Akademik Kovač: KAJAN GOVOR PRETVARA U SLIKE ZAČUĐUJUĆE LJEPOTE

Akademik Nikola Kovač

(1936. - 2007.)

 

KAJAN GOVOR PRETVARA U SLIKE ZAČUĐUJUĆE LJEPOTE

Ibrahim Kajan je pjesnik privida, onih kratkotrajnih privilegovanih trenutaka u kojima se sve stvarno pretvara u fIkciju i živi vlastitim životom. Kajanov pjesnički privid ne podrazumijeva ezoterička stanja, fantastične likove ili himere čije obrise pjesnik pokušava fIksirati riječima. Privid Kajanu omogućava i metaforizaciju stvarnosti, i interiorizaciju istorijskih, mitoloških ili religijskih predstava, i njihovu jezičku artikulaciju.

Lišena deskripcije i ispovjednog tona, Kajanova poezija ne računa ni na razuđenu metaforiku ni na sentencioznost iskaza; Kajan jednostavno traga za stanjima duha koja se oblikuju unutar sveopšteg preobražaja materije, miješanja i zamjene čulnih znakova, tj. za sinestezijskim obrascima predmetnog svijeta i provokativnim efektima evokativnih registara. Jezik je, za Kajana, jedini instrument kojim se pribira razbijena struktura svijeta i obilje njegovih imaginarnih sadržaja. Njegovi ciklusi su posvećeni naizmjenično čisto pjesničkim temama s metaflzičkim akcentima, istorijskim reminiscencijama ili vjersko-simboličkim predstavama. Ali u tim svjetovima pjesnik ne traga za produbljenim značenjima svijeta niti za ishodom ljudske drame; on samo interiorizuje raznolike sadržaje svijeta kao svojevrstan elan oblikovan po mjeri svog unutrašnjeg glasa, svoje opsjednute duše. Pjesnik kao da se prepušta plimi nadolazećih utisaka i rastućih glasova: on ih prihvata kao trenutke prolazne sreće, kao sjenke privida realnijeg od svake stvarnosti. Pjesnik se taka nalazi u paradoksalnoj situaciji da mu se svijet više nudi nego što on sam otkriva ponorne dubine njegovog obilja. I, bez obzira kakvom je tematikom zaokupljen, Kajan svoj pjesnički govor zasniva na čuđenju i zanosu, uvjeren da je svijet bremenit značenjima, a da je poezija tihi obredni glas kojim se ta značenja imenuju i artikulišu po mjeri ljepote.

I pjesnički subjekat u poeziji Ibrahima Kajana (uprkos čestim iskazima u prvom licu) gubi se u posvemašnom prožimanju sušttine i privida, realnosti i fikcije. Hronologija, postupnost, semantička stupnjevitost - sve to iščezava kao suvišan dekor i neupotrebljiva didaktika: ostaje samo izvorni govor svijeta koji ne zna za prepreke i zabrane; on je autentičan jer je slobodan. Kajan već godinama osluškuje taj govor i pretvara ga u slike začuđujuće ljepote.[1]

Nikola Kovač

---

[1] Neobjavljena recenzija  za Kajanovu knjižicu pjesama DRUGA BAJKA, Vrijeme, Zenica, 2002.

MEHMED MEŠA PARGAN: GONETANJE RIJEKE SA IBRAHIMOM

 Mehmed Meša Pargan

Reminiscencije u kapljicama izmaglice
nad vječnom Rijekom.

Nemir je na stjenju.
Tu je ogoljen do pjesme.
Do bjelokosti.
Ribljega skeleta, iskrivljene kičme naših iluzija
sučeljenih sa beskrajnim hodom čovjeka
preko mosta.

Kuda vode mostovi? Njihova ukrštenost sa Rijekom?

Kada pođemo ka drugom čovjeku,
kada izgradimo mliječni put prijateljstva
premostimo vjerom trag repatice nad koritom života
jesmo li iluziju stavili u korito naše rijeke.
Sebe u samicu, među zidove povijesti zarobili.

Odlazim na mezarja i iskupljujem se fatihom
pred žrtvama zločina počinjenih
nad nevinim bosanskim pukom.

