S vremena na vrijeme, na svoje iznenađenje, dobijem poziv od
antologičara koji bi uvrstili moje pjesme u antologije koje "godinama
pripremaju". U tim se pozivima ponekad zatraži od mene da pošaljem, npr.
"deset pjesama", a onda će taj "antologičar" izabrati koju pjesmu za
svoje djelo, ANTOLOGIJU. Nekako taj posao zamišljam drukčije, u svakom
slučaju - u tom poslu autor pjesama ne može i ne treba sudjelovati ni
na kakav način. Inače, rijetke su antologije bez neke unutarnje
politike, računice, nekog "privatnog obračuna" ili manipulacije. Zašto
bih u tom (još i osobno) sudjelovao? Što se mene tiče, ne želim da me uvrštavaju ni u jednu antologiju. Naravno da nisu svi priređivači pjesničkih pregleda, panorama ni antologija postupali na taj način. A posljednji se slučaj odnosi na dvojicu meni vrlo dragih ljudi, od kojih me jedan zamolio da mu pošaljem izbor nakonratnih pjesama. Taj mi prijatelj, između ostalog, piše: "Molim te, pošalji mi u Wordu svoje nove pjesme od devedesetih naovamo.
Radim antologiju/panoramu novijega bošnjačkoga pjesništva. Imam tvoj izbor u izdanju sarajevskoga Preporoda, ali u njemu dominiraju pjesme prije devedesetih." Ako su posljednje moje pjesme koje je pročitao one u knjizi izašloj u Sarajevu 2002., i ako mi je kao prijatelju posvetio tako ništavnu pažnju, kako su onda "pročitani" pjesnici koje ne poznaje, čije knjige nije bio u mogućnosti nabaviti (iz Zagreba) niti se o njima obavijestiti - bilo je pitanje na koje nisam sebi umio odgovoriti. Bio sam razočaran. Napisao sam mu sljedeći odgovor:
Alejkumuselam, vrijedni prijatelju E.*,
Žao mi je što ću Te možda razočarati i što Ti neću moći poslati pjesme za antologiju koju radiš. Molio bih Te da ni Ti ni S. B. s kojim si koautor antologije, ne shvatite ovo osobno: NE ŽELIM BITI ZA ŽIVOTA NI U JEDNOJ ANTOLOGIJI BOŠNJAČKOG PJESNIŠTA.
Svoju nakanu ću štititi, u slučaju da se to desi bez mog znanja, onako kako se zastićuju autorska prava.
Maksus selam
U Mostaru, 10. V. 2012.
Nema komentara:
Objavi komentar