LIKOVNA PANORAMA JEDNOG SNA - DRAMA ČOVJEKOVA BIĆA

Riječ Ibrahima Kajana na otvaranju 66. revijalne izložbe 2013., 

povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, 

Collegium atristicum, Sarajevo, 22. XI. 2013.

Kao što i boja snijega postoji u crnoj boji, tako i najapstraktnije ideje likovnosti vuku svoje korijene iz zbilje i njezine opipljivosti. U toj je premisi, mislim, jedan od bitnih putokaza koji me uvode u temu i razloge što tako bjelodano uozbiljuju  postojanje jedne od najljepših tradicija  likovnog života u nas – izložbe koju svake godine, evo već 66-tu, organizira Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine povodom Dana državnosti svoje domovine i na kojoj sudjeluje veliki broj njezinih članova. 

Džeko Hodžić: New Work

Mada je profil ove tradicionalne izložbe temeljen na simboličnom predstavljanju i nije podložan nikakvom antologijskom kriteriju jednog estetskog horizonta, ona, i ovakva, pokazuje podosta o trenutačnoj poziciji  bh. slikarstva, njezinog osebujnog pogleda na vrijeme kao lirsku  sugestiju i vrijeme kao historijsku refleksiju. Ona nas dakako i obavještava o svojoj snažnoj participaciji suprotstavljanja ružnom i barbarskom, dajući nam utočište u kojem se uvijek može skrasiti čovjekova napadnuta duša i duh humanističke reinterpretacije svijeta nesmiljeno napadnutog duhom poopćavanja, niveliranja i sličnih „izjednačavanja“ pokrivenih navodnim duhom globalizacije svijeta. 

Kad bi me neko zapitao koji je to sadržaj transponiran u likovnu umjetninu, vjerovatno bih odgovorio ni nepoznatim niti pretencioznim riječima: to je osebujna historijska  kronika u kojoj  se ogleda drama bića kao drama postojanja.

 

Iako se bosansko moderno slikarstvo na neki način prvi put prepoznalo i utemeljilo na udaljenim odjecima europskih likovnih pokreta krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kroz – historijski gledano – kratko vrijeme razvoja i traženja, danas je sudionikom, u svojim najboljim predstavnicima, svjetskih tokova likovnih suočavanja sa svijetom. Možda bismo mogli na tragu jedne misli dr. Nikole Kovača, prepoznati tri gotovo genetička, temeljna, usporedna toka i ovog trenutka kad nastupaju slikari triju živućih naraštaja: riječ je o tokovima duhovnog i folklornog slikarstva, s glavnim i razvojnim – postmodernim, likovnošću novih tendencija, što se očituje u mudro „pročitanom svijetu“ koji se, u likovnim teksturama, ispunjava autoreferencama, citatima, dokumentima, realiziranim  u tipičnim primjerima misaonih i narativnih figura koji dominiraju, ne samo u književnosti, nego i u likovnoj umjetnosti. 

 

Izražavajući se svojim vlastitim instrumentarijem i novim materijalima,  posljednjih dvadesetak godina u bh. slikarstvu je primjetno inauguriranje osvajanja neotkrivenih, osvježavajućih iktusa oblikovanih u autentične poetike autentičnih slikara.  U izloženim slikama ili instalacijama uvijek je moguće pronaći, makar u odbljescima, metaforička mjesta autorova oslonca na zemlju, mentalitet i veliki duh naše ojađene zemlje i naših dobrih ljudi. 

Bosanskohercegovački slikari, grafičari i vajari  – svjetski su samo onda kad istinski participiraju u likovnom dijalogu sa svijetom i kad nešto svoje pridodaju tom istom svijetu: takvi su nesporno  ostavili historijski trag, neusporediv s drugim, izvoran i jedinstven, svoj i svjetski.

Oslobođenje, Prilog KUN, 21. XI. 2013., str. 33