7. tra 2022.

PJESNICI TURSKOG JEZIKA S KOSOVA, Moje uspomene na autore

 


PJESNICI TURSKOG JEZIKA S KOSOVA

 Davne godine 1975. neko mi je od pjesnika s Kosovao (ili iz Skopja, slavni Necati Zekeriya), poslao na zagrebačku adresu prve prepjeve turskih pjesnika iz Prizrena. Radilo se o knjizi Tiple ruke, panorami turske poezije. Priredili su je Bajram Ibrahim Rugovali i Iskedner Muzbeg, a preveli, uz spoemnutog Muzbega, Sadik Misirlija i Arif Bozaci. Knjigu je objelodanila kuća Jedinstvo u Prištini.  Ugodno iznenađen, napisao sam prikaz i objavio ga, vjerovatno u Vjesniku, ali odavno ne znam gdje mi je. Kasnijih godina, upoznavao sam i susretao gotovo svakog od njih, Zeynela Baksača, Hasana Mercana, Iskendera Muzbega, Osmana Baymaka, a nedavno umrli  Nusret Dišo Ulku, me čak i posjetio sa svojom gospodjom u Zagrebz, jer im je sin tu služio vojni rok. U skopskom  dnevnom listu turske nacionalne manjine "Birlik", osim mojih pjesama, preveo je i u nastavku obavio moj fetljton o Turskoj "U Zemlji Sivog vuka".... Poznajem i sretan sam zbog toga, i druge turske pjesnike koji nisu obuhvaćeni  panoramom "Tople ruke" iz koje sam preuzeo, sjećajući se svojih prijatetlja, ove pjesme... Neka je rahmet na ahiret preseljenim, a zdravlje živim - s hajrom na putu kroz ovaj svijet! 


Iskender Muzbeg

(Prizren, 1947)

 



 

*

*         *

 

smrt smo davno zaboravili

kao tužne dane

ona je gorka

ona je daleka

 

rađa prijateljstva naših ruku

toplije su ruke tvoje

 

niko ne zna o smrti

njezina sjenka je ono znano

kao munja

kao grom

 

raste prijateljstvo naših ruku

toplije su ruke moje

 

smrt sam zaboravio

al danas me nešto mori

strah u meni I tuge

kao planinski izvori

 

daleko sam od tebe

i od ruku tvojih

 

 

OČIMA SMO VJEROVALI

 

Nekad smo očima vjerovali

Oči nas prevariše

Ko će ljubav oživjeti

Oči koju polomiše

 

 


Nusret Dišo Ulku / Nusret Düşo Ulku

(Prizren, 1937. – Skopje, 2022.)

 




TAKO

 

Nebo nije bilo tako prostrano

Zemlja tako plodna

Vode nisu bile tako hladne

Zemlja tako topla kao sada

 

Sunce nije bilo tako daleko

Mjesec tako blizu

Dani nisu bili tako hladni

Noći tako topple kao sada

 

Životinje nisu bile tako poslušne

Ljudi tako mesožderi

Tijela nisu bila tako hladna

Krv tako topla kao sada

 

 



Hasan Merdžan / Hasan Mercan

(Prizren, 1944. – Ankara, 2006.)

 




TETKA ADILA

 

1.

Ja sam kamen

Na meni vrijeme golo

Kalim se

 

 

Ti si hlad od ljudi tražila

Dadoh sve što imam

Kakve koristi od prošlih dana

 

Ja sam kamen tvrd

Da li će se sa mnom družiti

Usamljen golub taj

 

 

Zejnel Beksač / Zeynel Beksaç

(Prizren, 1952)

 



OD ADAMA OVAMO

 

Kad počesmo saznavati o sebi

Međ ljudima

Počela je

Jedna neočekivana bitka

Skamenjena

“JA” tako mora biti

Ako ne bude

Kaoj majko jao…

 

ZAMAGLJENA OGLEDALA

 

Da li je memla na ogledalima

Ili šta

Sad nismo mi oni stari

Kako smo izlizani

Prošlosti ostale su bez traga

Ili ogledala zamagljena.

 

Koliko je proljeća prošlo

Slast je još u sjećanjima

Gosti su naše ruke u trn divljih ruža

I dalje…

Ispred zamagljenih-memljivih ogledala

Besmisleno stoji naše JA.

 

 

Ibrahim Bajram Rogovali

(Prizren, 1947.)

 




ZALAZAK SUNCA

Umrlo je u našim kobnim mislima plavo more

Skinuo sam sunce s prozora

Umrle su u našim rikama plave ribe

U početku dana

 

SUMRAK NA EGEJSKOM MORU

sad si padajući sumrak u Egeju

pisala si uspomene na listiću ljubičice

odlaziš kao tužna ptica iz mojih ruku

 

sad sin a mom albumu sa starom fotografijom

u Egeju kao padajuće veče

sada tvoje ruke sun a izgorelom parabrodu Romea I Julije

zarobljene

 

u mojim očima

ti si

od spomeni pozemeljene kiše

grančicom ljubičica

ti si

u Egeju kao padajući sumrak

 

 

Arif Bozadži / Arif Bozaci

(Prizren, 1945.)


 

PROLJEĆE

Svaka kap tvoje rodne kiše

Jedino je što u meni diše.

 

ŽIVOT

U kiši stanuje miris hljeba

Život sunca cvijet stoljeća

Zvijezda ovog i onog neba

Dah svih proljeća.

 

 

Osman Bajmak / Osman Baymak

(Prizren, 1954. - Prizren, 2018)

 



JEDNO SRCE

Nerudi

 

Kao izlaz dana nezastare

Svetli

Polako u rukama zvezda raste

Jedno srce

Jedan mir

To je Neruda

 

Tokom dana njemu uzvišeno sunce stražari

Rađaju se zore

U krvi arterija

Jedan čovjek jedan pjesnik

To je Neruda

 

Tokom noći njemu uzvišeno stražari mjesec

Spomenikom rađa se zora

Radosno put koplja raste sunceslobode

Jedno plavetniko

Jedno crvenilo

To je Neruda

 

Najstrasniji let k nebeskim vezovima

Gorke boje

Gorki vezovi

N e r u d a…

 

 

 

 


Nema komentara:

Objavi komentar

Hakija Karić ŠEST (ANTI)RATNIH

  Hakija Karić ŠEST (ANTI)RATNIH Sekundarne oči OČI Pune zemlje Gledaše iznenađeno U mjesečevu sjenku Koja je plovila Tinjskim vrbacima OČI ...