TRIBINA ZAGREBAČKOG PREPORODA - Kronologija

 

Kronologija

TRIBINA ZAGREBAČKOG PREPORODA

Popis tema i sudionika na tribini Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod  od 1992. do 2001.

Priredio I. Kajan

 

1992.

1.    6.1.1992. godine predstavljena knjiga "Drame" i njezin autor Amir Bukvić. O knjizi govorio književni kritičar Ibrahim Kajan. Gosti večeri, prvak Drame Hrvatskog narodnog kazališta Mustafa Nadarević. Voditelj: Asim Crnalić. Posjetilaca više nego sjedišta Amfiteatra Zagrebačke džamije (oko 120).

2.    23.1.1992. godine predstavljena knjiga eseja Daniela Bućana "Vrijeme islama". Uz autora, govorili prof. Božo Rudež, dr. Ante Selak, Mustafa Plićanić i dr. Sulejman Mašović. Voditelj: Asim Crnalić. Velika dvorana Džamije: 200 prisutnih

3.    24. 1. 1992. Libija, tripoli. Gadafi prima izaslanstvo kulturnih radnika iz Hrvatska, u kojoj su od Muslimana: prof. dr. Osman Muftić, prof. dr. Aida , Ibrahim Kajan, Elvedina Jeterić, Šejla Šabić i još neki.

4.    24.2.1992. godine održano predavanje iz prostora medicine. Predavači: prof. dr. Nijaz Hadžić i prof. dr. Asim Kurjak. Tema: "Rano otkrivanje raka ljudskog tijela". Voditelj: Asim Crnalić. Oko 200 posjetitelja IC Zagreb velika dvorana

5.    20.3.1992. godine održano vrlo zanimljivo veče sufijskih tekstova pod naslovom "Svijet je zrcalo". Tekstove komentirao Ibrahim Kajan. Tekstove govorili Mustafa Nadarević, Amir Bukvić i Zijad Gračić. Večer održano u prepunoj dvorani Kulturno-informativnog centra, Preradovićeva 5. Oko 160 posjetitelja.

6.    30.3.1992. godine otvorena prva Preporodova likovna izložba ak. slikara Munira Vejzovića. Izložbu otvorio pred najmanje 200 posjetitelja slikar i karikaturist Ismet Ico Voljevica. Kritički osvrt Josip Depolo. Goste pozdravio M. Plićanić.

7.    5.4.1992. godine (2. dan Ramazanskog bajrama) u džamijskom amfiteatru priređeno isto tematsko veče, kao gore, ali u scenskoj obradi Amira Bukvića, sa istim sudionicima. Puna dvorana: 120 posjetitelja.

8.    7. V. 1992. Skup intelektualaca Hrvata i Muslimana iz BiH. Apel međunarodnoj javnosti - Proglas. Voditelji: prof. dr. Osman Muftić, ministar znanosti RH i Ibrahim Kajan, predsjednik Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod. Sudionici: prof. dr. Asim Kurjak, Azra Ajša Ruždija, Hasija Borić, Amir Bukvić itd. Rektorat Sveučilišta u Zagrebu.

9.    25.4.1992. godine priređen susret muslimanskih intelektualaca s ministrom informiranja g. Brankom Salajom.

10.21.5.1992. godine susret s poznatim crnogorskim književnikom Jevremom Brkovićem. Teme - književnost, politika, genocid nad Muslimanima i Hrvatima. Sudjelovali uz autora: glumica Hasija Borić i pjesnik Mile Stojić, mlade izbjeglice iz Sarajeva. Održano u punoj dvorani MMC Muzeja Mimara (oko 130 posjetitelja).

11.10.6.1992. u 17 sati Predbajramska priredba za izbjeglice na Velesajmu. Gosti: H. Borić, Z. Gračić, Š. Omerbašić, I. Aganović, I. Kajan. Podijeljeno oko 500 paketa hrane. U suradnji s Merhametom. Prisutno: 600 izbjeglica i djece

12.19.6.1992. godine u Teatru ITD, u punoj dvorani, sarajevska glumica Hasija Borić sat vremena govorila stihove Mehmedalije Maka Dizdara. Večer je održano u suradnji s Teatrom ITD, pod naslovom "Vidovita noć" - s podignutom rukom. Posjetitelja: 150. Spomenimo da je to drugi program Ciklusa "Za slobodnu Bosnu, za Hercegovinu - i krik i štit".

13.14.7.1992. "Bosna prkosna od sna" - izložba u Mimari

14.16.7.1992.-20.7.1992. "Dani Bosne i Hercegovine u Europskom domu"

15.16.7.1992. 20 sati, Okrugli stol "Bosna i Hercegovina u ratu i miru". Gosti: Š. Omerbašić, A. Kurjak, I. Voljevica, O. Muftić, I. Kajan, A. Bukvić

16.17.7.1992. 21 sat, "Neka je proklet neprijatelj Sarajeva", glazbeno večer. Gost-sudionik: A. Bukvić

17.18.7.1992. 21 sat, "Večer Biserja", predstavljanje Antologije hrvatske i muslimanske poezije Bosne i Hercegovine V. Koromana i E. Durakovića. Promotori: I. Kajan, M. Omanović, A. Bukvić

18.18.7.1992. 22 sata, Promocija prvog broja Behara, časopisa za kulturu i društvena pitanja

19.19.7.1992. 20 sati, "Zapis o vremenu". Poeziju Maka Dizdara govorila H. Borić.  Knjigu "Slike ratnih strahota Bosne i Hercegovine" predstavio prof. dr. V. Pandžić. Zbirku dokumenata iz rata "Srušeno i zaklano" predstavio prof. I. Kajan

20.20.7.1992. 20 sati, "Glazbeni memento". Gosti: Ž. Bebek, I. Kurtović, R. Boban, Z. Čuturić, zbor časnih sestara, zbor Zagrebačke džamije

21.24.7.1992. 20 sati, Javno predstavljanje Behara u Mimari. Gosti: I. Voljevica, M. Ždralović, J. Brković. I. Kajan, I. Pranjković, A. Kurjak, Z. Karabegović, M. Vejzović, Đ. Seder. Upućena prva javna čestitka za 70. rođendan i za 40. obljetnicu rada slikaru i karikaturisti I. Voljevici. Predana grafika, dar M. Vejzovića i g. Trobradovića. Prisutno: 200

22.9.8.1992. Hotel Inter-Continental u 18 sati, predstavljanje djela dr. A. Kurjaka objavljenih u V. Britaniji. Organizator Savez društava za ultrazvučnu dijagnostiku

23.25.8.1992. "Je li se Europa prešutno dogovorila o istrebljenju bosanskih Muslimana" Gosti: I. Kajan, Š. Tanković, M. Kulenović, Z. Tomac. Ekonomski fakultet. Preporodi i Odbor studenata iz BiH studdoma "S. Radić".  Prisutno: 200

24.16.9.1992.  Veliki miting solidarnosti s Bosnom i Hercegovinom "Bosna - svoja i naša" na Trgu sportova, Zagreb. Preporod uključen u organizaciju, a njegov predsjednik I. Kajan je i predsjednik Organizacijskog odbora mitinga. Peticiju potpisalo 17.000 građana u znak prosvjeda protiv rata (UNPROFOR-u i UN-u poslano). Prisutno: 2000

25.19-20. IX. 1992. Međunarodna konferencija  o kršenju ljudskih prava i genocidu nad Muslimanima u BiH. Sudjelovali(pvog dana): Salim Šabić (pročitao pozdravnu riječ A. Izetbegovića), Stipe Mesić, dr. Mustafa Cerić, prof. dr. Ismet Grbo, Džemaludin Latić i Ibrahim Kajan

 

26.22. 24.9.1992. 20 sati, "Islam je zapad istoka", Muzej Mimara. Gosti: I. Kajan, D. Bućan, M. Kulenović. Prisutno: 200

27.1.10.1992. 19.30 sati Predstavljanje djela "Muslimanski danak u krvi" IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, M. Cerić, M. Kulenović, G. Cvitan, Š. Omerbašić, S. Mašović, voditelj. Prisutno: 250

28.15.10.1992 u 18 sati Izložba fotografija "Srbočetnički zločini nad bosanskim Muslimanima" knjižnica B. Ogrizović. Organizatori Preporod i IGASE. Gosti: Halid Jassin, autor, M. Ždralović, M. Bećirović, I. Kajan

29.16. X. 1992. Konferencija za novinare u povodu današnjeg prosvjednog skupa “Bosna svoja i naša” GLAS I SVIJEĆE PROTIV ZLOČINA (S.P.S): Večernji list, str. 5. Predsjedavajući Organizacionog odbora skupa: Ibrahim Kajan, predsjednik Preporoda

30.16. X. 1992. MITING: BOSNA SVOJA I NAŠA. Predsjedavajući organizacijskog odbora: Ibrahim Kajan, predsjednik Preporda. Sudjelovali: Ševko e. Omerbašić, Mustafa Plićanić, Asim Kurjak i brojni drugi poznati kulturni, glazbeni i javni radnici Hrvatske i BiH. scenario: Ismet Kurtović

31.25.10.1992. u 11 sati Skup donatora za opremanje Preporoda, Preporod

32.19.11.1992. 19.15 sati Predstavljanje djela "Zavođenje muslimana" IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, autor, A. Crnalić, M. Ždralović

33.13.12.1992. u 11 sati u Preporodu, pozvani prijatelji na razgledavanje prostorija i druženje.

 

GODINA 1993.

 

34.21.1.1993. u 19 sati, "Kur'an Časni - literarno preraspoređeni Kur'an", Preporod Gosti: Filip Ćorlukić, Mesud Bužimkić, Ibrahim Kajan. Prisutni: 35

35.21.2.1993. u 12 sati otvorena čitaonica KDMH Preporod. Otvorili Naima Balić i dr. Sulejman Mašović

36.25.2.1993. u 21 sat u Preporodu uvedena subotnja druženja omladine.

37.4.3.1993. u 21 sat, "Tisuću i jedno lice Osmana Muftića", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: O. Muftić, V. Knezović

38.12.3.1993. u 21 sat, "Bilježenje povijesti - Beharom", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Voljevica, N. Pašalić, I. Pranjković, I. Lovrenović, E. Jahić, dr. S. Mašović. I. Kajan. Prisutno: 230

39.17.3.1993. "Agrarna reforma 1918-1938. u Bosni i Hercegovini", IC Zagreb velika dvorana. Gost: dr. Jusuf Mulić

40.18.3.1993. u 21 sat, "Običaji bosanskih Muslimana" i "Fundamentalizam - što je to?", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: E. Muftić, autor, Z. Sulejmanpašić, autor, M. Ždralović, A. Salihbegović, I. Kajan. Prisutno: 180

41.25.3.1993. u 21 sat, "Kako su Srbi postali vlasnici 60 % zemlje u BiH", IC Zagreb velika dvorana Gosti: dr. J. Mulić, rektor Sveučilišta u Sarajevu Prisutno: 160

42.5. - 25. IV.1993. u 18 sati otvorenje likovne izložbe Mehmeda Bajrića. Otvorio I. Voljevica u prostorijama Preporoda. Prisutno: 300

43.26. IV. Poniženje ljepote, izložba umjetničke fotografije u autorstvu Salke Šarića i Vladimira Kolopića, u prostorijama Preporoda. Otvorio: Mesud Bužimkić

44.V. - 3. VI. 1993. Predsjednik Preporoda u New Yorku kos bošnjačke dijaspore. Osim predavanja, sudjelovao u osnivanju Kulturno sportskog društva Behar u Hotelu Astorija, u istoimenoj općini. U Zgradi UN posjetio Šaćirbeya, intervju kasnije objavio u Ljiljanu i Behar Journalu. U Chicagu govorio muslimanima iza Kurban-bajstamskog namaza.

