Piše: Ibrahim Kajan
Jučer je bio 1. april. Jest, ali
nisam ni u snu mogao sanjati da ću na taj dan svekolikog humora doživjeti nešto
nevjerovatno! A počelo je pozivom jednog bošnjačkog hadžije iz Dubrovnika,
predsjednika tamošnjeg „Preporoda“, koji se, eto, našao u Mostaru pa poželio popiti sa mnom
jedan dobar espresso!
Zatekao sam ga s gospodinom
Kemalom Tursunovićem – Zmajom, autorom niza knjiga, kako mi je predstavljen.
Jednu mi je odmah i darovao. Knjiga se zove „Bosna je jedna ili je nema“, s
podnaslovom Sjećanje zlatnih ljiljana. Izdavači su joj Preporod iz Dubrovnika i
Mjesno područje Tinja. Objavljena je, kako tamo piše, u Srebreniku 2013.
godine.
U ovoj se knjizi nalazi jedan moj plagirani putopis,
a autor joj je Kemal Tursunović zvani Zmaj
Gospodin Tursinović mi je napisao
i lijepu posvetu koja glasi: Dragom profesoru Ibrahimu Kajanu od kojega dosta
naučih i još uvijek učim. Doduše, u tom trenutku nisam ni slutio što li je Zmaj
od mene mogao naučiti, kad sam ga samo jednom, čini mi se, susreo u prolazu na
Skenderiji, na Sajmu knjige, prije više godina. Uskoro ću i to saznati…
listajući njegovu knjigu. Tako, iznenađen, spazih jedan naslov u sadržaju „sličan“
naslovu mojega putopisa kojim mi započinje knjiga
Tragom bosanskih kraljeva (Bosanska riječ, Tuzla, 2007.) više puta objavljivana
(Zagreb, 2009., Sarajevo, 2010.). Njegov putopis u rečenoj knjizi nosi naslov Srebrenik
– brdo bosanske vječnosti[1],
a moj: Brdo bosanske vječnosti, Srebrenik na brdu.[2]
Ali, kad sam kasnije započeo
čitati putopis tog, inače, simpatičnog umirovljenog policajca koji se sada bavi
masovnim „pisanjem“ knjiga, ostao sam doslovno zatečen, dapače: zgranut!
To nije bila slučajna sličnost
među naša dva teksta, nego je to bio brutalan plagijat! Da ne dužim, ovako to
izgleda na samo prvih nekoliko stranica naših uspoređenih tekstova. Pošto sam
bliži sebi nego njemu, započet su citatom iz svoje knjige:
Kajan: Došao sam vidjeti Srebrenik. Došao sam
spustiti dlan na opipljivu prošlost zbog koje smo još tu, u svojoj domovini. To
je stari grad, lijep poput usnula ratnika i tajnovit poput patarenskog zapisa o
cvijetu.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 7
Tursunović: Došao
sam vidjeti stari i novi Srebrenik. (…) Želimo baciti pogled na opipljivu
prošlost zbog koje ste vi Bošnjaci još tu. Uostalom to je Stari grad koji nam
se (…) uvijek čini lijepim poput usnulog ratnika, ali i tajnovitim poput
tajnovitog zapisa
Bosna je jedna ili je nema, str. 217/218
Kajan: Šta ima tamo? A
tamo nema ništa. Nema nikog.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 7
Tursunović: A što
se penjete gore, šta ima tamo među onim zidinama? Tamo nema ništa.
Bosna je jedna ili je nema, 217
Kajan: Takav je sad u
nebo dignuti Blagaj neobičnih Kosača, gdje je prvotnju svjetlost ugledala
Karatina, kraljica nesretna bosanska… Takav je ljetos provjerih i Ključ, gdje
se najavi Smrt zadnjoj bosanskoj krunjenoj glavi nepromišljena Tomašića.
Tragom bosanskih kraljeva, 8
Tursunović: Takvi
su danas skoro svi drevni i napušteni srednjovjekovni bosanski gradovi, takav
je i stari grad Blagaj koji je bio postojbina neobičnih Kosača - iskreno će
Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str.
217
Kajan: Kad si se već
zaputio, morat ćeš proći kroz tvrde vratnice, kroz glavnu kapiju, u zidu čvrstu
poput gore Altajske, u bedemu, pouzdano su vjerovali veseli pučani – od srebra
čista izidanu.
Vidjesmo tvrđu iz daljine, sa
strme ceste što je povezivala suvremeni i nabujali Srebrenik s Gornjim
Srebrenikom (…)
Tragom bosanskih kraljeva, 9
Tursunović: Kad si
se gospar Mato već zaputio gore, moraš proći visećim
mostom koji nije baš stabilan, pa
onda kroz vratnice, kroz glavnu srebrenu
kapiju u zidu.
Nedugo zatim iz automobila kroz
gustu maglu vidjesmo tvrđavu iz daljine, sa strme ceste što je povezivala
savremeni i narasli Srebrenik s naseljem Gornjim
Srebrenikom.
Bosna je jedna ili je nema, 217
Kajan: Pazi, mezar je
do mezara, šehid do šehida. Ovi su šehitluci od onoga doba, kad mađarski
kalpaci pobjegoše a turske čalme dođoše, moj Ibrahime. Tada se polomi
Srebrenička banovina po kojoj je kralj Matičaš Korvin baš razastirao plan o
osnivanju svog malog marionetskog Bosanskog kraljevstva (...). Tek te godine
1512., Turci završiše svoj posao i zapremiše i posljednju stopu bosanske zemlje
nesretnog Kraljevstva ostalog iza Tomaševića… (…)
A malo podalje, pod hladom
listopadnih stabala, skupina je šehidskih bašluka posljednjih boraca za Bosnu.
