Ibrahim Kajan
Dnevnik, subota, 7. II. 2015.
Mustafa Mujaga Komadina
(1839. - 1925.)
Iz stogodišnje prošlosti izranjaju neobjavljene istine iz
onih godina kada su bile zbiljna suvremenost: prelistavam prvi bošnjački politički
list, prepisujem poneku sitnu vijest i skeniram poneki komentar bez potpisa. Po
stilu otkrivam da ih je mogao ispisati Husaga Ćišić, ali je, u svakom slučaju,
na sebe preuzeo odgovornost onaj koji je potpisan kao glavni i odgovorni urednik,
Smail-aga Ćemalović. Novine iz kojih prepisujem izašle su prije tačno 105
godina, 1910., a ime im je Musavat, što bi se bosanski reklo: Jedinstvo.
Čitam ih, iznenađen nepodnošljivim sektaškim otklonom od osobe koja je s velikim izbornim uspjehom tek izašla na mostarsku političko-društvenu scenu a ime joj je bilo Mustafa Mujaga Komadina.
Čitam ih, iznenađen nepodnošljivim sektaškim otklonom od osobe koja je s velikim izbornim uspjehom tek izašla na mostarsku političko-društvenu scenu a ime joj je bilo Mustafa Mujaga Komadina.
Nedosegnuto je dno bošnjačke „gajretovske“ zločestoće koje je
tada, u tom listu, zakreštalo, citiram „protiv Komadinovu načelništvu, jer je on potpuno
nepismen čovjek, ne zna šta je općinski štatut, ne
zna šta je spis, ne zna šta je ured. Može mu opć. činovnik donijeti smrtnu osudu i
kazati mu, da je to neka nepoznata stvarčica; on će je potpisati.“ A to je,
naravno, bila bjelodana laž.
Vrijeme i suvremenici rijetko prepoznaju buduće velikane u
svom narodu. U najboljem i najgorem slučaju
– u takvima otkrivaju snažnu konkurenciju, koju svim silama pokušavaju na sve
načine i u svakom pogledu - sravniiti sa zemljom - prije svega u intelektualnom i moralnom.
Nema komentara:
Objavi komentar