45.3.6.1993. u 19 sati, Bajramsko sijelo u Preporodu

46.VII. 1993. HRVATI I MUSLIMANI BOSNE I HERCEGOVINE. Tribina u organizaciji intelektualaca Hrvata i Muslimana iz BiH održana u dvorani tribina grada Zagreba (Kaptorl): Govornici: Ibrahim Kajan, Ahmed Ikanović, Ante Kovačević, Ivan Lovrenović, Ivo Komšić i drugi. Prisutno oko 300 posjetitelja.

47.8.7.1993. u 19 sati, "Bosanski duh i njegovi krvnici", IC Zagreb velika dvorana. Predavač: I. Kajan. Prisutno: 250

48.25. VII. 1993. GODIŠNJA SKUPŠTINA. KINOTEKA.

49.24. VIII. 1993. Preporodovo izalanstvo kod predsjednika Sabora g. Stipe Nesića. U izslanstvu: prof. dr. Nedžat Pašalić, predsjednik Nacionalne zajednice Muslimana Hrvatske, Amir Bukvić i Ibrahim Kajan, predsjednik Preporoda.

50.23.9.1993. u 18 sati, "Aktualni društveno-politički trenutak" , Preporod. Gost: g. Haris Silajdžić, 16 članova Glavnog odbora

51.15.10.1993. u 19 sati, "Bosna u očima L.F. Marsiglia", Preporod. Predavač: Hamdija Hajdarhodžić, I. Kajan, E. Muftić. Prisutno: 30

52.22.10.1993. u 18 sati, "Laureat Ico Voljevica", Preporod. Gosti: I. Voljevica, I. Kajan, M. Bužimkić, g. Sojlemes, veleposlanik Turske u RH. Prisutno: 60

53.5.11.1993. u 18.30 sati, "Bosanska književnost - djelo N. Ibrišimovića", Preporod. Gosti: Nihad Agić, I. Kajan, V. Knezović Prisutno: 30

54.Preporodovi intelektualvi i Naibu-reis. Susretu prisustvovali: prof. dr. Nedžat Pašalić, predsjednik NZMH, prof. dr. Izet Aganović, predsjednik Merhameta, Hilmija Šabić, tajnik Prreporoda, prof. Ibrahim Kajan, predsjednik Preporoda, Mustafa Plićanić predsjednik IZ Zagreb, Mirso Srebreniković, potpredsjednik Mešihata IZ Hrvatske, prof. dr. Šemso Tanković predsjednik i Azem Karamehmedović dopredsjednik SDAH. Prijemu je prisustvovao i ministar inozemsnih poslova BiH dr. Irfan Ljubijankić, te član bosanskog parlamenta Safet Hidić.

55.2.12.1993. u 18.30 sati, "Večer u čast M.Ć.Ćatića", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: R. Hadžiefendić, N. Agić, I. Kajan, Alija Kebo, S. Mašović, učenici Medrese, V. Knezović, A. Bukić Prisutno: 250

56.23.12.1993. u 18.30 sati, Predstavljanje knjige "Snijeg u očima", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: E. Kišević, autor, I. Kajan, M. Huković, S. Mašović. Prisutno: 100

 

Godina 1994.

 

57.11.1.1994. u 19 sati, "Most, Mostar", Muzej Mimara. Gosti: dr. Radovan Ivančević, F. Ćorlukić, I. Kajan, M. Bužimkić, V. Knezović, A. Kebo, E. Kišević. Prisutno: 250

58.26.1.1994. u 18 sati, Promocija grafičke mape "Sjećanje na Derventu" Izeta Đuzela, Preporod. Gosti: I. Đuzel, autor, Irfan Horozović, M. Bužimkić, I. Kajan, E. Kišević. Prisutno: 50

59.16. II. 1994. KAMO IDEŠ HRVATSKA? Sudjeluju: Asim Crnalić i Ibrahim Kajan. Voditeljica: Zora Suton. Centar za kulturu i informiranje Preradovićeva 4. Prisutno: 150 osoba

60.15.3.1994. u 19 sati, Izložba starih bh razglednica "Svjedoci vremena", Preporod. Gosti: I. Kajan, M. Kulenović, I. Kordić, A. Kebo. Prisutno: 100

61.16.3.1994. u 19 sati, Knjige TV komentara "Laž, mržnja i zločin", Preporod. Gosti: I. Kordić, I. Kajan. Prisutno: 40

62.13.4.1994. u 19 sati, "Bosna, Bošnjaci, bosanski jezik", Preporod. Gosti: A. Isaković, dr. Rizvanbegović. Prisutno: 60

63.20.4.1994. u 19 sati, "Zašto se Zapad plaši Islama", Preporod. Gosti: dr. S. Mašović, E. Muftić, I. Kajan. Prisutno: 50

64.28.4.1994. u 18 sati, "Bošnjaci", KIC Preradovićeva 5. Gosti: M. Kulenović, I. Grbo, H. Neimarilija, I. Kajan

65.11.5.1994. u 19 sati, "Alhamijado književnost", Preporod. Gosti: dr. M. Huković, E. Muftić, I. Kajan. Prisutno: 50

66.18.5.1994. u 19 sati, "Mladi Muslimani - kratki osvrt", Preporod. Predavač: dr. S. Čamdžić

67.20.5.1994. u 18 sati, Kazališna predstava "Maštaonica", Kazalište lutaka Tomislavov trg. Gosti: Grupa umjetnika iz BiH

68.23.5.1994. u 19 sati, Izložba slika Zarife Velić, Preporod. Gosti: Z. Velić, A. Kebo, I. Kajan, I. Voljevica. Prisutno: 60

69.28.6.1994. u 19 sati, "Bošnjački velikani - Islam i kultura Bošnjaka u djelima Bašagića, Mulabdića i Handžića". Gosti: M. Imamović, Dž. Buturović, F. Rizvanbegović, L. Hadžiosmanović, I. Kajan. Prisutno: 50

70.10.7.1994. u 19 sati, Promocija lista "Jasmin" i otvorenje izložbe Andree Peterlik, Preporod. Gosti: A. Peterlik, autor, I. Kajan, T. Kulenović, A. Salihbegović. Prisutno: 50

71.6.9.1994. u 19 sati, "Večer posvećana književniku E. Čengiću", Preporod

72.EL TURKU PRIMIO NOŠNJAKE. Ministar vjera Saudijske Arabije El Turku primio je u Islamskom centru u Zagrebu predstavnike muslimanskih i bošnjačkih udruga, među njima i predsjednika Preporoda.

73.2.11.1994. u 19 sati, kazališna predstava "Hamza Pogorelac", Preporod. Gosti: Ibrahim Ćustić, Nakib Abdagić. Prisutno: 50

74.3.11.1994. u 19 sati, Književno večer - Ibrahim Kajan, IC Zagreb velika dvorana. Gosti: M. Pličanić, I. Pranjković, A. Kebo, autor I. Kajan, E. Kišević, V. Knezović

75.10.11.1994. u 19 sati, "Cijena Bosne", IC Zagreb velika dvorana, Gosti: Ivan Zvonimir Čičak, I. Aganović. Prisutno: 150

76.IZBJEGLIČKI KAMP MALI DOBOJ. Kulturni program Preporoda; sudionici: Edib Muftić, Enes kišević, Alija Kebo, Safet Sarić, Alma Zubović i zbor djevojama Bulbuli, Zarifa Velić sa slikama, te gg. Kemal Bukvić i Hilmija Šabić. Prisutno 70-tak osoba.

 

Godina 1995.

 

77.8.2.1995. u 18.30 sati, Komemoracija dr. Huseina Džanića, Preporod. Govorili: S. Čamdžić, H. Pašagić i predsjednik Preporoda.

78.21.2.1995. u 18.30 sati, Promocija knjige "Mostari i Barbari", Muzej Mimara. Gosti: A. Kebo, autor, J. Brković, V. Knezović. Prisutno: 100

79.4.3.1995. u 19 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Prisutno: 70

80.30.5.1995. u 19 sati, "Pjesničko večer", Preporod. Gosti: Ljubica Ostojić

81.14.6.1995. u 19 sati, "Srbizam i stradalništvo Muslimana", Preporod. Gosti: dr. Rasim Muminović. Prisutno: 50

82.21.6.1995. u 19 sati, "Morići u tradiciji i povijesti", Preporod. Gosti: Dženana Buturović. Prisutno: 40

83.28.6.1995. u 19 sati, "Svi smo mi susjedi", Preporod. sti: Tone Bringa. Prisutno 40

84.10.1995. u 20 sati, "Bosna u egzilu", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Grbo, I. Kajan, S. Mašović, E. Muftić, Z. Gračić. Prisutno: 120

85.26.10.1995. u 18.30 sati, Svečana sjednica Glavnog odbora, Preporod. Gosti: Š. Omerbašić, I. Kajan. Prisutno: 100

86.27.10.1995. u 18.30 sati, "Havino preklinjanje", KIC Preradovićeva 5. Gosti: I. Kajan, E. Kišević, autor. Prisutno: 100

87.30.10.1995. u 19 sati, "Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine", Europski dom, Jurišićeva 1. Gosti: Bakir Tanović, autor, dr. Ivo Banac, I. Kajan. Prisutno: 100

88.1.11.1995. u 18.30 sati, "Bosniaken Kommen", Preporod. Gosti: Sead Alić, autor dokumentarnog filma, E. Muftić. Prisutno: 50

89.3.11.1995. u 18 sati, Poetsko-likovno večer "Moje ljubavi", Preporod. Gosti: Osman Muftić, autor, I. Kajan, V. Knezović, Z. Gračić. Prisutno: 70

90.10.11.1995. u 20 sati, "Hasanaginica", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: Glumci Asim Bukva i Gordana Petrović, zbor djevojaka Preporoda. Prisutno: 150

91.11.11.1995. u 11 sati, "Hasanaginica", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: Glumci A. Bukva i G. Petrović, zbor djevojaka Preporoda. Prisutno: 150

92.22.11.1995. u 20 sati, Večer u čast dr. Nedžata Pašalića, Preporod. Gosti: dr. N. Pašalić, dr. Zijad Haznadar. Prisutno: 50

93.27.12.1995. u 19 sati, Predramazansko druženje, Preporod. Gost: I. Kajan. Prisutno: 45

 

Godina 1996.

