SAHAT SMAIL-AGE ČENGIĆA

Mistifikacije i parabole – historija iz zasjede

Piše: Ibrahim Kajan

Božidar Jakac: Portret Miroslava Krleže

Orwelova romaneskna vizija o zakrivljivanju univerzalnog načela da su svi ljudi jednaki a neki da su jednakiji, istoznačna je na našoj, starijoj i svakodnevnijoj praksi koja spominje i rabi dva aršina (bezbeli različite dužine) za mjerenje istih pojava među ljudima, procjena o djelima, o historijskim i političkim događajima. Moglo bi se reći kako je „naš čovjek“ izmislio „mjerenje sa dva aršina“ prije nego što je i  smišljena sintagma političkog termina čovjeka kao „političke životinje“. O toj sumanutoj i rasprostranjenoj pojavi, govori trajna poštapalica o upotrebi dvojnih mjerila, o prijevarama pri procjenama istih pojava, iste nepravde proistekle iz „zakrivljene“, licemjerne primjene univerzalnih načela pravde i pravnih normi konkretiziranih u državnim zakonima. Pojava posebice „udara u oči“ u iskošenim „nacionalnim pogledima“ kojim se ispisuju stranica romantičnih nacionalnih povijesti. 

Primjera ima toliko da nam se stalno, stoljećima, vrte oko glave i zapliću među nogama. Jedan od njih je Krležina priča ispričana Enesu Čengiću 22. V. 1968.  Krleži je „jednom banuo dr. Ivo Brlić, sin Ivane Brlić-Mažuranić“, moleći ga da Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kojoj je podpredsjednikom, od njega „otkupi skupocjeni sat“...  Priča teče ovako: 

  „Izvolite, o čemu se radi?“

„Novica Cerović je mom pradjedu Ivanu Mažuraniću zavjetovao sat Smail-age Čengića. Radi se o skupocjenom zlatnom satu izrađenom u Carigradu, koji je sada u mom posjedu pa sam Vas štel zamoliti da ga Akademija otkupi kao vrijedan i povijesno zanimljiv predmet.“

„Gospodine doktore, Vi ste pravnik i ja Vam postavljam jedno čisto juridičko pitanje.“

„Izvolite?“

„Znate li Vi, gospodine doktore, kako je Smail-aga ubijen?“

„Ja, pa to je opjevano u pjesmi.“

„Pjesma je jedno, a fakta su drugo. On je ubijen na kriminalan, zavjerenički način. Bio je pozvan u goste, a onda su mu skinuli glavu.“

„Ali, gospon Krleža, to nema nikakve veze sa ovim satom.“

„Ima, i te kako ima, jer po krivičnom pravu, sve što se opljačka od žrtve nad kojom je izvršeno nasilje, može biti predmetom krivičnog gonjenja. A taj sat je zapravo posljedica takvog slučaja, i ja bih Vas zbog toga, dakle, po krivičnom pravu, mogao dati odmah uhapsiti. Ali, uostalom, šta predstavlja taj sat sam za sebe, ili u kontekstu toga o čemu Vi govorite? Ništa!“

Glavni akteri ove „pozadinske historijske zgode“ su ban Ivan Mažuranić, Hrvat, Smail-aga Čengić, Bošnjak i Novica Cerović, Crnogorac.  Prva dvojica opslužuju „svoje gospodare“, Ćesara i Sultana, obojica primjenjuju pravne zakone svog vremena – ali ban Mažuranić je patriota a Smail-aga je izdajica! Austrougarski ban Mažuranić, pravnik po obrazovanju, ima dva aršina, jedan za sebe (i Novicu koji mu daruje s leša opljačkan sat) a drugi za „Turčina“ ubijenog na kriminalan način kako se izrazio Miroslav Krleža. 

Stari Krleža se nije dao prevariti. Ta njegova „drskost“ da govori o prirodi stvari jezikom univerzalnih vrijednosti, još zadugo će biti usamljeni vapaj u ovom zbiljnom bespuću bezakonja prekrivenog plaštem ovog ili onog vitalnog nacionalnog interesa. Nacionalne historije su, kako smo vidjeli, poslije agresije na našu državu, postale novi ratni prostor za osvajanje BiH!  U njima su „heroji“ samo „naši“ a „drugi“ su isključivo „uljezi i zločinci“.  „Građa prošlosti“ zbiljnog, historijskog, a ne romanesknog vremena koje podliježe estetskim kriterijima, vidimo i čitamo, melje se i preparira, obrađuje i modulira po tzv. „nacinalnom interesu“ koji sve drugo i sve druge zanemaruje.

Dakako, „aršini“ političkog, historijskog i književnog svijeta – ne brkaju se nimalo slučajno. Kako bi inace bilo moguće da se i najveći pljackaši naroda nalaze i vrhu same države?

Narod vjeruje, kao što vjeruju i njegove usmene priče i predaje, da će istina pobijediti.  Da će ukradeni  sahat Smail-age Čengića, „otkucat“ licemjere koji mjere svadbena i posmrtna platna bh. narodima – sa dva različita aršina.

Avaz, prilog Sedmica, 21. III. 2015., str. 14-15