19. pro 2015.

TRAGIČNA KOB MUJAGINA NASLJEDNIKA



Historija iz zasjede
Piše: dr. Ibrahim Kajan



                                                 Smail-aga Ćemalović

Tako se to dešava u našim malim historijama – velike ljude ne ruše bolji od njih; ruše ih „oštri“ i tužni, najčešće oni od male  ili nikakve koristi. Danas bismo malo znali o Smail-agi Ćemaloviću, da nije cijelo vrijeme svoga političkog života rušio legendarnog Mujagu Komadinu, zadnjeg austrougarskog gradonačelnika slavnoga Grada s Mostom. Hirom prevrtljive sudbine – baš ga je taj Smail-aga naslijedio kao komesar „jugoslavenskog“ Mostara! 


Ko je bio Smail-aga Ćemalović i kako je ostvario munjevitu publicističku karijeru u „prijelomnim vremenima“ prvih značajnih transformacija „mearifsko-vakufskog pokreta“ Ali-Fehmi Džabića u formiranje Muslimanske narodne organizacije Ali-bega Firdusa godine 1906.  


Smail-aga je rođen je 1884. godine u Mostaru, gdje je završio mekteb i ruždiju, a potom trgovačku akademiju u Grazu (Austrija). Ambiciozni i poletni 22-godišnjak, u Mostar se vratio kad je formativni dio priče oko Egzikutivnog odbora MNO bio gotovo, tj.  došao je u pravi tren! Pametan, lijep i mlad – postaje glavnim urednikom poznatog Musavata (Jednakost), „političkog nedjeljnog lista bosanskih muslimana“, „organa Muslimanske narodne organizacije“. List je izlazio od 16. X 1906. do 30. VIII. 1911. u Mostaru (do 1909.), a potom u Sarajevu. U listu su pisali Smail-aga Šarić, Hakija Ćišić, Muhamed Fazlibegović, Husaga Ćišić i drugi... 


Njegovi politički stavovi izvirali su iz načela MNO, tj. Austru-Ugarsku su smatrali onim što je ona i bila – okupatorom koji je porobio BiH, što je bilo u suglasju s bosanskim srpskim političkim organizacijama. Ali, one, oslanjene na Beograd,  BiH su vidjeli dijelom „srpskih zemalja“, a ne državom istih prava svih „vjera i naroda“ u njoj. Utjecaj te suradnje bit će nerijetko poguban. Gorljivi glodur, Ćemalović,  izrazito je bio glasan u difamiranju osobe M. Komadine, nazvavši ga u nepotpisanom komentaru uoči objave izbornih rezultata za gradonačelnika Mostara g. 1909. – „nepismenim čovjekom“. Vrlo oštar u pisanju s aspekta opozicije Monarhiji, a osobito u suglasju sa, bošnjacima neprihvatljivim, političkim i nacionalnim idejama iz susjedstva, u mostarskoj je sredini Ćemalović  zbog svojih stavova, svakodnevno doživljavao napade, uvrede i maltretiranja.


Nakon što se probosanska MNO distancirala od Ćemalovićeva djelovanja, pokrenuo je Srpsku omladinu, a potom se priključio Osmanu Đikiću i njegovoj Samoupravi, listovima oslonjenim na prosrpsku političku misao.


Nakon poraza Austro-Ugarske i ulaska srpskih „oslobodilaca“ u Mostar u novembru 1918., Ćemalović je dobio političku satisfakciju: postavljen je za mostarskog gradonačelnika. Prvo što je uradio, nadio je ime Lučkom mostu – Most vojvode Stepe Stepanovića, ukidajući mu ime dano po Mujagi Komadini. Na poziciji gradonačelnika ostao je sve do 1929. godine. U tih deset godina, Mostar je osiromašio i nepovratno propao. 


Ćemalovića su se ljudi, kao privatne osobe, sjećali i po lijepom: Svojim se protivnicima nije svetio, nego im je, kao gradonačelnik, „svima pomagao, neke i zaposlio i na taj način svima zlo dobrim vratio.“ H. Hasandedić se, uz to,  sjeća da je kao javna osoba „mnogo držao do svoje vanjštine i sa svakim se kulturno ophodio i bio je gospodin u pravom smislu te riječi.“


Smail-aga Ćemalović je kao političar ostao tragična ličnost; s njim se, kao posljednjim predsjednikom Jugoslavenske muslimansko organizacije u Mostaru, g. 1941. – ugasila i ta politička partija u cjelini. Tragična kob ovog novinara i političara, poput uklete sudbine koju nijedan čovjek ne zaslužuje, okončana je stravičnim događajima: 14. 1. 1944., pod udarom američkog bombardiranja, srušena mu je kuća na Carini, u kojoj mu je poginula sestra Aiša, s kojom je, kao neženja, živio u istom domaćinstvu. U kući je nestala i bogata biblioteka te brojni dokumenti njegove političke arhive. Poslije tih nesreća, živio je u krajnjoj povućenosti i materijalnoj oskudici. Najposlije, krajem 1944. uhapšen je od ustaša i odveden u Jasenovac zajedno s dr. Asimom Opijačem i tamo neznanog dana mučki likvidiran. 


Poput vihora, u jednom čvoru - sudbinska kob, politički rašamon i ratne kataklizme.



AVAZ, prilog SEDMICA, 19. 12. 2015., str. 14-15

4 komentara:

  1. Аман људи...какво америчко бомбардовање 14.01.1941????

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oni koji znaju da je Mostar bombardiran od Amerikanaca, shvatili su da je rijec o pogrešnom ispisu posljednje brojke u datumu (treba: 1944.). Oni koji ne znaju, šta im ja mogu.

      Izbriši
  2. Istu politiku nastavljaju nosioci familijskog prezimena.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kakav gorak članak, samo zato što je bio prpsrpski orijentisan kao Husaga Ćišić, Osman Đikić i mnogi drugi muslimanski intelektualci... Ovaj čovjek je jedan od najvažnijih mostarskih muslimanskih političara, ubijen u Jasenovcu radi svojih ideja... Bio je poslanik kod kralja Aleksandra. Porodična kuća porodice Ćemalović je uništena tako što je na nju pao američki avion i zapalio se, a gorio je mjesec dana. Ćemalovići su stara mostarska begovska porodica čiji prestiž pravi mostarci nikada ne osporavaju.

    OdgovoriIzbriši

PROMAŠI ME PROKLETSTVO FARAONA

  AUTOBIOGRAFSKI FRAGMENTI Promaši me prokletstvo faraona Napisao: Ibrahim Kajan Nevjerovatno je koliko se “tovara sitnica” može prenijeti i...