IZ DNEVNIKA SVILA I KRV
Behar je izašao na Icin rođendan
18. VII. 1992.
Današnji Vjesnik objavljuje u svom subotnjem prilogu veliki intervju s mojom malenkosti. Branka Sömen je to ispisala zaista vrlo lijepo i vrlo vješto. Zadovoljan sam, mada mnogi prijatelji to zasigurno neće biti. A što ja mogu...
Kod Ice (Voljevice) i Kaseme na ručku, sa Smailom. Tu je i g. Čičić sa suprugom. lco je napunio 70 godina! Čestitke, svako dobro Dobrom Duhu Grada Zagreba. Donosim mu na dar prve otiske Behara na kojem je zdušno i s golemom radošću radio.
Čuveni Ismet Ico Voljevica, autor "Grge", Dobrog duha Zagreba
U prvom broju Behara, Voljevica je objavio "bosansku varijantu" svog nenadmašnog lika
U 22 sata, u Europskom domu, nakon recitala - predstavljam Behar. Kratko, jer je već prekasno. Organizatori su, nairne, priredili dvodijelni program u kojem su sudjelovali glumci Amir Bukvić i Hasija Borić, njezin suprug, književnik i urednik Oslobođenja, Mile Stojić, i Mile Pešorda, pjesnik, bivši urednik Masleše (koji su za razliku od sirotinje, uspjeli preći graničnu crtu...).
Pjesnik i glumica, Mile i Hasija, tada su se zatekli među izbjeglicama
Taj posljednji je upravo završavao svoj govor napadajući Sidrana. Predstavijanje prvog broja Behara je trebalo biti kratko, pri kraju večeri - a ne nakon neplanirane pauze, koja je više poslužila za razlaz ljudi. Neko se trudio pokvariti promociju. Pa, njihova stvar.
„Draga mama, sram te bilo!“
15. XI. 1992.
Upoznao sam je prije dva-tri mjeseca. Pokrenula je žene BiH uoći raspada Jugoslavije. Ideje su joj nedefinirane: želi samo dobro, ali to nije u stanju definirati. Zato je prisloniia svoje bosansko društvo žena, društvu Bedem ljubavi. Viđamje u Mešihatu, u džamiji. Putuje po svijetu.
Neobična je - jer sve u njoj i na njoj odaje običnu ženu koja kao da je prije kojeg trenutka napustila štednjak i djecu. Pokazuje mi pismo koje je dobila prije dva dana od kćerke iz potpuno zatvorenog Sarajeva, grada pod najstrašnijom paljbom. Otima se, prekriva s čudnim osmijehom koji graniči s plačem. Spominjem Jevrema, pjesnika u egzilu, pa me pita za njegov broj telefona i napominje da mu je dala kopiju pisma. Čim sam joj izdiktirao broj, okreće brojčanik. Razgovara s Jevremom.
I ja mu se želim javiti. Jevrem mi govori: „Ibrahime, učinit ćeš dobro djelo ako je prisiliš da ode u Sarajevo. Znaš li ti da ona ima desetoro djece?! Kćer joj je u
Podgorici, Bog zna kako se snalazi među vukovima. Sinovi u Skoplju. Nagovori je, oni će u Sarajevu umrijeti bez nje. Nagovori je da napusti sve aktivnosti..." Ne mogu vjerovati da ova žena ima desetero djece, nemoguće, mlađa je, čini mi se od mene!
Pažljivo birajući riječi, zamolih je da i meni ostavi kopiju kćerkinog pisma. Spremno mi ga ustupa. Prepisujem ga, mada znam da će me danima, koji dolaze, uznemiravati.
3. IX 1992.
Draga mama!
Ponekad neki novinar ide prema Zagrebu, pa aka nađem nekog pokušaću da pošaljem ova pismo.
23. VII Natko je poginuo na Dobrinji. 30. VIII Zoka je poginuo na Alipašinom polju u redu za hljeb. Ovdje je užasno. Vode nema već tri mjeseca a struje mjesec dana. Meni je pravo teško. Svaki dan idem po vodu u D. Ozme, a sada kako je Zoka poginuo moram češće i kod majke.
Svaki put kada izađem iz kuće izljubim djecu jer ne znam hoću li se vratiti živa. Kuća je za sada čitava, sarno su na spratu popucali prozori. Prije mjesec dana čula sam se sa Mehmedom. On je u Tetovu kod Kenana pa pokušaj nekako da stupiš u kontakt sa njim. Tata je pokušavao da nas izvede iz Sarajeva ali su svi njegovi pokušaji ostali uzaludni. On je smršo 14 kg i od kako su Nako i Zoka poginuli on je pravo slabo, bojim se da ga ne udari srce.
