LAPOT, KURBAN

ibrahim kajan

LAPOT, KURBAN

(Poratni zapisnik)

Kad su došle zvijeri sa istoka,

naša su djeca pobjegla

a nas su ostavila.

A ne znaš ti to, i mi smo nekad – puste li pameti! –

stare roditelje naplaninu iznosili pa ih nijesmo slazili.

Ko biva čekali... da ih Bog Veliki u svoje ruke preuzme.

Ne prepoznaješ me, Hazbo, samo zapisuješ.

Vidim ja da me ne prepoznaješ.

Kako bi me i prepoznao kad mi je koža crna.  I crnja od katrana.

A nije. Ispod je bijela poput runa janjetova.

Kad su od mog Mujage meso, predamnom, 

otkidali i s mosta u Drinu bacali.

Zavijala sam poput vučice

glasom koji nije izlazio

pa se strava polijepila po koži.

Kazuju da ovo je crni prišt. Od onoga što sam vidjela 

Zato sam ja crna, kao bijelo janje Ibrahimovo, što je trebalo biti zaklano

ali je Gospodar naš u zadnji tren

ruku s nožem od kurbana otklonilo

pa je crno janje sa žrtvenika

odskočilo

  

(2018.)