KOŠULJA
Poznajem te, Ljubavi,
od doba kad još bijah bestjelesan
i kad se s mukom porođajnom razdvajahu
boje postanka
izgubljene u crnom plaštu kaosa,
od onda kad me dotaknu koža s milijardu osjetila
što ogrnu moju Dušu poput košulje –
od tog svemirskog
razmeđa – plačem bez prestanka.
Bijah tako dobar u onom
vremenu prije vremena
kad nisam postojao.
Bijah osjetljiv poput
zvjezdana praha u kući svojoj svemirskoj.
Bijah gluh i slijep,
srećom opkoljen, bezbrižan poput luda djeteta!
Dok te ne susretoh: tad
spalih pijanim srcem svoju košulju
i vratih se tamo gdje
sam nastao.
13.
XII. 2007.
Nema komentara:
Objavi komentar