Asko je prije dva mjeseca pao niz stepenice i imao je
frakturu lobanje ali sva sreća sada je dobro. Danas smo dobili tvoje pismo iz Londona a prije 5 dana smo dobili pismo od Hane.
Sada je na redu kritika. Da li ti uopšte pokušavaš da nas izvućeš odavde? Ne shvataš kako je meni teško samoj sa 5 djece, sa nanom koja ne čuje. ne vidi i
tatom koji je totalno nervno rastrojen. Svaku noć kada legnem molim Boga da se živi probudimo. Ja sam skroz osijedila. Nemamo hrane, vode, struje a ti meni čestitaš rođendan. Kao da je meni do rođendana. Nije mi jasno kako te duša ne boli za ovom djecom koja propadaju ovdje. Tariku je kosa počela da opada pa sam morala da ga ošišam na čelavo. Nana je neki dan pala i udarila se u glavu i sada ne vidi dobro. I pored sve moje brige dolazi mi pismo iz Londona. Ti mi pišeš da si na demonstracijama a nije te briga za djecu. Ako dočekamo zimu ovdje, pomrijećemo. Nemamo drva za ogrijev, nema hrane. nema struje i još pored svega toga, ovi sa brda nas non-stop gađaju granatama. Kako nemaš srca ni trunke ljubavi prema nama?
Mnogi su svoju djecu već odavno izvukli odavde a ti ni prstom da mrdneš. Sram te bilo!!! Meni je mladost upropaštena a ti se setkaš po Londonu. Učini nešto, ako ne za mene onda bar za ovu djecu koja se svaki dan tope na moje oči a ne mogu da im pomognem. Pokušaj preko Ćire, Karitasa, UNPROFOR-a. HVO, bilo kako da ih izvućeš. Ti to iz Zagreba možeš da uradiš.
Ne znam više šta da ti napišem. Ti si me razočarala za cijeli život. Ostavila si me ovdje sa djecom i ne činiš ništa za njih pa se pitam gdje ti je duša nestala. Djeca su te skroz zaboravila i znaju te samo po slikama a ja sam im sada i mati i otac. Nemam više riječi za tvoje postupke.
Ako postoji neka pravda ja ću zaboraviti i nadoknaditi ovih 5 mjeseci pakla ali mladost i živce mi niko neće nikada vratiti.
Opet te molim. smiluj se ovoj djeci i vadi ih odavde jer zima u Sarajevu za djecu znači smrt. Eto toliko od mene, nadam se da će ovi moji vapaji stići do tvog srca! Voli te
Atka.
P.S. Pošalji garantno pismo za nas i ako možeš para (MARKE) jer se ovdje može nešto i kupiti ali sarno za marke.
MAMA UMRJEĆU OVDE AKO ME NE IZVADIŠ
MAMA U SARAJEVU JE GROZNO, SELMA
UMlREMO OD GLADI A TI SI U LONDONU, SRAM
TE BILO, DŽ.(...)
Vadi nas odavde jer je ovdje pakao. Djeca nisu izašla dalje od hodnika 5 mjeseci. Bolesni su i bojim se da ne dobiju tifus.
Odgađano priopćenje hrvatskoj javnosti
7. IX. 1993.
U svim današnjim hrvatskim dnevnicima osvanulo je, gotovo da ne vjerujemo svojim očima, tekst priopćenja hrvatskoj javnosti, kojoj smo se obratili - jer se više nemamo kome obraćati! Prije desetak dana postojao je prijedlog da napišem a da Crnalić, kao pravnik, eventualno redigira jedno javno priopćenje koje bi potpisali čelnici nacionalnih i vjerskih muslimanskih udruga. Tri dana nakon dogovora, donio sam tekst, Crnalić je obavio primjerenu lekturu - ali ga nismo poslali. Jedan ga čelnik jedne udruge nije potpisao. Četiri dana kasnije, odjeknula je paklena naprava pred vratima krojačke radnje Salima Šabića. Tekstu sma dodali samo uvodnu i završnu rečenicu! Više nismo ni tražili potpise jer su svi osim jednog potpisali prvu verziju) - nego je tajnik Mešihata "udario muhur" i potvrdio vjerodostojnost teksta.