 

94.9.2.1996. u 21 sat, "Hej mubarek ramazan", IC Zagreb velika dvorana Gosti: A. Ruždija, I. Kajan, E. Kišević, zbor Arabeske, zbor Preporoda. Prisutno: 250

95.22.2.1996. u 19 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Gosti: I. Kajan, E. Kišević, Z. Gračić. Prisutno: 60

96.13.3.1996. u 20 sati, "Stih poprskan krvlju", KC Ambasade BiH. Gosti: E. Kišević, N. Pašalić, E. Muftić, I. Kajan, A. Crnalić, Z. Gračić, V. Knezović. Prisutno: 65

97.27.3.1996. u 19 sati, Likovna izložba "El Rahma", Preporod. Gosti: Fadila Šaćiragić, autor, I. Kajan. Prisutno: 80

98.25.4.1996. u 19.30 sati, "Pod beharom", KD Vatroslav Lisinski. Gosti: I. Kajan, Š. Omerbašić, N. Haznadar, Z. Deović, B. Selimović, zbor Arabeske, Sarajevski oktet, Djevojački ansambl Preporod-Sarajevo, A. Alili, E. Kišević, B. Drnda, A. Bakšić, S. Kurt,

99.29.5.1996. u 20 sati, Komemoracija N. Pašaliću, Preporod. Gosti: I. Kajan, S. Čamdžić, I. Voljevica. Prisutno: 50

100.      18.9.1996. u 19 sati, "Pravopis bosanskog jezika", Preporod. Gosti: I. Kajan, E. Muftić, I. Pranjković, K. Trnka. Prisutno: 60 U sklopu promocije Pravopisa bos. jezika autora Senahida Halilovića održana je i promocija knjige Pjesme za Bosnu novozelandske književnice Rosemary Menzies i pročitano je nekoliko njenih pjesama.

101.      11.10.1996. u 19 sati, "Bošnjačka dijaspora u novim uvjetima", KC Ambasade BiH. Gosti: Š. Tanković, I. Kajan. Prisutno: 70

102.      12.10.1996. u 19 sati, Izložba "Tvrđe od mjedi", Preporod. Gosti: Š. Omerbašić, I. Kajan. Prisutno: 65

103.      16.10.1996. u 19 sati, Promocija knjige "Povijest islama", Muzej Mimara. Gosti: Š. Omerbašić, autor, E. Muftić, I. Kajan. Prisutno: 130

104.      19.10.1996. u 19 sati, "Ljubavna kajdanka", HDLU Trg hrv. velikana. Gosti: V. Knezović, Z. Gračić, E. Jahić, S. Nikočević, M. Žujo, M. Huić, I. Kurtović. Prisutno:160

105.      8.11.1996. u 19 sati, "Sufiji - duša i misao", Mala dvorana V. Lisinski. Gosti: Z. Gračić, V. Knezović, I. Kurtović, A. Alili, M. Žujo, S. Nikočeivć, zbor Arabeske, O. Muftić, I. Kajan. Prisutno: 200

106.      22.11.1996. u 19 sati, Izložba Osmana Muftića, Preporod. Gosti: O. Muftić, autor, I. Kajan. Prisutno: 100

107.      29.11.1996. u 19 sati, "Pravopis bosanskog jezika", Preporod. Gosti: dr. Ivo Pranjković, I. Kajan. Prisutno: 60

 

Godina 1997.

 

108.      29.1.1997., 20.45 sati,  "Hej mubarek ramazan", IC Zagreb, Velika dvorana. Gosti: A.Ruždija, Dž. Hodžić, E. Kišević, zbor "Arabeske". Prisutno: 300

109.      11.2.1997., 20 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Prisutno: 70

110.      22.3.1997., 19 sati, "Bošnjački duh i bošnjačka kultura", IZ Sisak. Gost: I. Kajan. Prisutno: 50

111.      12.4.1997., 20 sati, 'Pod "Beharom" - pet godina!', IC Zagreb, Velika dvorana. Gosti: I. Kajan, I. Voljevica, E. Jahić, Z. Gračić. Prisutno: 3000

112.      13.5.1997., 20.15 sati, "Posveta Aliji Isakoviću", Preporod. Gosti: I. Kajan, E. Kišević, E. Muftić. Prisutno: 60

113.      23.5.1997., 20.15 sati, "Bošnjaci u SS, Handžar divizija", Preporod. Gosti: Z. Sulejmanpašić. Prisutno: 70

114.      24.5.1997., 20.30 sati, "Pod beharom moje janje spava", IC Zagreb, Velika dvorana. Gosti: E. Kišević, I. Kajan, R. Hujdur, E. Đuldanić. Prisutno: 150

115.      13.6.1997., 20.15 sati, "Kako razumijevamo M. Selimovića", Preporod. Gost: prof. dr. Elbisa Ustamujić. Prisutno: 50

116.      20.10.1997., 19 sati, Otvaranje III. Bošnjačkih riječi, Preporod. Gosti: E. Muftić, I. Kajan, K. Trnka. Prisutno: 70

117.      25.10.1997., 19 sati, Okrugli stol Saliha Alića, Preporod. Gosti: E. Muftić, I. Pranjković, I. Kajan, V. Knezović. Prisutno: 40

118.      27.10.1997., 19 sati, "Kameni spavač", Mala dvorana muzeja Mimara. Gosti: I. Kajan, A. Salihbegović, V. Knezović, E. Kišević. Prisutno: 100

119.      31.10.1997., 18 sati, "Istina pisana stihom", Europski dom. Gosti: I. Kajan, A. Salihbegović, V. Knezović, E. Kišević, Z. Gračić. Prisutno: 160

120.      7.11.1997., 19 sati, "Ljubavna kajdanka", HDLU Trg hrv.velikana. Gosti: I. Kajan, I. Kurtović, M. Žujo, S. Nikočević, E. Kišević, M. Huić, V. Knezović, Z. Gračić, J. Matković. Prisutno: 120

 

Godina 1998.

 

121.      Natječaj za najbolje likovne i literarne radove na temu "Ramazanski bajram", Islamski centar u Zagrebu, Gavellina 40.

122.      31.1.1998. početak u 11 sati. Prisutno: 300 polaznika vjerske obuke. Voditelj: Mahira Tanković. Gost: Ibrahim Kajan

123.      "Bajramsko sijelo", prostorije Preporoda, Ilica 35

124.      31.1.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 100 uzvanika. Voditelj: Ibrahim Kajan

125.      Omadinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. 21.2.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 35 uzvanika. Voditelj: Ibrahim Kajan. Gosti: E. Muftić, E. Džanić, N. Hamnei

126.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35 28.2.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 25 uzvanika Voditelj: Sado Tuzović. Gost: Ismet Kurtović

127.      "Nijemci u Bosni", prostorije Preporoda, Ilica 35. 11.3.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 40 uzvanika. Voditelj: Ahmed Salihbegović. Gost: Goran Beus-Richemberg

128.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. početak u 19 sati. Prisutno: 25 uzvanika. Voditelji: Edin Hadžić i Sado Tuzović. Gost: Ismet Kurtović

129.      "Ljubav je gospodo moja nebeskog porijekla", Muzej Mimara. 20.3.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 120 uzvanika. Voditelj: Ibrahim Kajan. Gosti: Osman Muftić, Muhamed Ždralović, Mehrdad Hamnei, Enes Kišević

130.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. 28.3.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 25 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gost: Zija Sulejmanpašić

131.      Revija "Dani bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma '92-'95". Kinoteka, Kordunska 1.  2. - 4.IV.1998. , početak u 18 sati. Prisutno: 400 posjetitelja

132.      "Bajramsko sijelo", prostorije Preporoda, Ilica 35. početak u 19 sati. Prisutno: 60 uzvanika. Voditelj: Edib Muftić

133.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. 25.4.1998. početak u 19.30 sati. Prisutno: 35 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gosti: Rejhan i Almir Okanović

134.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. 16.5.1998. početak u 19.30 sati. Prisutno: 20 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gosti: Ibrahim Kajan i Edib Muftić

135.      "Ljepota slova", izložba kaligrafskih radova autora Muhameda Reze Jazdanija, prostorije Preporoda, Ilica 35. 20.5.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 60 uzvanika. Voditelj: Ibrahim Kajan. Gosti: g. Mehdi i g. Islami iz KC IR Irana.

136.      Omladinska tribina "Islamski misticizam - sufizam", Preporod, Ilica 35. . 23.5.1998. početak u 19 sati. Prisutno: 40 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gosti: Alma Mulajusufović i Ibrahim Kajan

137.      "Antisemitizam", amfiteatar Zagrebačke džamije, Gavellina 40. 27.5.1998. početak u 21 sat. Prisutno: 150 uzvanika. Voditelji: Ibrahim Kajan i Ahmed Salihbegović. Gosti: Jasminka Domaš

138.      Promocija časopisa "Jasmin br. 4", Islamska zajednica u Sisku. 7.6.1998. početak u 20 sati. Prisutno: 50 omladinaca i odraslih. Gosti: Ibrahim Kajan, Alma Mulajusufović, Elza Hasanamidžić i Lejla Krasnić

139.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. početak u 19.30 sati. Prisutno: 40 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gost: Damir Mulaomerović

140.      Omladinska tribina, prostorije Preporoda, Ilica 35. 20.6.1998. početak u 19.30 sati. Prisutno: 35 uzvanika. Voditelj: Edin Hadžić. Gost: Almir Okanović

141.      "Zašto sam stalno u Bosni", prostorije Preporoda, Ilica 35. 27.6.1998. početak u 19.30 sati. Prisutno: 40 uzvanika. Voditelj: Edib Muftić. Gost: Rosemary Menzies, New Zeland

142.      3.10.1998., 19.30 sati, Omladinski forum, Preporod. Gosti: E. Hadžić, A. Mulajusufović, J. Peljto. Prisutno: 25

143.      8.10.1998., 18.45 sati, Otvaranje IV. Bošnjačkih riječi, IC Zagreb Omlad. klub. Gosti: dr. Š. Tanković, I. Kajan. Prisutno: 150

144.      8.10.1998., 20.15 sati, "Bošnjak na Trgu bana Jelačića", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, O. Muftić, I. Grbo, A. Salihbegović, Š. Tanković, E. Kišević. Prisutno: 200

145.      10.10.1998. 18.40 sati, "Edib Muftić, dobri duh Preporoda", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: dr. M. Ždralović, I. Kajah, Z. Gračić. Prisutno: 60

146.      15.10.1998., 19 sati, Izložba "100 godina bošnjačkog romana", IC Zagreb predvorje velike dvorane. Gosti: prof. M. Maglajlić, I. Kajan, "Bulbuli". Prisutno: 100

147.      15.10.1998., 20.10 sati, "Bošnjačka književnost u 100 knjiga", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: dr. M. Maglajlić, I. Horozović, I. Kajan. Prisutno: 100

148.      19.10.1998., 19 sati, Izložba "Mistični kultu" Seada Emrića, IC Zagreb čitaonica. Gosti: I. Kajan, O. Muftić. Prisutno: 50