Oproštaj u sebi tragam.
Milost.
Snagu.
A onda, neprospavane noći pitam, zašto
zašto moji prijatelji šute.
Čuli su za ubijenu djecu!
Čuli za spaljena sela, gradove,
za džamije srušene
i djecu koja ciče u svojim kućama
nestajući u plamenu, nacionalnog osvještenja.

Pričam prijatelju, kako su u mom gradu
nabijali čovjeka na kolac.
On kaže: „Ne verujem“.

Ni ja ne vjerujem!

Ali, Abdulah Buljubašić Bubica,
nabijen je živ na kolac.
Sud to potvrdio,
a one koji su ga uz rakiju,
slaninu i osmijeh nabijali
osudio – još u Beogradu.

A oni rekli – nabijali smo – pa šta!
Odležat ćemo! Ponosno!

Da bi nacionalna svijest bila na nivou.

A taj moj prijatelj ne razumije!?

Zašto prijatelji ne razumiju.

Oni li su krivi
ili mi koji ih takvima biramo
zadovoljavajući božje određenje
uslovljene različitosti, makar i u tom trenu,
kada se ne dvoji o tome jesu li djeca u majčinoj utrobi
razložno ubijana.

Tako je to moj Ibrahime
sve je ovo nisko.

Pljuju me neznani jutros
kad na facebooku kažem da praštam,
kad kažem da oni nisu znali šta čine.

Moji pljuvači
pozivaju se na gospodina Kogita.
Pljuju po meni, jer ja nisam ja pozvan da praštam.
Oni koji su nestali u zoru nisu mi dali za pravo.

A bio sam dužan da praštam.

Kad praštaš, stavljaš tačku na ratove i govoriš svima
da je vrijeme trošno, poput kaldrmskog kamena.

Pod nogama se kroz stoljeća gubi.

Kad praštaš, kažeš kako nemaš snage
da se za novi rat spremiš.

Kad praštaš, rat snagom drugom pobjeđuješ.

Kad praštaš, shvatiš, da praštaš samo za sebe.
Kad praštaš, shvatiš da praštaš,
a onima kojima je oprošteno
nije ni bitno.

Kad praštaš, činiš to zbog sebe.

Sad kušam svoju vatru i govorim sebi:
Ne praštaj, prijatelju.
Njima nije bitno a tebe ionako do kosti već boli.

Ne praštaj, jer jutrom će se već, novi vratovi
bjelasati pred koprenom iza koje se krije
izbezumljeno lice dželata.

Ne praštaj, jer ćeš učiniti istim različitosti
pred Bogom nespojive.

Ipak,
Voda niz strminu odnosi misli.
Roje se snovi.
Ovo je vrijeme smrti i praštanja
Vrijeme Ljubavi.

Za šta si stvoren, to ne biraš,
već jutrom navijen
kreneš putem sudbine
prateći žubor Rijeke.


Mehmed Pargan
U Mostaru, s proljeća 2013.

OVO JE SMIŠLJEN PRITISAK GRUPE PJESNIKA NA DRUŠTVO PISACA BIH, KAKO BI ZADRŽALI UZURPIRANE POZICIJE

Predsjednik Društva pisaca BiH Amir Brka

o izmjenama programa i ostavkama

članova Programskog savjeta

 

Amir Brka, Predsjednik Društva pisaca BiH

 

»OVO JE SMIŠLJEN PRITISAK NA DRUŠTVO PISACA

KAKO BI SE ZADRŽALE UZURPIRANE POZICIJE «

         _________________________________________________________

 

 

Pjesnici Ahmed Burić, Hadžem Hajdarević, Senadin Musabegović i Mile Stojić uputili su javno pismo Predsjedništvu Društva pisaca Bosne i Hercegovine u kojem podnose ostavke na članstvo u Programskom savjetu Sarajevskih dana poezije. To su obrazložili tim što je, prema njihovim tvrdnjama, "Predsjedništvo Društva pisaca BiH, uoči samog početka Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije, grubo interveniralo u planirane programske sadržaje Manifestacije". Kao predsjednik Društva pisaca BiH, kako to komentirate?

