General Delić: Dovode ljude iz Hrvatske
koji nam prijete ratom!
Sarajevo, 18. I. 1995.
General Armije Bosne i Hercegovine Rasim Delić
(4. II. 1949. - 16. IV. 2010.)
Delegacija je u posjetu generalu Arrnije BiH Rasimu Deliću. U njezinu sastavu su dr. Šemso Tanković, dr. Nedžib Šaćirbey, inž. Teufik Velagić, Azim Karamehmedović, Enes Kišević, Mirsad Srebreniković i moja malenkost.
Gospodinu generalu goste u delegaciji je predstavio dr. Tanković. Nekoliko uvodih riječi je izgovorio dr. N. S. General je potom govorio:
"(...) Objektivno govoreći, može se reči da front miruje, ali se sporazum o primirju trenutačno ne poštuje. Prihvaćanje sporazuma s naše strane, bio je izraz naše dobre volje - mi ga, vjerujte, nismo morali potpisati.
Sporazum obezbjeđuju Međunarodne snage - one su se obavezale da sprovedu povlačenje stranih trupa. Ali Međunarodne snage nisu ništa napravile - eno, u Vedro Polje se dovode Srbi (iz Hrvatske)...
Mi nismo htjeli Tuzlanski aerodrom ako će tamo biti instaliran četnik, ali Rouz je usprkos svemu postavio četničkog majora. A što sada radi Rouz? Širi pamflete... da razbije naš narod. Bacaju letke koje ne bacaju po srpskim teritorijama." General se sagiba prema ladici i iz nje vadi letak s kojeg prepisujemo sljedeći tekst:
NEMA VIŠE RATA!
RAT JE ZAVRŠEN!
31. decembra 1994. godine bosanski Srbi i bosanski Muslimani su potpisali ISTORIJSKI sporazum O prekidu SVIH borbi između njihovih vojski na period od najmanje četiri mjeseca. To će moći bili produženo na osnovu zajedničkog s porazuma. Bosanski Hrvali su se također priključili ovom istorijskom
sporazumu.
NEMA VIŠE RATA! UNPROFOR šalje svoje vojnike k svim bivšim zaraćenim stranama, kako bi pomogao implementaciji sporazuma. Sve strane su se složile da povuku svoje snage sa sadašnjih prvih linija...
NEMA VIŠE BORBE!
Na poleđini letka je tekst o Sporazumu o prekidu napada...
General govori, a ja poneku riječ uhvatim i zapišem da ne zaboravim:
"Što ja našem vojniku mogu ponuditi? Mogu mu ponuditi samo da izgubi život za obranu svoje domovine. Bori se bez plaće, bez ikakvih primanja...
Mi smo najjeftinija i bit ćemo najjeftinija armija na svijetu. Od juna 1994. niko, pa ni ja, nije dobio ništa. No, mi u tome ne vidimo problem. Problem je što uviđamo da u prostoru koji mi otvararno - zarađuju drugi.
Otvaraju se dućani, privatne firme, zarađuje se i po 100.000 njemačkih maraka. Uz takve prilike, onda i mi tražimo status koji vojnik treba imati - status vojnika.
Istina je, mi smo ojačali, ali ne u naoružanju, daleko sma od onoga čime raspolažu četnici, ispod sma onoga što imaju u HVO. Ojačali sma prije svega u organizacionom ustrojstvu i u moralnoj čvrstini. A ono što nam dolazi preko teritorija koje kontrolira HVO, pušta se na kašićicu...
Ja ne znam koliko vi možete utjecati u Hrvatskoj, na hrvatsku politiku, ali ne razumijem tu zaslijepljenost nekih glava u HDZ, u HDZ BiH. HDZ (u BiH) sada radi isto ono što su radili SDS 1992. godine. Oni traže formiranje hrvatskih općina na terenu koji kontrolira Armija BiH. Stavili su ploču "Hrvatske Republike Herceg-Bosne Općina Ravno-Brčko". Dovode ljude iz Hrvatske koji prijete da će ratovati. Jučer sam naredio da se skine ploča i poručo im: "Ako hoćete rat - imat ćete ga."