149.      19.10.1998., 19.45 sati, "Moduliranje javnog glasa", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, E. Muftić, A. Salihbegović, M. Ždralović. Prisutno: 100

150.      20.10.1998., 19.30 sati, "Ljubavna kajdanka - Enes Kišević", Europski dom. Gosti: I. Kajan, E. Kišević, "Bulbuli". Prisutno: 50

151.      24.10.1998., 20 sati, "Bošnjaci pod Gričom", Hotel "Sedra" Cazin, BiH. Gosti: I. Kajan, E. Kišević. Prisutno: 60

152.      29.10.1998., 17-21 sat, "Djelo Ahmeda Muradbegovića", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, O. Muftić, U. Bavčić, N. Frndić, I. Grbo, Z. Ključanin, M. Maglajlić, R. Parić, K. Pranjić, I. Pranjković, E. Sinanović, S. Šehić, E. Ustamujić, Z. Gračić. Prisutno: 100

153.      3.11.1998., 19.30 sati, "Dobro došli dobri Bošnjani", Mala dvorana V. Lisinski

154.      Gosti: Z. Crnković, E. Kišević, I. Kajan, A. Bukva, G. Petrović, M. Žujo, S. Nikočević, Z. Gračić, A. Alili, I. Kurtović, E. Džaferagić, zbor Medrese, Arabeske, Bulbuli, Or hašemeš Židovske općine Zagreb, Shkendija Albansko kult. društvo, tamburaški sastav KDB Preporod iz Cazina, BiH. Prisutno: 350

155.      12.12.1998., 19 sati, Omladinski forum, Preporod. Gosti: Z. Gračić, E. Hadžić. Prisutno: 35

 

Godina 1999.

 

156.      21.1.1999., 19 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Gost: zbor "Bulbuli". Prisutno: 60

157.      13.2.1999., 12 sati, Avaji Hamdel, Preporod. Gost: članovi grupe Avaji Hamdel. Prisutno: 30

158.      17.2.1999., 19 sati, "Portret Ediba Muftića", Preporod. Gosti: I. Kajan, S. Čamdić, M. Ždralović. Prisutno: 40

159.      25.2.1999., 19.30 sati, "Krvave godine bošnjaka", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: N. Čaušević, I. Kajan, O. Muftić. Prisutno:150

160.      24.3.1999., 19 sati, "Klasično perzijsko islamsko pjesništvo", Preporod. Gosti: Mubera Maslić Ždralović, Muhamed Ždralović, I. Kajan. Prisutno: 30

161.      30.3.1999., 19 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Gosti: Dramski studio Preporoda, zbor "Bulbuli", I. Kajan. Prisutno: 70

162.      22.4.1999., 20.15 sati, "Osmjesi Bosne", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: E. Sinanović, R. Parić, I. Kajan, Z. Gračić, J. Peljto, A. Tahmiščija, A. Dubravić, O. Muftić. Prisutno: 200

163.      24.4.1999., 19 sati, Projekcija filma, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 40

164.      30.6.1999., 20 sati, Predstava "KUT", Centar za kulturu Trešnjevka. Gosti: Jasmina Peljto, Alma Dubravić, Saudina Lović, Mehrdad Hamnei, Lejla Tataragić, Saša Bilić, Igor Lipovača, Alida Džendžo. Prisutno:100

165.      25.9.1999., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 50

166.      2.10.1999., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Gosti: Sadika Mahmuljin, E. Hadžić. Prisutno:30

167.      30.10.1999., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Gosti: dr. Redžepagić, M. Tanković, A. Salihbegović, E. Hadžić. Prisutno: 40

168.      6.11.1999., 19 sati, Otvaranje V. Bošnjačkih riječi, Preporod. Gosti: V. Knezović, zbor "Bulbuli", I. Kajan. Prisutno: 40

169.      8.11.1999., 19 sati, "Bošnjačko danas u Hrvatskoj", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: S. Čamdžić, F. Nanić, Š. Tanković, I. Kajan. Prisutno: 70

170.      9.11.1999., 19 sati, "Manipulirajuća funkcija ideologije", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: F. Novalić, I. Kajan. Prisutno: 30

171.      11.11.1999., 19 sati, "Tragom Božjih poslanika", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, A. Salihbegović, M. Ždralović, O. Muftić. Prisutno: 200

172.      12.11.1999., 19 sati, "Uređenje svijeta…", Preporod. Gosti: Muhamed Ždralović, I. Kajan, Mubera Ždralović. Prisutno: 40

173.      13.11.1999., 19 sati, "Antologija bošnjačkog pjesništva", IC Zagreb Amfiteatar. Gosti: V. Knezović, Z. Gračić, J. Peljto, S. Lović, A. Garibović, E. Turkanović, I. Lipovača, M. Hamnei. Prisutno: 120

174.      17.11.1999., 19 sati, "Dobro došli dobri Bošnjani", Centar za kulturu Trešnjevka. Gosti: Dramski studio Preporoda - predstava KUT, makedonsko kult. društvo "Krsto Misirkov", zbor "Bulbuli", albansko kult. društvo Shkendija. Prisutno: 230

175.      20.11.1999., 19 sati, Izložba fotografija "Prva zagrebačka džamija", Preporod. Gosti: mr. Rhea Ivanuš, O. Muftić. Prisutno: 50

 

Godina 2000.

 

176.      10.1.2000., 20 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Gosti: S. Čamdžić, zbor "Bulbuli". Prisutno: 70

177.      17.1.2000., 19 sati, "Norveški pjesnici - bosanski prijatelji", Preporod. Gosti: Mathis Mathisen, Munib Delalić, E. Kišević, I. Kajan, O. Muftić. Prisutno: 45

178.      19.3.2000., 19.30 sati, Bajramsko sijelo, Preporod. Gosti: I. Kajan, zbor "Bulbuli". Prisutno: 80

179.      6.6.2000, 19.30 sati, "Laureat prof. dr. Osman Muftić", Preporod. Gosti: I. Kajan, O. Muftić. Prisutno: 50

180.      12.10.2000., 18.45 sati, "13. SS divizija Handžar - istine i laži", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: Z. Sulejmanpašić, I. Kajan, M. Ždralović, V. Geiger. Prisutno: 120

181.      4.11.2000., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 35

182.      11.11.2000., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 30

183.      16.11.2000., 18 sati, Otvaranje VI. Bošnjačkih riječi, IC Zagreb Omlad. klub . Prisutno: 80

184.      16.11.2000., 18.30 sati, "Bošnjak i kako to biti", IC Zagreb Omlad. klub. Gosti: Senad Nanić, I. Kajan, S. Čamdžić, Š. Omerbašić, Š. Tanković. Prisutno: 80

185.      18.11.2000., 18.30 sati, "Stotinu godina Behara", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Grbo, I. Kajan, M. Kunić, O. Muftić, F. Nanić, S. Nanić, F. Novalić, A. Salihbegović, A. Srebreniković, A. Šljivo, Š. Tanković, E. Ustamujić, M. Ždralović. Prisutno:100

186.      25.11.2000, 16 sati, Galerija Fortezza, Jezuitski trg. Otvorenje izložbe "Tradicijska glazbala nacionalnih manjina" pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske Ureda za nacionalne manjine. Sudjelovanje KDBH Preporoda. Trajanje izložbe do 16.12.2000. godine

187.      26.11.2000., 17.30 sati, "Svjetlo Mirzine levhe", izložba, IC Zagreb čitaonica. Gosti: M. Serdarević, I. Kajan, O. Muftić. Prisutno: 60

188.      26.11.2000., 18 sati, "Hej mubarek ramazan", IC Zagreb velika dvorana. Gosti: I. Kajan, zbor "Arabeske", zbor "Bulbuli". Prisutno: 250

189.      10.12.2000., 20.30 sati "Bošnjački divan" u organizaciji BNZH. Gostovanje zbora "Bulbuli". Prisutno: 250

 

Godina 2001.

 

190.      7.1.2001., 12 sati, "10. godina jedne ideje", Preporod. Gosti: I. Kajan, K. Nanić. Prisutno: 25

191.      20.1.2001., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 25

192.      27.1.2001., 20 sati, Omladinski forum, Preporod. Prisutno: 30

193.      3.2.2001., 20 sati, "Budimo s Edinom", Preporod. Gosti: E. Hadžić, I. Kajan, S. Nanić, E. Zejnilović. Prisutno: 30

194.      23.3.2001., 19 sati, Druženje s Beharom, Preporod. Povodom izlaska 50. br. Behara i 40 br. Behar Journala upriličen mali coctail za suradnike, urednike i prijatelje Behara.. Gl. urednik: I. Kajan. Prisutno: 50

195.      25.3.2001., 16 sati, nastup zbora "Bulbuli" u Prognaničkom centru Varaždin za izbjeglice i prognanike. Prisutno: 120

196.      10. IV. 2001. Predstavljanje knjige Svaina Monneslanda: 1001 dan Bosne i Hercegovine. Predstavljači: prof. dr. Ivo Pranjković, S. Harni, Ibrahim Kajan i autor S. Monnesland. Voditelj prof. dr. Damjanović. U suradnji s Maticom Hrvatskom. Dvorana Matice, prisutnih 80 posjetitelja.

197.      25. IV. 2001. SMARAGDI UNE. Izložba umjetničke fotografije. Autorica: Vildana Moralić. Uvodna riječ: Ahmed Salihbegović. Otvaranje: prof. dr. Osman Muftić

 

Ibrahim Kajan: BEZMJESNI

 

Ibrahim Kajan

BEZMJESNI 

Na izlazu će te upitati ko si i otkud si i roditelji 

od kojih su. 

Reci da si ih zaboravio. 

Reci da ne znaš mjesto otkud dolaziš. 

I reci da sebe ne poznaješ jer se ne možeš sastaviti: 

Ti živiš na jednom mjestu a tvoja duša na drugom. 

1. V. 2008. 

Iz nove knjige NAKON POTOPA, Shura publikacije,, Opšatija, 2021.

IZNENADA

 

Piše. Ibrahim Kajan

IZNENADA 

desilo se iznenada, dok sam se sagibao i povezivao 

vezice na cipelama; 

gle, pomislih užasnut, prste i ruke – bile su mi potpuno nepoznate. 

Nikad ih nisam vidio. 

Krenuo sam prema vratima,

ali nisam znao kamo sam zapravo pošao. 

Zazvonio je telefon, i zvuk mi je prostrugao 

cijelim tijelom, užasno i surovo. 

Ruka, koja mi je bila potpuno nepoznata, 

podiže slušalicu i prisloni na uho. 

Kajane, Kajane, javi se! 

Šutio sam poput lopova zatečena u tuđoj kući; 

nisam znao šta znači riječ: Kajan. 

Ime mi bi potpuno nepoznato. 

Prihvatio sam još jednom kvaku na vratima 

i počeo razmišljati... Javi se!“ – Siđoh stubištem… 

kao da ću na ulicu. 