► Navedeni pjesnici ne govore istinu. Predsjedništvo Društva pisaca BiH ima obavezu da zastupa i štiti interese članstva Društva i naše asocijacije u cjelini, pa je tako i kad su posrijedi Sarajevski dani poezije što ih Društvo kao svoj međunarodni pjesnički festival organizira već 52 godine. A Programski savjet je tijelo koje ima zadatak da pripremi prijedlog programa manifestacije i da ga dostavi Predsjedništvu Društva na razmatranje. To su unutarnje relacije u Društvu pisaca, i kada Predsjedništvo radi ono što mu je obaveza, i za šta odgovara članstvu, odnosno Skupštini Društva - ne može se govoriti o nekakvom "grubom interveniranju" ili nečemu sličnom, nego o normalnom funkcioniranju koje se odvija u skladu sa propozicijama.

U usmenom razgovoru rekli ste mi da se radi o pogrešnoj interpretaciji, te da nije tačno kako je Predsjedništvo Društva pisaca BiH donijelo odluku prema kojoj na Sarajevskim danima poezije više ne mogu učestvovati pjesnici koji nisu članovi Društva pisaca?

► Da, to nije tačno. Predsjedništvo Društva zaključilo je, sasvim konkretno, da Književni portret kao jedan od najznačajnijih sadržaja Sarajevskih dana poezije ove godine ne može biti, kako je predložio Programski savjet, posvećen pjesnikinji koja ne samo da nije član Društva nego članstvo u Društvu i eksplicitno odbija (Ferida Duraković, op.a.). Osobno sam tu pjesnikinju, kao Predsjednik Društva, prije više od dvije godine nazvao i ponudio joj da se uključi u članstvo, što je ona rezolutno odbila. Slična je stvar i sa programom Susreti: Studenti i pisac iz lektire. Predsjedništvo je odlučilo da ne prihvati prijedlog Programskog savjeta u ovim segmentima našeg pjesničkog festivala nego da ti sadržaji budu posvećeni uglednim članovima Društva.

Uz ovo, Predsjedništvo je zaključilo da voditelji-moderatori programa ne mogu biti oni autori koji nisu članovi Društva pisaca BiH. Društvo ima 170 članova - pa zar među nas toliko nema onih koji mogu voditi pojedine sadržaje nego to, kako je predložio Programski savjet, mora činiti neko drugi? Taj je prijedlog bio čak i uvredljiv. A ovi članovi Programskog savjeta, koje ste naveli u Vašem prvom pitanju, sasvim tendenciozno među voditelje-moderatore u svojoj ostavci dopisuju i istaknutog pjesnika Stevana Tontića koji nije ni voditelj ni moderator nego je godinama urednik jednog vrlo značajnog i stalnog sadržaja Moja poetika, i koji je, uz to, član Društva pisaca (doduše: počasni), i kojemu je Društvo 2007. godine dodijelilo svoje priznanje Bosanski stećak. Na Stevana Tontića nije se odnosio ovaj zaključak Predsjedništva, i to je sasvim jasno. Ali manipulacija "ne vidi" očigledne stvari.

Predsjedništvo je također zaključilo da će prijevodi pjesama gostujućih inozemnih pjesnika biti objavljeni isključivo u Životu, časopisu Društva pisaca. Ovaj je zaključak proistekao iz činjenice da je postojala namjera da prijevode o kojima je riječ, a koje je Društvo svojim novcem platilo, Programski savjet ustupi drugom časopisu. To je, naprosto, nevjerovatno.

Također navodite da postoji "delikatna pozadina" cijelog slučaja, odnosno reakcije pomenutih pjesnika i (bivših) članova Programskog savjeta SDP. Možete li to malo detaljnije pojasniti - je li zapravo riječ o nekakvim ličnim animozitetima koji su kulminirali na ovakav način, ili?

