Historija iz zasjede –skelet rimskog kompleksa čije izvorno ime još nije pronađeno
Piše: Ibrahim Kajan
Koliko god bili u svom vremenu, po arheološkim oazama
krhotina i fragmenata iz davnine koji plove oko naše kuće, svoj smo i opipljivi
i spoznajni svijet proželi vremenom koje, pjesnički rečeno, nema kraja. U Bosni
i u Humu, zemlju smo počeli otkopavati i prepoznavati uz pomoć austrougarskih
učitelja, ne bas jako davno, tek jedno stoljeće i kusur.
Nakon Daorsona, ilirskog grada, drugo po starini urbano
naselje visoke civilizacijsko-kulturne razine u našoj zemlji, skelet je rimskog kompleksa čije izvorno ime još nije
pronađeno: prvi put ga vidjesmo u dječačkom dobu, kad smo se učiteljima vođeni,
poklonili zaštićenim ostacima od 2000 godine! To je rimska villa rustica, kompleks s bezbroj bivših radionica, poljoprivrednih
strojeva, sprava za tiještenje maslina i grožđa, pa stambenih jedinica,
kupatila i konjušnica – izgrađenih na
prostoru unutar zidinama od precizno tesana kamena! Nazvan je, taj rimski
castrum od nas, Slavena dolazećih – Mogorjelom - da mu ime, kao eho nekih dalekih plamenova
što su ga progutali i u ugalj i prašinu pretvorili, bude zapamćeno.
Mogorjelo
Sve je to tu: arhelozi mu „vide“ razvoj od I. do IV. stoljeća
– u kojem svaki sloj “govori nijemim jezikom” o sebi, o fazama razvoja kada je
ovaj kultivirani čapljinski brežuljak uz samu Neretvu vrvio od Rimljana i
romaniziranih Ilira, domorodaca.
Pristupna aleja, s veličanstvenim ulaznim dverima s
jednostavnom ali predivnim kamenim plastičnim ukrasima na obje strane popločane
ulice, i danas, odišu neuporedivom ljepotom koja je ovdje morala carevati. Temelji
pokazuju konture cijele arhitekture: bezbroj komora, ćelija i kula, pregrada i
vratnica.
Kompleks je u pravokutnu tlocrtu porubljenu zidovima od
102 x 86 metara,
s jednim do dva metra širine. Na kutnim izbočinama su mu vojne utvrde. Služio je
i za odbanu, a ne samo kao agro-mediteranski centrar – što mu je bila glavna
namjena.
Uz put nailazimo na kameni, četvrtasti, omanji bazen iz
kojeg se uzdižu dvije stamene kamene ploče što završavaju zaobljenim i
uglačanim vrhom. Ploče su, kroz izbušene rupe, spojene oblom gredom. Ta je
naprava očito služila za tiješenje maslina, pa joj se žitki sadržaj slijevao u
zlatnim potocima kroz podzemne cijevi do grlića glomaznih kamenih ćupova. Nedaleko,
na travnjaku, očito je u zlatno doba bila postrojena aleja tih glomaznih
posuda: evo ih, u patini, u današnjem izdanju! Neke su cijele, neke
okrhnute. U ćupovima što proviruju iz
zemlje čuvane su zalihe maslinova ulja,
u posudama toliko velikim da bi se u svaku od njih mogao sakriti čovjek omanjeg
stasa!
Ćup za ulje maslinovo
Po cijelom je prostoru razvedena kanalizacija, s
vidljivim rimskim lučnim ciglama koje, i nakon prohujalih stoljeća, pokazuje
impresivnu izdržljivost i nepotrošivost.
Prve građevine ville rustice su iz doba 1. stoljeća. U 3.
je stoljeću izgorjela, ali je već u sljedećem, 4., nastala nova i veličansvena
rimska konfigurafija savrenog urbanističkog plana castruma, u nizu elemenata nalik
splitskoj Dioklecijanovoj palači. U stambenoj palači tada nastaloj u južnom
dijelu kompleksa, arheolozi misle da je bilo izobilje ljepote. Kažu da su
“prostorije na spratu bile namijenjene luksuznu, s podovima pokrivenim
mozaicima i zidovima ukrašenim mramorom”. Dodaju da je trijem imao korintske
stubove od korčulanskog kamena”, s kapitelima
ukrašenim akantovim lišćem… Krajem 4. stoljeća, utvrda je osvojena i dijelom
uništena od bjesomučnih Vizigota, i više je nikada niko, ni Istočni Rim, nije
obnovio u starom sjaju..
U povijesti postoje čudesne zgrade koje bljesnu samo dva
puta: prvi put kada se tek izgrade, a drugi put – kao historijske ruine! U tim
nezaboravnim ruinama – kroz nekih stoljeće i po nadolazećeg vremena, izgradit
će se na onim temeljima stambenih jedinica svije, gotovo istodobno, za Rima
Istočoga, Bizanta, dvije kršćanske bazilike. Tako i to svjedoči da su ih
sustigle ideje koje su u oba Rimu
zatirali ognjem i mačem: vjera donešena sa Istoka!
U Mogorjelu, u oazi svekolikog mediteranskog drveća i
grmlja, ne čuje se buka automobile niti
povišeni ljudski glasovi. Čuju se samo ptičji pjev, melodije zaboravljenog raja
koji je, očito, nekoć postojao na zemlji.
AVAZ, prilog SEDMICA, 12. 12. 2015., str. 14-15
Nema komentara:
Objavi komentar