, Solomon,
zapečatio i bacio da se - dok je svijeta - ne izvadi i ne otvori. U nju je 72
diva zatvorio, jer su se pobunili i
nered i opačine po zemlji počeli činiti. Najgori je bio Buna i najopakiji. Imao
je tri glave: glavu orla, glavu vuka i glavu čovjeka. Čamili su divovi hiljadama godina a da im
niko pomoći nije mogao. Ali, jednom se na njih sažali Venera, nagnu Bišće i
voda isteče u okolna sela. Vidješe ljudi bačvu pa je znatiželjni, otvore: Iz
bačve poiskakaše divovi poput šetjana nečastivih bježeći na sve strane svijeta!
Buna spazi otvor u mračnu pećinu iz koje je voda istjecala… i u nju se uvuče, u
izvor zagnjuri i izvor zatvori. Ne dade više vodu ljudima, nego im zatraži, ako
vodu žele, po jednu djevojku godišnje…
Carl Peez je 1891. objavio knjigu „Mostar
i njegova kultura“, i u njoj dopisuje: „Narod
kaže da je u provaliji iz koje Buna
izbija nekoć živio jedan zmaj, koji je Zemlji jedan grozan danak nametnuo:
svake godine morala mu se izložiti jedna djevojka iz okolice za žderanje.
Jednoć pogodi udes Milicu, lijepu kćer u Stjepan-gradu vojvode Stjepana. Sa
teškom boli dade je otac. Ona je bila nad vrelom u pola visine stjenovitog zida
izložena gdje se i danas nalaze još ostaci jednog zida. Ova neman primicala se
već svome plijenu, da ga proguta, u to stiže u Blagaj pobožni derviš Sari
(plavi) Saltik iz Sirije. Pun plemenite hrabrosti stupi u borbu sa zmajem i
savlada ga buzdovanom. Zmaj se branio i svojim je repom tako jako oko sebe
mlatio, da je velike komade iz stijene izbijao. Vojvodu je ovo junačko djelo
toliko razveselilo, da je hrabrom Saltiku dao svoju kćer Milicu za ženu i jedan
mu samostančić sagradio, kome je on bio šeik. Povijest ovog događaja nalazi se
još u jednoj samostana u rukopisu, pokraj groba šeika i njegovog sluge, na zidu
visi buzdovan sa kojim je ubio zmaja i svečev mač.“
Sari Saltuk
U potrazi za historijom i njezinim
odbljescima, priča o Sari Saltuku se razotkriva u brojnim dimenzijama. U njima
je ponešto historije i podosta pučke predaje baš kakvim obiluje osmanski ep o
Sari Saltuku – „Saltuknama“ iz 15. stoljeća. Saltuk se u njemu pojavljuje kao junak
iz doba osnivanja Osmanske Turske. Potom slijede predaje bajkovitih pejzaža s
krilatim konjima i sedmoglavim aždahama. Najposlije, tematiziraju se Saltukovi
ratovi i kerameti – čuda, kojima ga Gospodar nadahnjuje.
U nekim je predajama Saltuk obrazovan i u kršćanstvu.
Spominje se kao tumač Biblije. Svoju publiku upućuje u pravu vjeru, uvodeći ih zapravo u islamski kanon. Zbog toga su ga
zamjenjivali s više osoba – sv. Jurjem, sv. Spiridonom, sv. Neumom itd. Nesuglasje
je o godini njegove smrti. Baki Gölpinari navodi godinu 1291, a najkasniju - 1300.,
spominje Machiel Kiel.
Do kraja 15. st. utvrđeno je da postoji dvanaest
njegovih mezara. Naime, Saltukovi
sljedbenici su po uputi koju im je on dao, sačinili dvanaest tabuta po koje će
dolaziti ili koje će zatražiti vladari iz toliko zemalja. U svakom od tih
tabuta, kad dođu po njih, vidjet će tijelo evlije. Prema Saltuknami, tabut je predan vladarima u Tatatski hanluk, Eflak,
Bogdan, Rusiju, Mađarsku, Poljsku, Češku, Bosin (Bosnu), Beravat (?), Karnatu
(Giranatu ?), Baba i Edirne.
Drama življenja
Ono što narod priča iz dubine vremena, ima samo jedan
smiso: poništiti zlo, ubiti aždahu koja mijenja svoj lik, ali nikada ne mijenja
svoju zločestu namjeru da optereti dramu življenja. Duh dobre namjere uvijek je
kadar otvoriti čovjekovo srce i zato mu se odaziva. Narodna okupljanja na
obalama velikog izvora Bune govore koliko je zlo umnoženo i kolika nevolja
danas podjednako pritišće ljude, žene i djecu, mlade i stare.
AVAZ, prilog SEDMICA, 27. 6. 2015., str. 14-14
Nema komentara:
Objavi komentar