Ibrahim Kajan: PUT U BLAGAJ
Nova knjiga, na bosanskom i engleskom
Mostar, mart 2017.
Kolakovića kuća, porodični
džennet
Kolakovića - porodićni džennet
U ovoj divljoj travurini i podivljalom raslinju – razorena
je raskoš jednog obiteljskog doma, Kolakovića kuća,
ljepote u kojoj je bujao život od 1685., kad je izgra đena - do
ratne godine 1993., kad je artiljerijom ciljana i višekratno
razornim granatama pogađ ana. U oštroj, bodljikavoj drači,
vide se dijelovi umrlih zidova kuće i ruina kompleksa koji ju
je okruživao.
Ali, ona će ponovno biti na ovom istom mjestu, na obali
rijeke Bune, jer je proglašena nacionalnim spomenikom i
skorašnjeg dana će nam iznova - rekonstruirana - pokazati
kakva je to ljepota bila.
Gotovo svaka porodična generacija dodavala joj je nešto
svoje, proširivala ju je i oplemenjivala. Vlasnici su prenosili
porodično pamćenje i uz onu spomenutu godinu gradnje,
spominjali graditelja, svoga pretka, kadiju blagajskog koji
se na spisima potpisivao: Seid Mehmed Kolagi. Jedan
prevoditelj tariha o (do)gradnji drži da je kuću podigao kasniji
kadija Ismail-efendija Kolaković g. 1738., a drugi tumač istog
teksta – misli da tu godinu treba „pročitati“ kao – 1835.
Blagotvorni utjecaj islama na arhitekturu obiteljskog
doma i širećeg kompleksa kuća oko njega, i na ovoj su,
Kolakovićevoj, ostavili plodotvorni trag – uranjanja gra đevine
u prirodni ambijent, oplemenjujući ga i ukrašavajući. Kuća
ima prizemlje i sprat.
Kuća je u bašči koja je opkoljava i dodiruje Bunu što
uz nju protječe. U avliji su ljetna kuhinja, saračhana (štala) i
musa rhana. Tu je i česma, okolo ružičnjak.
U divanhani
Prostorije su podijeljene - za stanovanje (halvati i
čardaci) i za zajednički boravak (hajat u prizemlju i tavan na
spratu).
Kućni je namještaj najčešće ugra đen (musandere,
dolafi , niše) ili postavljen uza zidove, poput secija za
sjedenje. Spavalo se na dušecima koji su se ujutro spremali
u musandere. Ugrađ en je i hamamdžić, kućno kupatilo.
U kući ugra đeno drvo u duborezu bî, s motivima cvjetova,
arabeski ili ispisa imena Božjih poslanika i ahbaba. Ili mudrih
izreka. Dom Kolakovićevih smatrao se kućom s najljepšim drvorezbarskim umjetninama, ne samo u Blagaju.
Južna fasada gornjeg sprata bila je gotovo sva od drveta, razigrana, s mušebecima i prozorima – prozračna! U kući su osim drvenih, viđene i kamene dekoracije. Jedna je ukrašavala svod nad ulaznim vratima, a druga prostor iznad kamina u reprezentativnoj gostinjskoj odaji Veliki ćošak.
Kuća Kolakovića uoći ratne agresije bila je zapuštena
i napuštena. Rat ju je dokrajčio. Dušmani su je srušili. Zbog toga što je bila “raj porodični na zemlji” i historija u lijepom obliku treba je vratiti među žive!
Nema komentara:
Objavi komentar