Kako sam se ovdje zatekao. 

Od kada sam tu, otkud sam došao....  

U mimohodu, potpuno jasno vidim 

ljude koji me zagledaju i čude se nečem neobičnom 

što imam na sebi a ja toga – jedini – nisam svjestan. 

Osvrću se za mnom, nije im jasna moja 

zapanjujuća zbunjenost, 

Pitam se neprestano: kajan, je li to ime čovjeka ili životinje, 

Ali, šta ja imam s tim? 

Je li to signal, znak čije sam značenje zaboravio? 

Bože moj, šta će biti sa mnom? 

Bože moj, šta će biti sa mnom

NAKON POTOPA, Shura publikacije, Opatija, 2021. str. 70

SEAD HUSIC O KAJANOVOJ KNJIZI NAKON POTOPA

 

Odgonetanje sepstva

(Ibrahim Kajan, Nakon potopa, Shura publikacije, Opatija, 2021)

Piše: Sead Husić

Ibrahim Kajan spada među one autore koji su se gotovo u svim književnim formama pronalazili tokom višedecenijskog rada. Kajanu nije stran ni esej ni putopis, ni roman ni dramski tekst, tako i tekstovi koje je pisao o drugim autorima (piscima, historičarima, slikarima i sl.). Najmanje se oprobao, da tako kažem, u poetskoj formi, s obzirom na njegov senzibilitet prema stihu i potencijal, koji je, bez imalo sumnje, ostao nedovoljno iskorišten. Na koncu, Kajan se prvi put u književnosti javio poezijom[1], a da nije svoj lirski iskaz stavio ad acta govori i knjiga pod naslovom Nakon potopa, u kojoj je sublimirana prethodna teza o Kajanovu poetskom senzibilitetu. Postavlja se pitanje otkuda sada se Ibrahim Kajan javlja jednom poetskom knjigom i šta bi to, na koncu, moglo “novo” donijeti u njegovom književnom radu. Koliko god bio banalan odgovor, usuđujem se kazati da se ovdje javlja lirski subjekt – sasvim sreo – kako to i sam u zadnjoj pjesmi zaključuje s onim iskustvom koje nije bilo moguće u ranijim knjigama poezije. Odmah pri objavljivanju prvih pjesničkih knjiga književna kritika se najvećim djelom prema tom pjesništvu odnosila afirmativno te njegovoj lirici pripisivala nježnu mudrost, odredivši je bogobojaznom i čovjekoljubivom, koja se najviše realizira u kontekstu islamske vizije svijeta.[2]

Knjiga Nakon potopa određena je sljedećim ciklusima: “Sveto janje”, “Nakon potopa”, “Daleko putovanje” i “Zalazak sunca”. Ovi ciklusi predstavljaju poetsku cjelinu, ali se mogu na istoj komunikativnoj ravni iščitavati i zasebno. Zapravo, pjesma “Bezmjesni”, kojom Kajan otvara ovu knjigu, problematizira identitet, ne banalizirajući ga našom općom svakodnevnicom, dok u zadnjoj pjesmi, “Sada sam zreo čovjek”, pitanje identiteta postavlja u jednu drugu stvarnosnu dimenziju – na drugi kraj raja, zapisuje Kajan. U svojim najnovijim stihovima, koji su, usput rečeno, pisani u zadnjih petnaest godina, Ibrahim Kajan se naslanja na poetičnost zavičaja u najširem smislu te riječi.[3] Drukčije kazano, Kajan ovdje korespondira sa vlastitim zavičajem – humskom zemljom – precima uklesanim u kamenu, u stihu, zapitan nad njihovom, odnosno vlastitom sudbinom. Naime, ovu poetiku, što ne iznenađuje, budući da je autor kroz svoj dosadašnji rad pokazao veliki afinitet prema našoj bližoj i daljoj povijesti, determinizira duboka čežnja za vlastitom kulturnom tradicijom – i književnom i neknjiževnom – te Kajanov lirski supstrat određen je hijeropoviješću pa u ovoj poetici imamo čitav spektar koji je određen biblijskim, tj. kur’anskim motivima. Prije svega, duboko propitujući vlastiti zavičaj i egzistencijalnu pustoš našeg čovjeka, Kajan ne zaboravlja prvi grijeh počinjen na zemlji – Kabil ubija Habila, što će reći da su Ademovi sinovi i danas u istom kolopletu koji ih, čitajući Kajanovu poeziju, određuje do vlastite srži. Zapravo, sve vrijeme se Kajan (po)vraća vlastitoj kući, koja je određena historijskim mijenama, tj. kuće su u domovini, naime, razvaline u humskoj zemlji, veli lirski subjekt. Pišući o domu i porušenim kućama, Kajan ispisuje novu osjećajnost, razumijevajući vlastitu ekskomunikaciju te time se motiv doma, kao nezaobilaznog elementa Kajanove poetike, pokazuje dramatičnim u biću samog povratnika. Ključnim za razumijevanje poetike Ibrahima Kajana pokazuje se motiv surguna kroz koji lirski subjekt prelama vlastitu egzistencijalnu dramu i time redefiniše svoj odnos prema domu ili kući. Naime, kao što je pisao u svojim prvim pjesničkim knjigama o kući, koju danju gradi, a noću poruši, kod Kajana se i u ovoj knjizi osjeća rubna / izgnanička pozicija kojom se kreira poetike čežnje kako za vlastitim domom tako i za konačnim smirajem.

Pišući o svojim precima Kajan piše o Ibrahimu, sinu Stipanovom, sinu Vlkovom, sinu cara zmijskog, ne nudeći odgovore u jednom monolitnom kontekstu nego, prije će biti da je tako, preci i zavičaj Ibrahima Kajana u ovoj poeziji ogledaju se u svim onim historijskim mijenama i egzistenicijalnoj pustoši tako što Kajan postavlja čovjeka i njegovu sudbinu u prvi plan. Drukčije kazano, duboko zagledan u prošlost, autor nam u svom lirskom habitusu detektuje sudbinu čovjeka, naravno, time i zajednice kojoj čovjek pripada kroz dramu vlastitog bića. Kajanov jezik istodobno pripada i kulturi Istoka i Zapada budući da su ovdje ravnopravni i melek i anđeo i ljubav koja je, pjesnik će zabilježiti, “stara poput zida jeruzalemskog”. Pišući iz vlastite pozicije, koja je određena geografijom, granicom sopstvenog tijela, književnom tradicijom, Kajan prepliće svoju zavičajnost sa zavičajnošću svijeta tako što se naslanja i na druge književne tradicije (tradiciju Istoka) ali korespondira i sa Musom Ćazimom Ćatićem, čiji život u istoimenoj pjesmi postaje “povijesni” dokument zemlje i vremena u kojem je Ćatić živio, bijavši doveden do roba i ludila. Kroz primjer ove pjesme uočava se nepoznata historija, tj. pjesma postaje alternativnom poviješću u kojoj je uloga pisca tada (kao da je danas bolje stanje!) bila rubna i beznačajna, odnosno oni pisci koji nisu odgovarali ideološko-političkim potrebama bivaju dovedeni do ruba vlastite egzistencije.

Nadalje, građa ove poezije u najvećem svom dijelu je, bez sumnje, prošlost koju Kajan detektuje i istodobno reinterpretira. Zapravo, ova knjiga otpočinje bezmjesnim toposom, ako se ovako može kazati, jer je Kajanov topos u pravom, eshatološkom smislu, determiniziran prelaskom s druge strane stvarnosti na drugi kraj raja. Naravno, u tom prevazilaženju vlastitog sepstva lirski subjekt je sve vrijeme u svom iskazu i na granici svijeta / ova ali i žanra. To je uvjetovano, naravno, lirskim iskazom koji je u ovom slučaju najvećim dijelom narativiziran. U svojim prvim pjesničkim knjigama Ibrahim Kajan nije bio sklon previše narativnom postupku, tj. hermetičnost njegove poetike, čini mi se, uvjetovana je u tom periodu nekim neknjiževnim odnosima i kontekstima. Narativizacija lirskog iskaza u ovoj knjizi je sasvim opravdana i valjana – tim postupkom često bivamo uvedeni u prostor mita i historije u kojem Kajan propituje uzrok i posljedicu bdijući nad jamom vlastitog bića. Zapravo, mit i historija u poeziji Ibrahima Kajana više se realiziraju kao alegorija, kao potraga za vlastitim bićem, kao odgonetanje i razumijevanje vlastite drame negoli historije kao takve. Ibrahim Kajan, zapravo, kao što je primijetio Nikola Kovač, interiorizira raznolike sadržaje svijeta oblikujući ih prema svom unutarnjem glasu.[4]  Koliko god da je autoru najvećim dijelom prototekst (ako ga shvatimo u najširem smislu) kulturna prošlost humske zemlje, to se, s druge strane, ne pokazuje definitivnim. Zapravo, kulturna prošlost humske zemlje pokazuje se poticajnim za istraživanje i preplitanje istih ili sličnih motiva koje Kajan, kroz dramu vlastitog iskustva, pretače u stihove. Kada Kajan piše o Nabukodonozoru i njegovom brutalnom odnosu prema onima koji su u njegovoj “milosti”, on piše o onome što će se desiti, što se desilo, a to je govor Miralema Medanovića iz Sanskog Mosta: Prvi dan u peć su bacili petnaestero djece, od onih najmlađih… / One koji su se previše otimali, na Ahiret su odmah poslali. / Uza sebe, majka bi dijete grabila / uz krik koji niko ne može opisati / Može samo nacrtati njegovu razornu bezglasnost.

Knjiga Nakon potopa Ibrahima Kajana sublimira one motive na koje nailazimo u njegovim prvim poetskim knjigama te u tom kontekstu autor ispisuje stihove metapoetički intonirane u ruhu nove osjećajnosti i iskustva. Duboko određen različitim tradicijskim iskustvima i obrascima, Kajanova poetička opsesija biva prožeta različitim reminiscencama koje svoje utočište imaju s obiju strana stvarnosti – i zavičajni prostor kao topos vlastitog odgonetanja u kojem se čovjek, govorimo li jezikom Ibrahima Kajana, može nadati jedino blagosti miholjskog ljeta i metafizički prostor – kao topos vlastite zrelosti, spasenja, utjehe i nade.

Sead HUSIĆ

---

[1] Prva Kajanova pjesnička knjiga pod naslovom Arabija ljubavi objavljena je 1967. godine.

[2]V. Elbisa Ustamujić, ‘’Predgovor’’, u: Ibrahim Kajan, Melek; Enes Kišević, Ljubavna harfa, Preporod, Sarajevo, 2002., str. 7-23.

[3] Pišući o poeziji Ibrahima Kajana, Zilhad Ključanin uočava motive orijentalnog i zavičajnog, pripisujući orijentalnom pobožan karakter, što je u vremenu kada su objavljivane prve pjesničke knjige Ibrahima Kajana smatralo se subverzivnim u odnosu na vladajuću poetiku. V. Zilhad Ključanin, Orijentalno i zavičajno u poezija Ibrahima Kajana, u: http://kajankajan.blogspot.com/2011/10/orijentalno-i-zavicajno-u-poezljl.html, (dostupno: oktobar 2020).