Priopćenje za javnost
vjerskih, kulturnih, humanitarnih i nacionalnih
muslimanskih organizacija u Hrvatskoj
Danas je u središu Zagreba, u lokalu gospodina Salima Šabića, predsjednika Sabora Islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, eksplodirala podmetnuta naprava i prema izvješćima sredstava javnog informiranja, demolirala lokal.
Taj teroristički čin očekivana je posljedica organiziranag progona Muslimana u Republici Hrvatskoj.
Zbog sukoba i ratnih okršiaja Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, pripadnici Islamske zajednice i muslimanskog naroda nastanjeni u Hrvatskoj, dakle lojalnih građana hrvatske države, koji iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, postaju svojevrsne žrtve, postaju slobodne mete na kojima se iskaljuje bijes, koji po srazmjerima i brojnosti obuhvaćenih ljudi, nema usporedbe ni s jednim događajem u zadnjih pedeset godina.
Naše tvrdnje ilustrira:protuustvano negiranje etničke i nacionalne opstojnosti Muslimana, podjednako u brojnim pismima čitatelja, autorskim novinarskim tekstovima, ali i od utjecajnih pojedinaca iz samog vrha države. Mediji javnog priopćavanja prepuni su tekstova punih nevjerovatne mržnje prema islamu i muslimanskim vjemicima (muhamedanci, osmanlije, balije, ništarije itd.), što se u svim prethodnim režimima smatralo kažnjivim, budući da širi mržnju i netrpeljivost prema drugom svjetonazoru; gotovo svakog drugog tjedna traumatizira se muslimanska zajednica nekom bombastičnom izjavom oIslamskom centru, kao "terorističkom leglu", a trajne (svakodnevne i cjelodnevne policijske kontrole, legitimiranje vjernika - ne više na pristojnoj udaljenosti nego na samom ulazu, u vratnicama džamije), pa odvođenje građana i izbjeglica u nepoznatim pravcima;
- pretresi domaćih i stranih (uglavnom islamskih) humanitarnih organizacija u Zagrebu, i ostalim većim gradovima u Hrvatskoj, opisani su u novimana, radiju i HTV, kao otkriće "terorističkih centara" - ne imenujući ni jednu, a niti nudeći ni jedan konkretan dokaz za otkriće te vrste;
- tzv.“informativnim razgovorima“ prethodilo je policijsko privođenje u zoru, s ciljem da se ponizi lojalni građanin hrvatske države. Koga se privodilo? Muslimane koji su među najuglednijim pripadnicima našeg naroda: prof. dr. Izeta Aganovića, predsjednika Dobrotvornog muslimanskog društva "Merhamet", prof. Šefika Nadarevića, potpredsjednika SDA Hrvatske, dipl. inž. Farisa Nanića, glavnog tajnika SDA Hrvatske...;
I prema drugim građanima Republike Hrvatske, pripadnicima muslimanskog naroda, izražava se nasilje, (prebijanje naših radnika u brodogradilištu u Splitu, napadi na Muslimane koji rade u građevinskim i komunalnim poduzećima i stanuju u radničkim barakama prigradskih naselja, vrijeđanje Muslimanki na ulicama i u tramvajima zbog dimija i šamija).
Veliki broj Muslimana još uvijek nije riješio pitanje državljanstva u Republici Hrvatskoj. U odnosu na broj podnesenih zahtjeva, najveći je broj odbijenih upravo među pripadnicima muslimanske nacionalne manjine.
To je manji izbor iz pošireg kruga problema koji čine nesiguran život Muslimanima, hrvatskim građanima koji Hrvatskoj, u posljednjih stotinu godina ne pridodaju ništa drugo, osim vidljivih vrijednosti u kulturi, znanosti i gospodarstvu.
Nakon medijske sotonizacije, uskraćivanja državljanstva, privođenja, hapšenja i deportacija u nepoznatom pravcu, podmetanja eksplozivnih naprava - umjesto svakog zaključka, postavljamo javno pitanje: Što je sljedeće što mogu očekivati Muslimani u Hrvatskoj?
MEŠHAT IZ za Hrvatsku i Sloveniju
MDD "MERHAMET"
KDM "PRE POROD"
NACIONALNA ZAJEDNICA MUSLIMANA RH
SDA HRVATSKE - ZAGREB
MUSLIMANSKI OMLADINSKI SAVEZ RH
IZ ZAGREB
Zagreb, 6.IX. 1993.
Vjerodostojnost teksta potvrdio:
Tajnik Mešihata
AHMED IKANOVIĆ
BEHAR JOURNAL (Zagreb), 1999., br. 31-32, str. 15-16
Nema komentara:
Objavi komentar