19. velj 2022.

TURBE ŠEJHA MAHMUD-BABE I TAJNA NJEGOVA ŽIVOTA

 

Ibrahim Kajan

TURBE ŠEJHA MAHMUD-BABE I TAJNA NJEGOVA 

ŽIVOTA

 

Ima jedno turbe u sred historijskog jezgra grada Mostara. Čudno je da ga vidimo, ali ne uočavamo; turbe koje želi biti nevidljivo! Na četvrtastoj metalnoj ploči piše: TURBE ŠEJH MAHMUD-BABE.


U doba kad se primaju prve spoznaje o svijetu u kojem smo se rodili, čuo sam priču kako nam ju je moja majka ispričala, nama, malenima, tjerajući od nas dosadu i dječje besposlice:

Bio je jednom davno jedan čovjek u Mostaru. Jedan Derviš. Taj čovjek je bio Dobri, pa mu je Allah Kerim, Bog Jedini, dao snagu da može uraditi sve što mu duša poželi. Kad bi god završio namaz u onoj džamiji na Velikoj tepi, nad Neretvom, on bi se spustio na obalu rijeke i zaklonio među velike pećine da ga niko ne vidi. To bilo čudno njegovim prijateljima, pa ih znatiželja natjera da nađu jedno bosonogo dijete te ga, tajom, pošalju za tim dervišom. Reknu dječaku da dobro otvori oči i da dobro zapamti šta će sve raditi taj njihov prijatelj među pećinama. A nisu oni znali da je taj Dobri!

A kad se dečkić vratio, stanu ga Mostarci ispitivati, te šta je bilo i šta je čuo i šta je vidio. Dijete im ispriča: Išao sam za dervišom i vidio kako se zaustavio među najvećim pećinama. Dobro sam se krio da me ne vidi, ali mi on, ne okrećući se, reče: "Sine, priđi mi bliže!" Kad sam mu prišao, rekao je: "Stani svojom nogom na moju nogu. Stani i zažmiri." I ja sam mu stao nogom na nogu. Bogami sam i zažmirio. I sad vam ne znam reći šta je bilo... Kad sam otvorio oči, vidio sam da se nalazimo na drugom mjestu, među puno ljudi koji su govorili jezikom koji nisam razumio.

Ljudi se pogledaše pa ga počeše ispitivati! Jedan će ga pitati kako su ljudi bili odjeveni, a drugi je li vidio kakvu džamiju. Treci, opet, je li se ovaj naš selamio s kojim ljudima, i hiljadu nekih pitanja da ih ne popamtiš.

A dijete je odgovaralo i odgovaralo: klanjalo se ko u džarniji, na selame se odgovaralo, a ljudi su u zelene džubbe bili odjeveni... Najposlije, sjeti se, pa uskliknu: "Ovu sam travu ubrao, jer je baš jako mirisala pa sam je mojoj majki ponio..,"

Ljudi se začudise kad vidješe mirišljavu travu koja raste samo u uzvišenom Gradu, u Mekki, u Majci svih gradova! Tako im se u glavi sve sabralo: i jezik kojim su ljudi govorili, i njihova odjeća zelena i trava koja raste blizu Kabe, pored Zemzem vrela koji je u pijesku pronašao sin Ibrahima, Božjeg poslanika, Ismail alejhiselam!

Kad sam porastao, saznao sam da se Dobri zvao Mahmud, i da je bio sufija, i da je pripadao jednom sufijskom tarikatu i da je u tom tarikatu bio šejhom. Živio je u Mostaru i brinuo se, ima jedna predaja, o velikim bratovim zakladama, brata svojega, glasovitog dobrotvora Koski Mehmed-paše koji je onu džamiju, u priči spomenutoj, podigao i obdržavao za života i financijskim izvorima određenim po vakufnami, onako kako je propisano. I koja je i dan danas na svom mjestu. Turbe Mahmud-babe od nje nije ni pedeset metara udaljeno.

Narod priča da je Mahmud-babi u jednom boju odsječena glava, pa je tu odsječenu glavu u rukama nosio sve do mjesta gdje je pao - a to je eto tu: na tom je mjestu turbe njegovo.

Kad silaziš niz ulicu što spaja Titovu s Tepom, pogledaj preko lijevoga ramena i vidjet ćeš ga, to turbe znamenito obnovljeno 1876., jer si ga i prije vidio - ali ga možda nisi zapazio! To je omanja zgradica čiji je krov prekriven kamenim pločama, pred kojom je od zemlje malo uzdignuto drveno predvorje, otvoreni trijem pod krovnim produžetkom što se oslanja na četiri tanka drvena stupa. Iznad ulaznih vrata je ploča (razlomljena i oštećena na sredini) s uklesanim kronogramom gradnje turbeta u stihovima:

Kabuir šejha Mamut-babe, 1772


Ovaj Mahmud-baba, neka Allah posveti njegovu tajnu,

Umro je devet stotina i osamdesete godine (1572.)

Već duže vrijeme njegovo turbe stoji obrušeno,

Pa ga sada poduzetni ljudi obnoviše.

Mostarcima koji pokazaše dobročinstvo,

Za uloženi trud oko obnove turbeta neka ide nagrada.

Ovo turbe lijepo i tvrdo se izgradi,

A zahvalnost za to pripada dobrotvorima.

Uz učenje Fatihe prispješe krkleri i rekoše mu kronogram:

Obnovljeno Mahmud-babino turbe počivalište je trajno.

21. mayis 1293. godine (1876).

 

U ovim ljetnim danima, prozor na turbetu nerijetko je otvoren: priđi, pa ćeš u polumraku vidjeti kabur od kamenih ploča s bašlucima iznad glave i ispod nogu rahmetli šejha. Tarih je ispisan na turskom jeziku uzglavnog nišana s turbanom u gužvi i kazuje da je Mahmud-baba preselio u bolji svijet 980. hidžretske godine, odnosno 1572., gregorijanske.

Ko je zapravo bio šejh Mahmud-baba, teško je odgovoriti. Je li bio brat povijesne ličnosti Koski Mehmed-paše, kako misle neki historičari jer je pašin brat Mahmud u zakladnici spomenut, teško je odgovoriti.

Teško je odgovoriti, jer je šejh ispraćen sa ovoga svijeta punih 45 godina prije nego je džamija Koski Mehmed-pašina na Neretvinoj stijeni podignuta.

Tajna života osobe mostarskog derviša... ostaje i tajnom osobnog identiteta Mahmud-babe.


Iz knjige:

Ibrahim Kajan: GRAD VELIKE SVJETLOSTI - Mostarske vedute, Muzej Hercegovine / IC Štamparija, Mostar, 2014., str. 51-53


Nema komentara:

Objavi komentar

KAKO SAM SUSREO NESTALE BOŠNJAKE

  Ibrahinm Kajan KAKO SAM SUSREO NESTALE BOŠNJAKE Autobiografski fragmenti     Poglavlje 1 VOJNIK OTKRIVA SVIJET Tingl-tangl, ...