[4] V. Akademik Kovač, Kajan govor pretvara u slike začuđujuće ljepote, u: https://kajankajan.blogspot.com/2013/05/akademik-kovac-kajan-govor-pretvara-u.html, (dostupno: oktobar 2020).

STUDIJSKI ESEJ O KAJANOVIM MOSTARSKIM VEDUTAMA

 

Prof.  dr. Vedad SPAHIĆ

Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

BELETRIZACIJA KULTURNE POVIJESTI

U ISTRAŽIVAČKOM PREČITAVANJU

PROŠLOSTI MOSTARA

(studijski esej o Kajanovim mostarskim vedutama)

 

Svoje višegodišnje zanimanje za kulturnu povijest Mostara Ibrahim Kajan je sabrao 2014. godine u knjigu "Grad velike svjetlosti", koja se naposlijetku uobličila u beletriziranu kultumo-povijesnu monografiju grada. Pojedinačni tekstovi donijeti u formi veduta o znamenitim mostarskim građevinama, ne zanemarujući urbanističko-arhitetktonsku baštinu kao svoju primarnu tematsku fiksaciju, suštinski se bave urbanim identitetom - njegovim tradicijskim mainstream-om i devijacijama koje su posljedica

besprizornih urbicidnih i kulturocidnih destrukcija tokom zadnje decenije prošlog stoljeća, a na podmukliji način po prilici traju do današnjeg dana. Kajanov kod prečitavanja kulturne povijesti grada funkcionira po načelu gadamerovskog hermeneutičkog kruga. Participijenti unutar cikličkog mehanizma koji teži da se logički, estetski i interpretativno zatvori, uspostavljajući harmoničan odnos međusobne uvjetovanosti su: pisac - grad - povijest - identitet.

 Ključne riječi: grad, kulturna povijest, identitet, beletrizacija povijesti, hermeneutički krug

 

 

Višegodišnje zanimanje Ibrahima Kajana za prošlost rodnog grada okupljeno je 2014. godine u knjigu "Grad velike svjetlosti". Podnaslovljena kao mostarske vedute, ova se zbirka tekstova na koncu uobličila u beletriziranu kulturno-povijesnu monografiju grada. Iza žanrovske reference vedute, posuđene iz slikarstva, a koja izvorno označava slike ili grafike koje prikazuju dio grada ili arhitektonske objekte "oživljene" ljudskim likovima ili skupinama, kriju se nefikcionalni memoarsko-dokumentarni tekstovi putopisne strukture, s naglašenim literarnim otklonima. Književni elementi Kajanovih veduta diskurzivno razuđeni u različite vidove dotematizacija. Zadatu širinu građe i funkcionalnih stilova uspješno je mogla izmiriti, i djelotvorno saobraziti, jedino forma eseja, što se naposlijetku, u ovim tekstovima, na zadovoljstvo čitatelja, i događa. Graditeljski artefakti, prepoznatljivi kao punkturni toposi arhitektonske baštine grada Mostara, spomenici, hajrati, vakufi, sakralne i javne građevine, kojima je posvećeno 40 kratkih eseja u ovoj knjizi, imaju za pisca ambivalentnu funkciju; s jedne strane na njih je, u užem smislu, fokusirana znastveno-historijska deskripcija zasnovana na dokumentarnim izvorima, narodnoj predai i

recentnom, golom oku vidljivom, stanju i svrsi konkretnog objekta i lokaliteta. S druge strane, svaka građevina je svojevrsna provokacija za literarno uzašašče kroz memoarsku naraciju i lirsku meditaciju, riječju, jednu osobenu esejističku filozofsko-spoznajnu pustolovinu fukovoovski shvaćenog "arheološkog" prekopavanja identitarnih vertikala na kojima opstoji mostarski genius loci.

 

Dar i iskustvo esejiste, putopisca i znanstvenika svjedoči Kajanova neprikosnovena bibliografija, ali Ibrahim je prije i poslije svega - pjesnik. Poeta koji se odlučio u zrelim godinama vratiti u rodni grad i odužiti mu se, na svoj autentičan način - tako što će ga nanovo pročitati (prečitati). U tom svjetlu knjiga "Grad velike svjetlosti" i jeste ispis snage i dubine pjesnikova poriva za razduženjem, usporedivog možda jedino sa onom gravitacijskom privlačnošću koja je njegovog znamenita predšasnika Mustafu Ejubovića Šejh Juju

svojedobno iz Stambola vrnula šeheru svome. "Ako se ne vratim, prijatelji moji, paučina će i nebo nad našim Mostarom premrežiti i mračnim učiniti", zabilježio je Jujo nastojeći svoju emociju užlijebiti u prikladnu jezičku figuru.

 

Mrak nad Mostarom tristo godina poslije, kada se Kajan iz Zagreba uzvjetar vraća u zavičaj, nije bio metafora nego surova zbilja, a pitanje: šta se zapravo u žrvnju 90-tih dogodilo sa gradom, postalo je njegova opsesija. "Grad velike svjetlosti" je dosad najambiciozniji pokušaj odgovora na to pitanje. Vedute o znamenitim mostarskim građevinama, ne zanemarujući urbanističko-arhitetktonsku baštinu kao svoju primarnu tematsku fiksaciju, suštinski se, u stvari, bave urbanim identitetom - njegovim tradicijskim mainstream-om i

devijacijama koje su posljedica besprizornih urbicidnih i kulturocidnih destrukcija tokom zadnje decenije prošlog stoljeća, a na podmukliji način po prilici traju do današnjeg dana.

Za Kajana, kao i za većinu onih koji danas žive na istočnoj strani grada - a imaju potrebu nekom vrstom intelektualne dispozicije - urbani duh i biće Mostara, barem na razini javno artikuliranog diskursa, su neupitne i stabilne antropološke kategorije, esencijalistički upisane u svijetlu tradiciju multikulturalne koegzistencije, k tome imune na sve, ma kakvim fizičkim, verbalnim, legislativnim, institucionalnim, pseudoznanstvenim i sl. nasiljem podržane rekonfiguracije.

 

Ma koliko se autor suzdržavao izrijekom ukazati na graditeljske novotvorbe i druga manifestna obilježja kompromitacije mostarskog kulturnog identiteta kada ih uočava s druge strane administrativno nepostojeće ali svima znane linije što od devedesetih fizički dijeli grad, ipak ima fragmenata koji se svojom nedvosmislenošću ukazuju kao metonimijske vršike jedne duboke indignacije s kojom se odnosi prema takvim pojavama. Današnja građevina crkve u Podhumu, piše Kajan, "ni po čemu nije ona koju je naslijedila i koja

trajno živi u mom mostarskom identitetu". U ovakvim slučajevima, a danas ih u Mostaru nije malo, ni u zapadnom ni u istočnom dijelu, autor ima problem, budući da ne može aktivirati svoj ovjereni kod iščitavanja grada, a koji funkcionira po načelu gadamerovskog hermeneutičkog kruga. Participijenti unutar cikličkog mehanizma koji teži da se logički, estetski i interpretativno zatvori, uspostavljajući harmoničan odnos međusobne uvjetovanosti su: pisac -grad - povijest - identitet. Razumijevanje jednog nije moguće bez razumijevanja svih, jednako kao što segment književnog teksta dobiva smisao samo unutar cjeline kojoj pripada i obrnuto cjelina ovisi o konfiguraciji i suodnosu njenih dijelova. Razmjena duhovne energije unutar kajanovskog fenotipa hermeneutičkog kruga zbiva se na onim premisama koje je svojedobno izložio Safvet-beg Bašagić zagovarajući apartnu osebujnost bošnjačkog duha u orijentalnim stvaralačkim praksama. Kajan je u tom pogledu eksplicitan i sugestivan kada za graditelja Starog mosta neimara Hajrudina zaišareti da je "u bosanskim uspavankama bio u beši odnjihan, pa je njegov talenat težio dati se u izvornoj kolijevci, očitovati se u prostoru i vremenu svojih predaka!"

 

Poetološko, pak, zaleđe Kajanove knjige dalo bi se prepoznati u trima živim, izdašnim i kulturalno uplivnim vrelima naše književne tradicije - u esejima Skendera Kulenovića (poglavito onom Iz smaragda Une), putopisima Zulfikara Džumhura i kultnoj historijsko-publicističkoj monografiji Husage Čišića Mostar u Herceg-Bosni. Formalno, Kajanova veduta zadržava žanrovsku strukturu putopisa kao nefikcionalne književne vrste koja podrazumijeva fizičko prisustvo i opservaciju autora na tematiziranom lokalitetu. Ali, suština književnog putopisa, njegova literarnost, nije u izvještajnom dijelu nego u dotematizacijskom prinosu, koji je, već smo naznačili, u ovoj knjizi iznimno bogat i raznovrstan: od beletrizacije povijesno-dokumentarne i predajne građe, memoarskih sekvenci, lirsko-filozofskih kontemplacija do publicističko-kritičkih kolumni posvečenih aktuelnim društvenim temema, kulturnim politikama i sl. Na izvjestan način Kajan se, kako na razini produkcije tako i promocije, stavlja u ulogu protagoniste onoga što se kao svjetski trend današnjice označava terminom kulturni turizam, dakle on je taj koji putuje iz užitka i otkriva (tekstualizira) ljepotu koju ne vide oni koji su je stvorili. Neke od bitnih autorskih intencija u tom pogledu su detabuizacija povijesti i dezantikvarizacija historijskih artefakata.

 

Kajan se ne ustručava zagrebati ispod službene povijesti, smjerno i uvjerljivo sugerisati neke nove rasporede i uloge određenih ljudi u novom čitanju mostarske prošlosti - npr. gradonačelnika Mujage Komadine ili muftije Ali Fehmija Džabića, sjenke čijih djela "stoje puput markacija historijske mape po kojima se pokreću naši ovovremeni životi". Pri tome bez pretencioznosti, ali i bez lažne skromnosti, Kajan zna podsjetiti i na neke iznimno hrabre vlastite penetracije u mostarske povijesne tabue, kakvi su još pred rat napisani stihovi o Krvavoj džamiji na Raljevini i upadu uskoka Janković Stojana 1687. u Mostar.

