Historija iz zasjede
Piše: Ibrahim Kajan
Prijatelj pokazuje dvominutni videosnimak izvora rijeke Bune. Snimatelj je pokrenuo kameru iz središta bazena pred samim grotlom iz kojeg kulja najbogatije vrelo u Europi. Uhvatio je sunce zaljuljano na površi rijeke. Oko kamere podiglo se prema stijeni: svjetla iz vode šaraju ploču hridine. Kamera se pomicala tekiji. I gle! - čudo koje nikada niko nije vidio: Odsjaji su na stijeni formirali buktanje, stvarne i dojmljive da smo ostali bez daha: plamen je lizao kameno nadsvođe poput „Božjeg davanja“ bez presedana!
Područje oko izvora Bune u Blagaju
od pamtivijeka je „čudno“ i „tajnovito“, mjesto pučkih molitvi – od bogumila i
prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja
bogova voda i zaštitnika ljudskog života.
Tvrđava na vrhu litice u gradbenoj
strukturi krije svaki od tih slojeva vremena. Nauka ih je „sortirala“: od
austrougarskih i turskih adaptacija, ruina kuća Hranića, do rimske „riblje
kosti“ i ilirskih megalita. Historije je „malo“: brat bratu - 2000 godine!
A znanstvena ekipa okupljena oko
prof. Envera Imamovića, nakon one s početka pedesetih godina 20. st. (otkriće „Zelene
pećine“) – donijela je nove „činjenice“ prahistorije! Imamović je pronašao još dva neznana lokaliteta
– Veliku pećinu i Vučje točilo.
Velika pećina se nalazi 70-80 m iznad vrela. Pred njezinim
ulazom uzdignut je kameni stup. Imamović misli da je to žrtvenik od prirodne
stijene s dvije-tri dorađene stepenice, nepoznatog božanstva neolitskih
stanovnika. Profesora podsjeća na onaj iz delfijskog svetišta što je nekoć
resio hram boga Apolona, falusnog oblika, imenom Pupak svijeta. U pećinu se
ekipa uzverala uz pomoć alpinističkog tima, a kad su se iz lebdeće pozicije
domogli „kopna“, vidjeli su prizor koji stotinama ili hiljadama godina nije
viđen. Opisan je, telegramski, ovako: Površina pećine cca 40 m2. Dimenzije: 11.5x4.80.
Na rubovima otvora: suhozid... Odvojak-pripećak: 2.90x1.70 m. Tu je zakopana
prva sonda. U prvom sloju nađena drevna keramika; u drugom, od metar, komadi
obrađene daske i jedna letva. I ljudske kosti. Nekoliko ulomaka metalnog lima.
Željezni klin od 6 cm.
Ulomci staklenih čaša. Tu su nađeni i komadići neke žute smjese, mineral.
Ulomci keramike, dijelovi ljudskog skeleta, ostaci daske i komadići minerala
upućuju da se „radi o grobnici“. Predmeti su iz različitih epoha, a „kretanje
zemlje“ ih je izmiješalo i ispreturalo!
Zaključak kaže „da keramika i
žučkasti mineral pripadaju prethistoriji, ulomci čaša i daske s komadićima lima
srednjovjekovni su proizvodi, kao i nekoliko četverobridnih željeznih vrhova
strijela tipa veretoni. Neko ih je „upucao“ iz prostora današnje tekijske
avlije ciljajući orlušine ili kumrije. Utvrđeno je da su komadići minerala –
sumpor. Upotrebljavan je u prethistoriji i ranoj antici u kultnim obredima.
Mještani su skrenuli pozornost
profesoru na još jednu pećinu u litici, zvanu Vučje točilo. Devastirana je od
neznanih posjetitelja. Obiluje ulomcima metalodobne keramike pune impresso
ukrasa: otisci noktom, žigosanjem, štipanjem prstima, bockanjem.
U njezinoj blizini je i poznata
Zelena pećina. Alojz Benac je mislio da
je bila povremena boravište ljudima mediteranskog tipa, dok za Vučje točilo
Imamović vjeruje da je bila stalno boravište istog rasnog, kulturnog i
običajnog tipa naših prapredaka. Zelena pećina je, novijom istragom, ne samo
potvrdila prvorazredno prošlostoljetno otkriće, nego i produbila spoznaju da su
joj stanari slijedili obred prinošenja ljudskih žrtava! „Uz ognjište su
pronađene dječje kosti na kojima su tragovi oglođanosti. Pripadale su djeci do
pete godine starosti“ – kaže izvještaj. Prazni pogled dječje lubanje nijemim je
krikom trebao „odobrovoljiti zle duhove“, „zaustaviti pomor članova zajednice“
u godinama gladi ili suočenja s opasnošću.
Sve se to „ogromno vrijeme“
skriveno od historije javlja iz šupljina blagajske litice i oko nje, kazujuć da
smo ovdje najmanje 7.000 godina. Tajna dječje lubanje i dalje tjera zle duhove
od nas, a podzemni tragovi dovišta ispod tekije – prigušenim ehom molitve
dobrih krstjana i muslimana, odzvanjaju, preoblikovani, do dana današnjeg…
AVAZ, prilog SEDMICA, 5. IX. 2015., str. 14-15
Nema komentara:
Objavi komentar