Dnevnik "Svila i krv"
(klikni na sliku)
Nikad se nisam mogao duže zadržati u članstvu ni
društvenih ni političkih stranaka. Ali, to nikako ne znači da nisam s nekima od
njih dijelio svoju sudbinu govoreći i radeći ono što je odgovaralo mojoj
prirodi i istodobno moglo biti korisno drugima. Dugo nisam ni znao da postoji knjiga
Osmana Brke SDA – Ljudi i događaji u
političkom pokretu Bošnjaka, da mi je jednom ne spomenu ambiciozni Stočanin
Zlatko Hadžiomerović… Naiđoh u njoj i na sljedeće redove:
Početkom jula 1994. godine, Zajednica ogranaka Evrope
je u Štutgardu održala treći po redu seminar za svoje aktiviste, te za
aktiviste „Merhameta“, „Preporoda“, MOS-a i drugih asocijacija koje okupljaju
Bošnjake. Na seminaru smo govorili: član Predsjedništva BiH dr. Ejup Ganić,
prof. dr. Ismet Grbo, Teufik Velagić, Ibrahim Kajan, Irfan Ljevaković, Dževad
Šaldić i Osman Brka.[1]
(…) Međutim, pozitivno efekti Prve Skupštine SDA u
Zagrebu su bili izuzetno važni i korisni. Zasjenili su naprijed navedene
negativne prozivke Tuđmanovog odnosa prema Bošnjacima kao naroda i BiH kao
države. Na Skupštini se najviše govorilo o stanju i perspektivama BiH. Utjecajne ličnosti – Šemso Tanković,
Salim Šabić, Dževad Šaldić, književnik Ibrahim Kajan, te Ševko ef. Omerbašić su
politički veoma zrelo, primjereno izuzetno teškoj, složenoj, a za naš narod
presudnoj historijskoj situaciji, govorili da se Bošnjaci u Hrvatskoj
patriotski odnose prema hrvatskoj državi, što se dokazalo konkretnim i neposrednim
angažiranjem Bošnjaka u redovima Hrvatske vojske u kojoj su mnogi za Hrvatsku dali
najvrjednije što su imali – svoje živote. Isticali su da je i bošnjačka krv
pala za odbranu Hrvatske, ali da za razliku od opozicije, politički lideri
vladajuće HDZ u Hrvatskoj izbjegavaju govoriti o „našem velikom doprinosu
odbrani Hrvatske“, te da je jedan od važnih razloga zbog kojih mi Bošnjaci
trebamo imati svog predstavnika u Saboru.[2]
Nema komentara:
Objavi komentar