Historija u
zasjedi – Kad su nečastivi harali Bosnom
Piše: Ibrahim
Kajan
Istina je da ljudi stvaraju historiju, ali je dobro
vidljivo da je – nisu kadri usmjeravati. Ne samo zbog toga što ih trajno
„iznenađuju nepredviđene zgode“ koje im sve “poremete“, nego ih, nerijetko -
blokiraju i uništavaju! Prirodne katastrofe i iznenadne, masovne bolesti
(kuge!) - zaustavljale su i najsnažnije vojne a ne samo male lokalne
„istrebljivačke ratove“ poput Božjih bičeva! Ratovi i kuga što se javiše
„niotkud“, pokazaše kako je civilizacija tek skramica naoko uljuđene
čovjekove prirode; u hipu se čovjek „spusti“ u svoju iskonsku prirodu – životinjsku
i kanibalsku!
Nečastivi u Rami
U „Ljetopisu“ fra Nikole Lašvanina (1703. – 1750.),
jedan umetnuti dio autor je preuzeo iz kronike fra Stipana Margetića, zabilješku
o godini 1690. koja ne ostavlja nikog ravnodušnim:
„Bijaše na Bosni Husejin-paša. - I pomori oganj
(groznica) u prolitje ljude gore nego kuga. - Iste godine pade snig i mraz na žita.
I bi glad koga nije nitko zapamtio. - Pomri mlogi narod od glada. A bižanija bižaše
od Save prid vojskom cesarovom. Kud god bi se mako, ležahu mrtvaci: nit se
kopahu, nit imadijaše tko. Ljudi jiđahu resu liskovu, s drvja koru, vinovu
lozu, pse, mačke. U Sarajevu izidoše dica mater mrtvu; u Banjoj Luci, koga bi
obisili, obnoć bi ga gladni ljudi svega izili. A u to vrime paša sicijaše i
visaše i uskoke i raju, koga god bi doveli, i te bi ljudi mrtvace sve izili… Stvar
koja se mogaše prvo toga za deset grošah prodat, za jedan se groš prodavaše.
Isprodava siromaš kuće, pokuće, zemlje, suđe, haljine ...Tada ja uzeh od Šahbazovića
i od Mezetovića, Turaka, livadu Drin. S tom se livadom i sad, to jest na 1738.
godine, a ako Bog da, i odsele služi manastir Duha Svetoga u Fojnici i u njemu
fratri sv. Frane. - Iste godine na 1. aprila pade po svoj Bosni po planina
krvav snig i bijahu crljene kakono da su skerletom pokrivene iznad Fojnice…“
Miroslav je Krleža znao u svoje esejizirane dnevnike
ubaciti takve „prahistorijske citate“ kojim je, neprimjerene vremenu u kojem se
javljaju, potkrjepljivao misao da se bit čovjekove prirode gotovo nimalo ne
mijenja. Tako u Dnevniku 1958-69., spominje posljednju pojavu „lapota“, običaja
ubijanja ostarjelih roditelja, na Mljetu prije manje od 150 godina! U
razgovorima s E. Čengićem, spomenuo je i kanibalizam u Banja Luci, „takoreći
jučer“!
Ukazanjima razne vrste, od zlokobnih džina (na koje,
sjećajući se, evocira i M. Selimović) do
blažene Gospe (i danas se prikazuje vidjelicama), nije imuno nijedno vrijeme.
Runjava divojčetina
Piše, dalje, fra Margetić godišta 1690.: „l ove godine
pomori kuga; i govore ljudi da ništo hodaše noseći strile. I to Turci drže da
je istina, ali nije drugo nego vrazi napastuju... Ali nije druge likarije nego
svete mise, molitve i postovi. U Rami se krstjani svi pripraviše da primu svete
sakramente po ruke moje. Misu bih im govorio na Gmići kod Petrove kuće, u potoku,
gdi bi kužnici dohodili ter bi ih ispovidao, al se sve bijaše pomišalo,
kakonoti, uz kugu, neće jedno drugomu kazat da je kužno... - Bijaše u Prozoru
jedan Turčin pribolio kugu. Ovi izajde uvečer obaći volove al mu prid kućom
sidi jedna runjava (dlakava) divojčetina, koja ga, ufativ, uzjaši. Molio joj se
svakojako ali neće da ga pusti, nego veli: "nosi me na Gmiće!" To čudo
vidi i žena i dica onoga Turčina. I on inako ne smide, nego je ponese. A kad bi
blizu gdi se misa govori, reče mu: "stani, nejdi gori!" Odgovara Turčin:
"zašto -,nejdi gori'; blizu smo; zašto li me zamuči?" - Odgovara ona
napast: "Tuda hoda ona fratrina i govori misu; ne smijem tamo". Onda
ga sjaši, pak je nesta. I to se proglasi po svemu onomu vilajetu i tako bi
jasno zašto u onomu selu ne umri nitko od kuge, niti se otrova…“
Historijski zapisi, ma koliko bili uronjeni u mitsku
ili legendarnu čaroliju, ili u „duh vjerujući“ – ili poput ovog vremenitog i
sadržajnog! – pojašnjavaju naše izglede i naše pozicije u svijetu koji sami
stvaramo. Jogunasta historija računa na našu djetinju naivnost i našu surovu
zaboravnost – sveti se ali i poučava!
AVAZ, prilog SEDMICA, 20. juni 2015., str. 14-15
Nema komentara:
Objavi komentar