Hrvatske su želje megalomanske. Oni bi "spajali svoje općine" preko bošnjačkih sela, pa čak i preko srpskih, koje smo oslobodili. Žele, naprimjer, u Jelahu, utvrditi centar općine, u selu sa 90% bošnjačkog stanovništva!
(...)
Izbjegavam susrete s Mladićem. Jednom je nudio da Armija zajedno s njim nasrne na Hrvate. Nudio mi je put do luike Bar, za snadbjevanje. Odbio sam s gnušenjem sve njegove ponude. Međutim, ako se ovo „zafrkavanje“ (s Hrvatima) nastavi, a to Tuđnam mora shvatiti, jer HVO nije nikakva vojska -onda ćemo i mi okrenuti drugi list!
Jer, upitajte se: da nije bilo Hrvatske vojske, šta bi bilo? Zaista, sada HVO-ovci nisu nikakvi borci. Uostalom, nisu ratovali punih devet mjeseci."
General Delić nas gleda i obraća se pitanjem: "A što vi možete uraditi? Možete djelovati na mlade ljude da se vrate kući, da odbrane kućni prag. Vjerujte, kad jedan ili dvojica takvih uđe u jedinicu - borcima moral naraste do neba! A Armija u ovom trenutku ima pod oružjem 134.000 obučenih vojnika."
G. Velagić kaže da zna da je iz Beča nekoliko mladića pokušalo doći u Bosnu, ali da su im kroz Hrvatsku uskratili prolaz. Dodaje i da nam nedostaje dobra propaganda. Jučer je (na sjednici Glavnog odbora SDA) spomenuta samo televizija. Ali, dobar radio bio bi vrlo poželjan."
Nedžib: "Nema Armije u svijetu koja nije defnirala rat i status vojnika i veterana. Treba govoriti o benificijama koje će ljudi imati, besplatno školovanje, besplatno liječenje do kraja života, dakle definirati pravo borca, jer to može biti osnova... Mi koji ovdje sjedimo možemo uputiti prijedlog Vladi - ako se sad ne mogu dati plaće - onda im se mora reći da im to pripada i da će dobiti.
U razgovorima (...), uvijek treba spomenuti ratne zločine. Ako se oproste ratni zločini, onda će trajno biti ličnih osveta, a one nam ne trebaju....
Općine hrvatske - po konceptu SAO - treba nazvati apartheidom i to sigurno nećemo dozvoliti.
Dok ga slušamo, poslužuju nas kahvom. Vrijeme odmiće i iza onog sata kada smo već trebali napustiti Generalštab. Ali g. Rasim Delić ne pokazuje znakove nervoze. Njegovo je lice potpuno mimo, domaćinski prisno, uvijek s lebdećim, gotovo nevidljivirn sjajem smiješka. Vrlo su mu uočljive plave oči na bucmastu, "bosanskom" licu.
Neki postavljaju pitanja.Neki komentiraju. Svi smo željeli bar nesto reći. Sa zakašnjem pristižu, g. Zenkić iz USA i g. Ibrić iz Kanade, lijepo se uključuju u razgovor.
Govori se i o Unproforu, osobito u svjetlu nakon otkaza koju im je uručio vrlo odlučno i energično hrvatski predsjednik dr. Tuđman.
General priča o svojim odnosima s Unproforom (zapravo s generalom Rouzom):
"Ja sam u početku prihvatio Unprofor, ali sam ubrzo uočio njihovo ponašanje, pa sam ga počeo pritezati. Ne može on doći na liniju kad hoće, ulaziti mi u kancelariju kad hoće! E, nećeš! - kažem - ni do kapije dok te ne zovnem.
Prigovaraju nam zbog islamskih zemalja. One se marginaliziraju. Samo Englezi i Francuzi imaju stvarnu funkciju. Muslimani nemaju nigdje dodira s četnicima.
Pogledajte što nam je Unprofor uradio od objekata u koje su se smjestili! Potpuno su ih devastirali, (oporavljamo ih) bez ikakve naknade, ništa pod milim bogom ne plaćaju! Još ćemo mi njima platiti! Hahahahaha! (...)
BEHAR JOURNAL (Zagreb), zima 1994/95., br. 7, str. 14
Nema komentara:
Objavi komentar