► Kada me u inboxu kompjutera zatekla njihova ostavka adresirana Predsjedništvu Društva, pomislio sam: Ah, pa konačno su se sjetili kome se podnosi ostavka na članstvo u Programskom savjetu Sarajevskih dana poezije (jer neki od njih ostavke su već podnosili sami sebi). Ali već sat-dva potom taj je njihov tekst objavljen na brojnim portalima. Kad se pročita ta ostavka, sa svim neistinama, podvalama, malicioznostima i budalaštinama koje sadrži - postaje bjelodanim da ona i nije podnesena Predsjedništvu Društva pisaca, jer se Predsjedništvu ne mogu servirati takve laži, nego je posredstvom medija namijenjena bh. javnosti, valjda s uvjerenjem da je tu javnost moguće manipulirati i tako svoriti pritisak na organe Društva pisaca kako bi se zadržale uzurpirane pozicije. Uzurpirane pozicije - nisam slučajno upotrijebio te riječi. Treba ih pitati: Ko ih je imenovao u Programski savjet? Kada je to bilo? Traje li im mandat deset i više godina? Kakve su im obaveze? Kome su odgovorni za ono što rade? Kakav je to nepostojeći organizacioni odbor Sarajevskih dana poezije kojemu se jedan od njih javno izdaje za predsjednika i obmanjuje javnost? Itd. Itd. Pa svakako i ovo: Kako se usuđuju manipulirati čak i gostujuće pjesnike koji na ovogodišnjim Sarajevskim danima poezije u mikrofon publici govore neistine što ih oni navode u ostavci? Gdje je kraj, gdje je dno tom njihovom beščašću?

Po svaku cijenu, pa i po cijenu devastiranja Društva pisaca, zadržati uzurpirane pozicije - to je ta delikatna pozadina ovoga što čine ti pjesnici.

Burić, Hajdarević, Musabegović i Stojić zatražili su javno izvinjenje od Predsjedništva Društva pisaca BiH zbog odluke da autori Ferida Duraković, Stevan Tontić, Ahmed Burić, Adisa Bašić, Ivica Vanja Rorić i drugi ne budu uvršteni u program ovogodišnjih Sarajevskih dana poezije što, kako kažu, smatraju "sramnim činom koji je nanio nenadoknadivu štetu Manifestaciji i bosanskohercegovačkim autorima u zemlji i svijetu". Hoće li Predsjedništvo DP uputiti izvinjenje pomenutim piscima?

► To je doista smiješno. Predsjedništvo Društva odredit će se na svojoj redovnoj sjednici spram ovih skandaloznih gesta, a ja sam siguran da ovi neće postići što su naumili.

 

(Pitanja: Maja Radević, Slobodna Bosna,16.5.2013.)

  

A Predsjedništvo Društva pisaca BiH održalo je sjednicu i "odredilo se" ovako:  

 

Na sjednici održanoj 17.5.2013. godine Predsjedništvo Društva pisaca Bosne i Hercegovine razmotrilo je ostavke koje su na članstvo u Programskom savjetu Sarajevskih dana poezije podnijeli Stevan Tontić, Ahmed Burić, Hadžem Hajdarević, Fadila Nura Haver, Senadin Musabegović i Mile Stojić, te donijelo  s l i j e d e ć e

  

Z   A   K   L   J   U   Č   K   E

 

1. Predsjedništvo Društva prihvata ostavke koje su podnijeli u preambuli navedeni članovi Programskog savjeta Sarajevskih dana poezije.

2. Predsjedništvo odbacuje tvrdnje koje su iznesene kao razlozi za ostavke, jer su neistinite i neutemeljene, a neke su čak i maliciozne i, kao takve, sračunate na obmanjivanje javnosti - pa su tekst zajedničke ostavke neki članovi Programskog savjeta zato odmah i dali u medije.

3. Zaključke po prijedlogu programa ovogodišnjih Sarajevskih dana poezije, koji su doneseni na sjednici 18.4.2013. godine, Predsjedništvo je usvojilo kao kolektivni organ Društva pisaca, i to jednoglasno. Stoga je neopravdano i tendenciozno to što su napadi od pojedinih kolega, među kojima su i neki od onih koji su podnijeli ostavke, usmjereni direktno na Predsjednika Društva.

4. Ove zaključke Predsjedništvo Društva prinuđeno je objaviti, jer su neki članovi Programskog savjeta svoju ostavku dali u javnost.

5. Predsjedništvo se ne želi dalje u medijima oglašavati po ovom pitanju.

 

 

 

P R E D S J E D N I K

 

                                                                                                                     Amir Brka