 

Jedna od zadaća vedute kao slikarskog žanra jeste humanizacija monumenta. Na slikama Bellotta, Brilla, Canaletta neizostavno se nalaze i ljudi, skupine ljudi, tu život pulsira baš punom dinamikom. Kajan se vrlo dosljedno pridržava toga načela, a Mostar mu, sa svojim građevinama i društvenom ulogom koju su imale i danas imaju, uglavnom daje za pravo. Monumenti, kao što je Stari most, ali i manji objekti poput turbeta, česama i sl., imaju svoj antikvarni značaj, ljepotu i svrhu po sebi, ali kao humanista i zagovornik žive povijesti uvijek će s ushitom pozdraviti kada su drevne građevine, u onom utilitarnom smislu, i dalje praktično korisni i važni činioci kvaliteta života (kao npr. Ćorovića kuća koja je zahvaljujući pregaocima poput Ratka Pejanovića danas sjedište mostarske "Prosvjete" i okupljalište intelektualaca svih vjera i nacija) ili, pak, kada u nepredvidivoj dinamici životnih preobrazbi objekat promijeni svrhu i postane prostor za neke nove prikladne sadržaje, kakva je mostarska Tabhana u kojoj se okuplja omladina i sviraju rock grupe. S pravom će Kajan ustvrditi: "Da nema njih, ovo bi mjesto, Tabhana, bilo skelet turističke preparirane prošlosti grada Mostara". Neki sličan novoosmišljen život moglo bi živjeti i Bogdanovićevo Partizansko groblje da, ni krivo ni dužno, kao spomenik koji govori univerzalnim jezikom, a ne jezikom političkih ideja, nije postalo poprište tribalnog obračuna sa ideologijom vremena u kome je izgrađeno.

 

U epohi koja je demistificirala mnogo toga u književnosti, napose opreku između privilegiranih i trivijalnih diskurzivnih praksi, Grad velike svjetlosti možemo bez zazora označiti i kao svojevrsni "turistički vodič" / neko je opremom knjige to ašičare htio sugerisati/. namijenjen specifičnoj klijenteli - onom, prethodno već opisanom, profilu savremenog turiste koji traga za sofisticiranim kulturnim sadržajima i informacijama o njima, a broj takvih, po svim podacima, iz dana u dan se povečava, pa bi knjigu trebalo čim prije prevesti na engleski. Nama koji književnost još uvijek držimo bitnom u svojim životima ostaje sretna okolnost da je ova knjiga višestruko kodirana i da nudi satisfakciju različitim recepcijskim profilima. Jer, vesela vriska i tupo udaranje lopte krpenjače o prljave zidove nekoć blistavog engleskog konzulata na Carini, kazat će nekome, svojim metonimijskim zasjekom, više o jednom vremenu nego mnoge historijske knjige.

 

LITERARIZATION OF CULTURAL HISTORY IN

EXPLORATIVE READING OF MOSTAR'S PAST

(study essay on Kajan's Mostar vedutas)

 

Summary

Ibrahim Kajan's longstanding interest in cultural history ofMostar was published in a bookin 2014 called "The City of Great Light" which eventually shaped itself as a literary cultural-historical monograph of the city. Individual texts shaped in the fonn ofvedutas about famous Mostar's buildings, without neglecting urbanistic-architectorallegacy as its primarythematic fixation, quintessentially deal with urban identity and its traditional mainstream-ing as well as deviations which are a consequence ofurbicidal and culturocide destructions during the last decade of the 20th century and which insidiously exist until present day. Kajan's code of reading cultural history of the city functions according to the principle of Gadamer-like hermeneutical circle. Participants inside the cyclical mechanism, which strives to logically, aesthetically and interpretatively close itself and establish a harmonious relationship of mutual conditionality, are: writer - city - history - identity.

Key words: city, cultural history, identity, literarization of history, hermeneutical circle

Bosasnki jezik, časopis Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, 2014., br. 11, str. 55-59

SJAJNA KNJIGA POEZIJE

 tvrde recenzenti i promotori Kajanove knjige Nakon potopa

MOSTARSKO LJETO - PROMOCIJA U GRADSKOJ BIBLIOTECI U MOSTARU, ODRŽANA 24. VI. 2021.

Kajan je jedan od najdosljednijih bosanskohercegovačkih pjesnika koji je ostvario lirsku ispovijest poticanu zbiljom a posredovana simbolima i arhetipskim situacijama iz biblijsko-kur'anskog semantičkog polja, u čijim se istinama utvrđuje imaginacijom i dalje i izrazima lično podiže do univerzalnih poruka, što jeste suština umjetnosti, - ocijenila je emeritus prof. dr. Elbisa Ustamujić.

Uz autora, prvog s lijeva, sliejde posebno probrani promotori: prof. dr. Safet Sarić, Emeritus prof. dr. Elbisa Ustamujić i doc. dr. Irma Marić

Osma knjiga poezije Ibrahima Kajana pod nazivom "Nakon potopa" promovirana je sinoć u okviru kulturne manifestacije "Mostarsko ljeto" u Narodnoj biblioteci Mostar.

Iako pisana u žanru poezije, knjiga je mnogo više od toga. Za samog autora 40 objavljenih pjesma u četiri ciklusa "Sveto janje", "Nakon potopa", "Daleko putovanje" i "Zalazak Sunca" predstavljaju autobiografski historijski pregled njegove intelektualne, duhovne pa i filozofske zapitanosti pojavnih i zbiljskih datosti i njihovih stvarnih refleksija.

Kajanov društveno javni angažman i osjećaj odgovornosti spram vlastite sudbine, sudbine njegove domovine i sudbine njenih naroda, učinio ga je glasovitim eruditom neprikosnoveno preciznog izričaja u kojem se jasno zrcale dugački labirniti izgrađeni policama tek pročitanih knjiga.

Bibliotečna avlija nad Neretvom, s dragim prijateljima i gostima. Svi su otišli sa svojim primjerkom knjige Kajanove "Nakon potopa", objavljene u izdavačkoj kući Shura publikacije, Opatija

- Kajan je jedan od najdosljednijih bosanskohercegovačkih pjesnika koji je ostvario lirsku ispovijest poticanu zbiljom a posredovana simbolima i arhetipskim situacijama iz biblijsko-kur'anskog semantičkog polja, u čijim se istinama utvrđuje imaginacijom i dalje i izrazima lično podiže do univerzalnih poruka, što jeste suština umjetnosti - ocijenila je emeritus prof. dr. Elbisa Ustamujić.

Misaoni čovjek, pojašnjavajući izneseni stav, dodala je Ustamujić, okrenut je Gospodaru svjetova koji jedini zna smisao svemu stvorenom.

- U Kajanovim stihovima postoji moralna snaga i odlučnost da se izdrže mrzle godine koje nikako da minu i da se odupru "svirepoj bratiji i gospodarima svijeta" koji kroje svijet da se održi uprkos kužnom zlu i stalnoj ugroženosti, - pored ostalog, primijetila je Ustamujiuć.

Knjigu su pored profesorice Ustamujić promovirali još mostarski pjesnik prof. dr. Safet Sarić i prof. dr. Irma Marić, profesorica Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru.

U analizi Kajanovih stihova Sarić je prepoznao kontinuitet koji se neda varati niti zamajavati, a time ni ostavljati nedoumice kod čitalaca.

- Autor i prizna i ne prizna i ono što jeste i ono što nije i vrijeme i bezvrijeme. Radi se o poetskom izričaju koji kristalno dijagnosticira metamorfoze erotsko ljubavnog senzualizma. Bitak Kajanove lirike lišen je estradne senzacije, a oplemenjen refleksijom senzualizma. Put njegovog lirskog putovanja ne završava "Nakon potopa". Mnogi će biti skloni pa ovaj naslov "protumače da nakon života nema života", da je to bilo pa prošlo. Međutim, ovaj naslov ima i značenje da nakon potopa zapravo počinje novi život, - istakao je Sarić.

U tom smislu Kajanovu poeziju je poredio sa Šimićevom i Tadijanovićevom.

Kajanova najnovija zbirka poezije "Nakon potopa" štampana je 2021. godine u izdanju Izdavačke kuće "Suhra" u Opatiji. Osim u Mostaru promovirana je još i u Zenici. (Hasan Eminović / Preporod.info)

Zadovoljstvo se ne može sakriti -  književnik Ibrahim Kajan sa svojim prijateljom i organizatorom, direktorom Biblioteke, Rasimom Prgodom 

RECENZIJA RUKOPISA "NAKON POTOPA" IBRAHIMA KAJANA, SHURA PUBLIKACIJE, OPATIJA, 2021.

 

SUFIJSKO SAŠAPTAVANJE I PORATNA PUSTOŠ

Piše Željko Grahovac

 

Rukopis koji iščitavamo komponiran je u četiri nevelika ciklusa, sa ukupno manje od četrdeset tekstova: naslovi ciklusa su “Sveto janje”, “Nakon potopa”, “Daleko putovanje” i “Zalazak Sunca”. Od prvog do posljednjeg teksta svjedočimo sufijskom sašaptavanju pjesničkog subjekta sa Bićem – sa besmrtnom dušom, čijim sastavkom će se ćutiti kroz sve ove stihove, bez obzira na to očitovao se u ovom ili onom licu, rodu i broju: i prostor, i vrijeme i zbivanje diskontinuirani su, utoliko što ne postoje jasne granice – između tvari i duha, živog i mrtvog, bilog i budućeg, između doživljaja i zamišljaja, početka i kraja, ovog i onog upojedinjenog bića. Za razliku od klasičnog aristotelijanskog koncepta “jedinstva mjesta, vremena i radnje”, ovdje je rijeĉ o jedinstvu ili o Jednoti duše (ili je ipak bolje kazati – ovdje je rijeĉ IZ Jednote duše); upravo programski u tom smislu djeluje tekst koji stoji na poĉetku knjige: 

“Na izlazu će te upitati ko si i otkud si i roditelji od kojih su./ Reci da si ih zaboravio./ Reci da ne znaš mjesto otkud dolaziš./ I reci da sebe ne poznaješ jer se ne možeš sastaviti:/ Ti živiš na jednom mjestu a tvoja duša na drugom.” (“Bezmjesni”) 

Upravo ovo “reci da sebe ne poznaješ jer se ne možeš sastaviti” motto je koji mož stajati ispred svega ovdje ispisanog; to je rastavljenost sebstva od sama sebe, raspršenost njegova preko granica o kojima smo naprijed govorili. Koliko god to, međutim, sa uobraženog homocentričnog stanovišta izgledalo kao neka vrsta rastrojstva bića – stvari ipak ne stoje tako: život sebe prepoznaje i saziva i kroz sve ono što je drugo i drugačije, i kroz one druge i drugačije svoje upojedinaĉenosti. Bit i jest u toj d r u g o s t i iz koje smo nekad potekli, kojoj se cijeli život vraćamo i u kojoj (jer drugdje ne možemo) jedino i možemo tragati za samim sobom: identitarna i ontiĉka oznaka, osnova i suština bića n i j e u n a p r i j e d zadata za svako njegovo upojedinačenje: 

“Poznajem te, Ljubavi, od doba kad još bijah bestjelesan/ i kad se s mukom porođajnom/ razdvajahu boje postanka/ izgubljene u crnom plaštu kaosa,/ od onda kad me dotač kož s milijardu osjetila/ što ogrnu moju Dušu poput košulje –/ od tog svemirskog razmeđa – plačem bez prestanka. //Bijah tako dobar u onom vremenu prije vremena/ kad nisam postojao,/ Bijah osjetljiv poput zvjezdana praha u kući svojoj svemirskoj./ Bijah gluh i slijep, srećom opkoljen, bezbriţan poput luda djeteta!// Dok te ne susretoh: tad spalih  pijanim srcem svoju košulju/ i vratih se tamo gdje sam nastao.” (“Košulja”) 

