ROĐENI 1925. - STRIJELJANI 1949.

Piše: dr. Ibrahim Kajan

Historija iz zasjede 

Godine 1949. „mala raja“ u kojoj je bio i pisac ovih redaka, trebala je pričekati još neke godine do upisa u osnovnu školu. U ljeto te godine, koje se ni po čemu niko ne sjeća, u 14. danu augusta, Oslobođenje je objavilo jednu strašnu vijest.  Po sudskom je pravorijeku, Gradski vod KNOJ-a  u ime države – što će se kasnije doznati, strijeljao četiri mlada čovjeka.  Ostale je, u vijesti spomenute, teško porobio, konficirao im imovinu i oduzeo časna i građanska prava.Oslobođenje je, sa smrću u naslovu, pisalo: „Jučer prije podne Krivično vijeće okružnog suda za Sarajevsku oblast izreklo je presudu grupi optuženih organizatora i rukovodioca terorističke organizacije Mladi Muslimani.

 

Sudsko vijeće proglasilo je sve optužene krivim za sva djela izložena u optužnici te ih je osudilo: Hasana Bibera, radnika, Halida Kajtaza, profesora, Omera Stupca, studenta i Nusreta Fazlibegovića, studenta, na kaznu smrti strijeljanjem, konfiskacijom imovine i trajnim gubitkom časnih prava.“

U nastavku se govori da su Mahmuta Jarebicu i Tarika Muftića osudili na po 12 godina lišenja slobode sa popravnim radom, konfiskacijom imovine i gubitkom građanskih prava u trajanju od 4 godine, a  Hilmiju Muftića na 16 godina, Teufika Velagića na 15, Ramu Habatu 8, Ejuba Handžića 7, Esada Kojića na 5, te Kemala Kurbegovića i Sulejmana Musakadića na po tri godine robije – s „konfiskacijom imovine i gubitkom građanskih prava“…

Nakon tog suđenja, zaredali su procesi u Banja Luci, Tuzli, Mostaru, Zenici… o kojima se gotovo nije ni pisalo. Osuđeno je više od 1200 „terorista i teroristkinja“ na manje kazne, od jedne do tri godine. 

Procesi su zgranutoj javnosti predstavljali najopasniju bandu koja je ustala protiv mlade države s namjerom da je sruši i započne klanje u zemlji. To je bila potpuno nova „neprijateljska snaga“, jer su sve predratne i ratne neprijatelje države i KP prijeki, pokretni i redovni sudovi uspostavljeni nakon 1945., pohvatali, osudili i utamničili. Izrečen je određeni broj smrtnih kazna ustaškim i četničkim glavešinama za počinjena zlodjela, najviše u BiH, i naviše nad „muslimanskim narodom“. O tim suđenjima svijet je preko političke srpske i hrvatske emigracije bio široko obavještavan. O tim je procesima izašlo bezbroj tekstova, filmskih priloga i knjiga. Vlasti su, zbog snažnog medijskoj interesa Zapada, bile oprezne i većinom su udovoljavale pravosudnoj proceduri. U slučaju suđenju „teroristima MM“ - to nisu trebali. Nisu imali svoje emigrante. O njima nisu pisali ne samo strani, nego ni domaći mediji u mjeri koja se mogla očekivati! Vijesti o smrti i 1000 robijaških kazni s prisilnim radom – širilo se više šapatom nego novinskim perom.  

„Novine nisu javile dan strijeljanja niti su komunističke vlasti o tome obavijestile njihove roditelje“ – naknadno su nas obavijestile prve probosanske emigrantske novine, Bosanski pogledi g. 1964., uz 15-godišnjicu suđenja. Iz njih smo saznali da je „optuženima odbijeno da prije strijeljanja prime u posjetu svoje obitelji i predstavnike ilmije, što su oni tražili…“. Odbijeno im je posjedovanje Kur‘ana i bilo kakve knjige ili papira – jer se nisu smjeli javiti ni pismom svojim najbližim prije smrti. Niko ne zna kada su ustrijeljeni, ni gdje. Ne zna se ni mjesto gdje su tajno ukopani. 

Kod tih „terorista“ nije pronađen ni jedan jedini metak, nijedan pištolj, nije ni hladno oružje, niti špijunske mape, niti strani finacijeri iz stranih zemalja koji su „planirali srušiti državu“. Nisu imali ni ono što i političke budale imaju: svoj politički program! Nisi nikog ubili, jer nisu nikoga ni mrzili. Nisu robili državne riznice, niti su palili žita i hambare. Nisu izdali domovinu, baš ni mrava zgazili – a država ih je strijeljala. Rođeni 1925., strijeljani 1949. 

Zašto su ubijeni? Jer su se vjerom u Boga Jedinoga, oko čije su se Riječi okupili i organizirali, htjeli humanizirati svijet – jer je novi, tek utemeljeni, boljševički - bahati i bešćutni, surovi i prijetvorni – na njihove oči nevine slao na stratišta a smrti oslobađao zlikovce. One, koji su uspješno proveli novu „istragu poturica“.

AVAZ, prilog SEDMICA, 4. 6. 2016., str. 14-15