Sead Beli Husić:
OKO JEZIKA
(Ibrahimu Kajanu,
prijatelju)
Prhne ptica!
Jezici odumiru i ono oko
jezika. Kolonizatori i dalje
svoj posao rade, pa oni
kojima je nepravda učinjena,
sjećajući se maternjega, često
progovore i na tuđem jeziku.
Vidiš, Ibrahime, kako se runi i
runeći se širi i pomire kao grad iz
kojeg su te protjerali, koji će ponovo
korakom pjesnika, koji su ga opjevali
prohodati kao jezikom onim kojeg si
njegovao u pjesmama, putujući tragom
vremena čije su ruine ostale kao zgarišta
na kojem barbari, sjećaš se, o nama barbarski govore -
da bi nas na barbarski način uništili!
jezika. Kolonizatori i dalje
svoj posao rade, pa oni
kojima je nepravda učinjena,
sjećajući se maternjega, često
progovore i na tuđem jeziku.
Vidiš, Ibrahime, kako se runi i
runeći se širi i pomire kao grad iz
kojeg su te protjerali, koji će ponovo
korakom pjesnika, koji su ga opjevali
prohodati kao jezikom onim kojeg si
njegovao u pjesmama, putujući tragom
vremena čije su ruine ostale kao zgarišta
na kojem barbari, sjećaš se, o nama barbarski govore -
da bi nas na barbarski način uništili!
Prhne ptica!
Iz ruine se grad opet širi,
obnavljajući sebe kao jezik
kojim si, oko kojega si, u onom
istom gradu devetnaestog rebiu-l-ahira hiljadu
četristo trideset i četvrte ili prvog ožujka dvije tisuće
trinaeste govorio - o bosanskom jeziku!
Iz ruine se grad opet širi,
obnavljajući sebe kao jezik
kojim si, oko kojega si, u onom
istom gradu devetnaestog rebiu-l-ahira hiljadu
četristo trideset i četvrte ili prvog ožujka dvije tisuće
trinaeste govorio - o bosanskom jeziku!
Sead Husić Beli,
"Oko jezika", treća knjiga poezije!
Nema komentara:
Objavi komentar