Zaista, ko god razmijeni vlastiti život za slobodu…… Među njima je i turbe otvoreno,
na stupove podignuto. Jedan ga otac sčini svojim rukama, svojim sinovima i
svojoj rodbini, s lijepim imenima na ploči mramornoj ispisanim, da se nikad ne
zaboravi, ni ko su bili, ni zašto sada gnjiju njihove mlade kosti. Pruči: el Fatiha! Prouči i utuvi sebi u glavu
bosansku putniče koji putuješ po Božjoj zemlji! Pamti! Sve će ti se ponoviti,
ako zaboravis.
Tragom bosanskih kraljeva, str. 10
Tursunović: Sve
mezar do mezara, šehid do šehida. Ovi su šehitluci od onog doba, kad mađarski
osvajači pobjegoše, a turski vakat dođe. Nestade kralja Matijaša Korvina i
Srebrenička banovina bila je skršena. Godine 1512., Turci, kao po običaju, završiše
svoj posao i zapremiše posljednju stopu bosanske zemlje preostalog kraljevstva
iza Tomaševića.
Otada je ono šehidsko mezarje, ali
ko su šehidski junaci ondje pokopani, još uvijek se sigurno ne zna. Među njima
se nalazi otvoreno turbe kao spomen da se nikada ne zaboravi, ni ko su bili, ni
zašto gnjiju njihove mlade kosti. Zato prijatelju moj, prouči Fatihu! Jer
zaista, ko god razmijeni vlastiti život za slobodu, na pravom je Božjem putu! –
dodade stidljivo Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str. 218
Kajan: Potom stigosmo
na rub ambisa, na mjesto pred samim Gradom Srebrenikom, pred kulu stražarnicu
kroz koju su nekoć, ishodilo k visećem mostu. Most, taj bivši, bje na vjetru
olujama uzdizan i bacan u bezdan, smrtni je strah urezivao u kosti onom ko ga
mosti, koji bi preko ambisa prelazio do tvrđe s glavnim gradskim dverima
ulaznim, onomad još željezom pokovanim.
Edo, vješto se krećući bivšom
izujedanom površi, u stijenju usađenog Srebrenika, razvija priču protkanu nizom
upozorenja, vokativnih govornih oblika kao iz Torina smotka poispadalim: Obrati
pozornost! Nije riječ o tvrđavi, nego
o strateškoj zamisli u hrid
ukovanoj, skupini, nizu, seriji povezanih tvrđava poput hrastova izniklih iz
ljuta škrapa! Zauzevši mjesta na različitim razinama, rastvaraju se u
nepobjedive građevine što čine cijeli kompleks od ukupno četiri odvojene kule.
Rekao bih da su raspoređene poput dijelova kakva razlomljena nebodera, međuse
spojenim prirodnim kamenim rampama, zidinama, potpornjima, doksatima, te onim
davnim skalinama istruhle drvene grade koju je vrijeme davno pojelo kao sto je
i ljude oglodalo, sve do kosti! Opustošilo je najposlije i nju, tvrđu - stegnutu
pesnicu izniklu iz ponosne i svete bosanske
zemlje. Baš tako: gazimo po svetoj
zemlji koja je bila bosanska krv i bosanska koža. Zato, pazi prijatelju!
Tragom bosanskih kraljeva, str. 11
Tursunović: Stigosmo
na rub ambisa, na mjesto pred samim Gradom, pred kulu
stražarnicu kroz koju se izlazilo
na viseći most. Viseći most, već utvrđen
novim debelim gredama, smrtni je
strah ulijevao svakome ko njime
kroči. Prelaskom preko njega vješto
se penjući po debelim novourađenim
daskama, Nermin razvija priču
protkanu nizom upozorenja:
-Obratite pažnju. ..Nije riječ samo
o tvrđavi, nego o strateškoj zamisli,
o seriji povezanih tvrđava poput
hrastova! Pogledajte kako izgledaju!
Zauzevši mjesta na različitim
razinama, rastvaraju se u nepobjedive
građevine sto čine cijeli kompleks
od ukupno četiri odvojene kule. Rekao
bih, - kaže Nermin - da su raspoređene
međusobno spojenim prirodnim
kamenim rampama, zidinama,
potpornjima. Srećom, uz malo straha, prešli
smo novim drvenim mostom. Eto, mi
sad gazimo po svetoj bosanskoj
zemlji po kojoj se lila bosanska
krv i bosanska koža! - u šali je naglašavao
Nermin.
Bosna je jedna ili je nema, str. 219
To je tek prva polovica teksta,
ali „autor“ Zmaj-Tursinović uporno vozi do kraja! Ako kod mene govori putopisni
lik dr. Mutapčića, historičara, kod njega se javlja „zamjena“ u mr. Nerminu, a
tako gdje je govorim u prvom licu, moje riječi stavlja u usta dubrovačkom književniku
Mati Jeriniću, ili ovom, na početku spomenutom hadžiji koji se imenom i
prezimenom spominje kao izdavač i u impresumu knjige!
Jučer je dakle bio prvi travanj,
pa ne znam šta je od svega ovdje ujdurma, šega ili obijesna podvala? Ili je,
jednostavno – banalna krađa?
Zmaj je proveo radni vijek
ispitujući kriminalce u Dubrovniku, kao inspektor. I umjesto da uživa blagodati
mirovine, on je koristi da bi nam pokazao što je naučio od kriminalaca, a to
brate nije pošteno! To je brutalni plagijat!
Ova je knjiga izašla u tri izdanja od 2007. do 2010., u Tuzli,
Zagrebu i u Sarajevu
U Mostaru, 2. IV. 2014.
Nema komentara:
Objavi komentar