U maniru i u terminologiji sufijskog pjesništva, “košulja” je ovdje simbol upojedinjenosti žvota u čovjeku – a Ljubav je taj praizvor, to Biće iz kog svi postajemo. Posve nam je prepoznatljiva u ovome i nazočnost drevne metafore o Zemlji (o ovom svijetu kao “Dolini suza”): to “plakanje bez prestanka” o kom govori pjesnički subjekt jest zapravo redovito stanje u kožu zatvorenog plamička Duše, čovjeka kao pojedinca. Naprijed navedena pjesma je znakovita i bitna za raskrivanje duhovnopoetičkog postava autora, koji promišljamo dok iščitavamo rukopis: potpisnik ovog skromnog teksta usudio bi se već na temelju ove pjesme govoriti o svojevrsnom pre-pjevavanju ili u-pjevavanju na naš jezik ili u naš jezik (koji, koliko god mali bio, nedvojbeno pripada evropskom zapadnjačkom kulturnocivilizacijskom krugu) tog tajanstvenog duha sufijskog pjesništva (čija se graničnost u onom najdubljem smislu dakako ne svodi samo na kulturnopovijesni fakat situiranosti njegove na razmeđu Istoka i Zapada). Vrlo je zanimljivo iščitavanje i interpretiranje metafore “svetog janjeta” (čija situiranost u naslovu jedne jesme i cijelog prvog ciklusa zahtijeva da je razvidimo, pa i po cijenu da ne uspijemo sasvim precizno pogoditi o ĉemu je ta rijeĉ): 

“Kamo bih se okrenuo i gdje bih se skrasio?/ Što uraditi s tijelom koje me više ne može pratiti? // Trebam li poći za glasom koji odjekuje u meni/ čim sklopim oĉi?// Otkuda goleme udaljenosti među našim dušama/ kad su iz istog roditelja potekle? // Ništa me više ne privlači od vidljivog i nevidljivog/ a ipak sam spustio uho na koru zemlje/ ispod koje vrije sasvim drugi svijet. // Ĉudim se žudnji koja je toliko velika da je ne mogu obuhvatiti/ ni mislima ni unutarnjim očima: // Toliko je sretna, da plamtim poput žrtve na njezinu žaru,/ bez utjehe, bez iznenadna janjeta/ koje je, nekoć, sretnim učinilo Ibrahima.” (“Sveto janje”) 

Evo u ovome rukopisu prvi puta (ali ne, naravno, prvi put inače, jer je taj vid oĉitovanja Kajan kao pjesnik i u ranijim knjigama svojim koristio!) i imenovanja “autorskog prvog lica” (vrlo čestog kod klasičnih sufijskih pjesnika) – imenovanja koje stoji na kraju pjesme kao svojevrsni potpis: dakako ne iz razloga isturanja vlastite upojedinjenosti autorske u prvi plan, već, posve suprotno, iz skrušenosti kojom se ta individualiziranost c i j e l o m p j e s m o m predaje i posvećuje toj Besmrtnoj Duši, tom Živom Izvoru iz kog je potekla. Šta je to “iznenadno janje”, bez kojega (kao bez utjehe) ostaje pjesnički subjekt, koje je to moglo biti iznenadno i sveto janje, koje je “nekoć sretnim učinilo Ibrahima” (a sad je, bez njega, kao žrtva što plamti na žaru Žudnje)? Za odgovor na to pitanje treba čitati dalje (uvijek treba čitati dalje – dakako, samim tim i bliže!); već u narednoj pjesmi (“Kalem”) pjesnik govori o odlasku, i iz zemne/svakodnevne i iz ontičko-metafizičke perspektive:

 “Rasprostrijeh platno od snijega/ pa kruh svoj, i vodu,/ stavih predase./ I kožu janjeta spustih/ da me sjeća na prijatelja što je, poput Medžnuna,/ od ljubavi razum izgubio i u planinama zalutao./ I kalem sam stavio, u nježno runo ušuškao, i tako ga zaštitio.” 

Evo kože janjeta, koja “podsjeća na prijatelja što je, poput Medžnuna, od ljubavi razum izgubio i u planinama zalutao”; sjetimo se Medžnunovih riječi: “Ime je zastor, a taj zastor sam ja; ja sam veo, a lice pod njim je ona…”. Bit će da je o ljubavi riječ (o svetom janjetu, koje je nekad sretnim učinilo Ibrahima); o ljubavi koju, eto, ne pišemo velikim slovom (koliko god velika bila, sa aspekta naše zemne ili egzistencijske razastrtosti u onom što nazivamo životom). Poslušajmo kako dalje ide, kamo dalje ide pjesma “Kalem”: 

“Potom, prignuh se i sastavih četiri kraja platna/ s mišlju, što mi, kobna, pade napamet:/ da  mrtvačkim pokrovom moglo bi biti u kakvu tjesnacu i nepoznatu/ kraju! // Zaplakah, jer se sjetih Rumijevih stihova i ushićenja do kojih su me/ dovodili u ranoj mladosti. // Zato čvrsto zavezah rubove u čvor,/ pa zatakoh o štap svog potucanja zavežljaj sa stvarima koje sam zadržao/ od cijeloga bogatstva pokretnog i nepokretnog,/ od uspomena na rodbinu, na prijatelje i na poznanike,/ pa otvorih vrata kao da ću (haman sad!) izaći i nazvati mir onima koji/ vani/ nestrpljivi čekaju. // Rezicu na vratima podižući, upitah sam sebe: / "Kamo si pošao?"/ I još se jednom upitah:/ "U što si se obuo?" // Tad sjedoh na prag i pogledah svoje bose noge/ i svoje siromašne ruke. // Moja me čeţnja za putovanjem podiže iznad kuće/ i pogledah čovjeka na pragu, puna čuđenja i puna jasnih pitanja/ na koja nisam mogao ni odgovoriti, niti prešutjeti.” 

Evo pjesme, evo blaga pored kojega će proći i prolaziti tolike oči što ne vide i tolike uši što ne čju: na ovom mjestu razvidnom mi se učiniše i v e l i č i n a, i s v e o b u h v a t n o s t ovoga, obimom tako malog i na prvi pogled tako skromno-jednostavnog rukopisa. Ovo je primjer teksta kojega je pogrešno i nemoguće i besmisleno p r o č i t a t i: jer glagol je nesvršeni, ovo je tekst za č i t a n j e, ovo su vrsta i red riječi koji nam dolaze, primiču se, putuju do nas dok ih čitamo – svaki put zamalo bliže k nama, nego što su to bili u ranijem čitanju. Nema apsolutno nijedne riječi koja nije dugi-dugi put prešla dok je prispjela na svoje mjesto u tekstu (u vrijeme kad ga je autor ispisivao); isti takav i isto toliki dugi-dugi put svaka od njih morala je ponovo prevaliti – kako bi se s a m o naslutio (premda to s a m o jest zapravo ono s v e što Poezija znač i predstavlja!) onaj P u t o kojem zapravo i jest riječ… Kalem iz naslova i s početka pjesme zadobija svoje mjesto, opravdanje i objašnjenje tek u posljednjem stihu: čovjek koji je ostao na pragu (sa svojim bosim nogama, sa svojim siromašnim rukama, pun čuđenja i pun jasnih pitanja) neće dobiti odgovore – ali mu se neće ni prešutjeti to čuđenje i ta jasna pitanja… Granica koju treba preći da bi se uspostavio taj dijalog jest granica između života i smrti, između upojedinjenog tijela i Duše (koja mu je, plamičkom sebe, za života pripadala… ili je bolje reći koja je u n j e g o v o s t života bila jednom svojom iskrom z a t v o r e n a); taj kalem, “u nježno runo ušuškan” na počku pjesme, služi tome da ne ostanu prešućeni to ĉuđenje i ta jasna pitanja (sa kojima, na pragu, bosonog i siromašnih ruku, okončava s v a k i upojedinjeni ljudski život)… A u tom prvom licu jednine iz posljednja tri stiha (“Moja me čežnja za putovanjem podiže iznad kuće…”) supstancijalizirano je to što pokušavamo izreći (dakako, i dosegnuti) kao v j e r u (baš kao što toliko toga suštinski nezahvaćenog, neshvaćenog i nedosegnutog procuri kroz šuplje prste brojnih drugih v e l i k i h  r i j e č i – za koje si umišljamo da možemo njima nazivati to-nešto što bi trebalo da jesu… istinitost/razvidnost, ljubav, život, dobro, zlo, smisao, Bog itd.itd.)… To je prvo lice jednine koje čini da, recimo, Rumijeve stihove čitamo i danas (750 godina nakon što je njihov pjesnik umro) kao da su j u č e r napisani…i kao da ih je neko t u n e g d j e, u susjedstvu našem ispisivao; P o e z i j a je to prvo lice jednine, u kom uvijek iznova, iščitavajući veliko pjesništvo, oćutimo bilo vlastitog srca (i Njoj, a ne bilo kome ili bilo čeme drugom, imamo zahvaliti na toj i takvoj v l a s t i t o s t i srca koje kuca)… 

Tek nakon ovog i ovakvog iščitavanja p r v i h p e t tekstova iz prvog ciklusa otvara nam se, kao čitačima, put ka sljedujućim tekstovima: moći ćemo čitati ono “Ibrahime, sine Stipanov, sine Vlkov, sine cara zmijskoga!/ Gdje je jelen koji ĉuva tvoju staru dušu, gdje si ostavio / Svoju kost i svoje ime” (kraj pjesme “Predak”); onaj rekli bismo vedantski neprolaz grijeha kao zla čina koji ne može ostati nekažnjen (“Sada se sjećam zgrjehe svoje goleme:// Sjećam se tako živo! / Da, da… sjećam se sjećanja u jagodicama // Ono ne može nestati / Ono se preseljava zajedno s nama ma kamo se okrenuli i ma kamo duh i dušu, / na najzadnju zvijezdu, naselili” (kraj pjesme “Zastrt krilima gospodara noći”); tek sad možemo ĉitati svu raskoš i silinu možda i ponajbolje pjesme iz prvog ciklusa “Samrtni pokrov” (“Zašto im prije nisi oprostio, upita/ iznad zemlje se uzdižući.// Začudih se velikoj nerazumnosti Nevidljivog!/ Kada je čovjek, / prije nego što je tijelo napustio,/ ikada ikomu oprostio? // Zato ne rekoh ništa,/ samo svrnuh lice s blistava anđela/ prema snježnom lanenom pokrovu:/ razastirao se preko ljubavne postelje/ skrivajući tjelesa koja su se još uvijek,/ napustivši žvot, očajniĉki grlila”)… 

S obzirom na to da je ovaj skromni tekst pisan kao recenzija za rukopis poezije koji je pred nama, nadamo se da će poslužiti svrsi i barem malo otvorirti put čitaocima…i kroz tekstove u njemu tematizirane, i kroz sve one preostale koji sačinjavaju ovu sjajnu knjigu poezije.