HUSEIN ĆIŠIĆ HUSAGA
(15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956.)
PRED SJEDNIK VAKUFSKOG
SABORAZA BOSNU I HERCEGOVINU
O
AUTONOMIJI BOSNE
Odgovor Ministru bez
lisnice g. dr. Bariši Smoljanu
Mostar, dne. 19.
novembra (1939?).
Pretsjednik Vakufskog sabora za Bosnu i Herce-govinu, bivši
pretsjednik mostarske općine i senator g. Husaga Čišić, povodom nastale
polemike oko autonomije Bosne, te povodom izjave Ministra bez lisniceg.dr. Bariše
Smoljana, dao je našem saradniku slijedeću izjavu:
Ministar bez lisnice,
g.dr. Beriša Smoljan na svome putešestviju kroz nahije stolačkog sreza,
blagoizvolio je udostojiti nas svoje visoke pažnje i dati neke izjave o
sporazumu Maček-Cvetković, u kome tangira i pitanje naše uže domovineHerceg
Bosne kao zasebne jedinice. On, prema napisima “Jugosl. Lista” kaže da ovaj
sporazum nije konačan, nego da bi se putem plebiscita imalo odlučiti, koje bi
se još pokrajine imale priključiti velikoj banovini Hrvatskoj, medju koje
ubrajai našu užu domovinu Herceg Bosnu.- U pitanju nastala polemika oko
autonomije naših pokrajina g.dr. Smoljan kaže, da ga čudi nezadovoljstvo braće
Muslimana zbog podjele Bosne i Hercegovine na dva dijela medju Srbijom i
Hrvatskom, tim više, veli, što se Muslimani nijesu bunili protiv Ustava iz
1931. godine, kojim je predvidjena podjela pomenutih pokrajina na četvoro.
Nadalje, veli: ako cjelovita Bosna ne može dobiti svoje granice u sastavu banovine
Hrvatske, da će Hrvati zastupati tezu da se putem plebiscita pojedini bo-sansko
hercegovački kotarevi odluče da li će pripasti Hrvatskoj ili onoj drugojstrani
tj. Srbiji. – Preporučuje braći Muslimanima da u ovim odlučnim momentima nadju
zdrave puteve i razmisle dobro, kom će se privoljeti carstvu: zemaljskom ili
nebeskom.U svom zemaljskom carstvu obećaje toleranciju prema drugim vjerama i
braćom naše krvi, jer, veli, da kulturni hrvatski narod ima da pokaže svakom da
ćeu ovom dijelu Evrope, svakom stanovniku banovine Hrvatske biti bolje nego štomu je
prije bilo. Prije svega nam je napomenuti da u zdravu smisao za pravičnost i
toleranciju ovog našeg komšije, a sada g. Ministra bez lisnice, nijesmo nikada
ni sumnjali, pa ni sada kada po njegovoj inicijativi imaju “ambarš” ništa manje
nego pet šefova raznih državnih nadleštava i državnih poduzeća, slučajno
Muslimana, da bi ustupili mjesta njegovim ljudima. – Slučajno su ovi
“zapakovani” ljudi sve samoMostarci.- Ja velim od koga je ova ovolika pažnja
nije previše li loša!
Ali je interesantno, da
nam, prema dotičnim podacima, ovaj g. Ministar bez lisnice nabija na nos
navodno priznanje Ustava iz 1931. g. Ustava naime, koji se i sada na snazi
nalazi. Kao da ovaj g. Ministar bez lisnice nije svjestan, da je on, sa svojom
družinom, samim sporazumom i saradnjom u Vladi priznao ovaj Ustav, kojim je,
kako će mi i sam priznati, na nezgodan način tangirana njegova Velika Hrvatska.
Mi moramo ozbiljno posumnjati da su g. Ministru podmetnuli “stolicu bez
lisnice” prije, nego što je položio zakletvu na taj Ustav! Uostalom pogodbama
Maček-Cvetković uslovljena je i konačna odluka velike Narodne skupštine o toj
pogodbi pa nije isključena mogućnost da će ta skupština dijeliti mišljenje
našega g. Ministra bez lisnice u pozitivnom smislu njegove riječi. I mi smo se
isto tako po potrebi kleli na Ustav iz 1931. godine,iako ga ne smatramo niti
smo ga kada smatrali neprikosnovenim. Stranka u kojoj smo saradjivali, po svom
programu, takodjer pretpostavlja parlamentarni režim Ustavnom, kao što
pretpostavlja postojećoj podjeli zemlje po banovinama najšire samouprave u duhu
dvije programne tačke JRZ vezale su nas za ovu stranku s pretpostavkom da ćemo
njenim posretstvom granice naših pokrajina dovesti u prvobitno stanje njihovo.
Kako je medjutim poznato, stranka nije imala
skoro nikakve podrške medju Pravoslavnima ni s ovu ni s onu stranu Drine, a ja
vjerujemda je nije imala samo zato što su se izvjesne tajne sile postarale da
je ne bude.Hoće li braća Hrvati imati više sreće od nas, idemo da vidimo. Naš
se g. Ministar bez lisnice ozbiljno čudi zašto braća Muslimani sada apeluju na
Hrvate da ih podupru u njihovim težnjama za bosansku autonomiju, pamilostivo
ukazuje na neku pomoć u slučaju da se braća Muslimani en-blok izjasne za veliku
Hrvatsku. Mi Bosanci i suviše iskustva imamo sa izljevima bratske ljubavi te
vrsti, jer odavno opažamo da se je naša sirotica Bosna za tri koplja ulegla pod
ljubavnim zagrljajem samozvanih naših osloboditelja s Istoka, pa nam ne ide u
račun da još jednom sličnu probu napravimo i sa braćom sa Zapada.Ukoliko se pak
u našoj žurnalistici od strane pojedinaca upućuju apeli na uvidjavnosti
hrvatskog naroda dolazi odatle što još vjerujemo da će medju razbori-tim
svijetom u tome kraju opaziti odatle što još vjerujemo da će se medju
spora-zumom Maček-Cvetković upućen i da ovakav “šiš-marš” njihov ne može proći
bez teških posljedica.Polazna tačka nastojanjima hrvatskog naroda za njihovo
narodno samoopredjeljenje oslanja se na dugogodišnje hrvatsko državno pravo, pa
kad je riječ otome onda je pravi zločin zadirati u prava jedne zemlje koja u
tom pogledu imaviše prava na svoje opredjeljenje i od Hrvatske i od Srbije.-Mi
iz istorije znamo da naša uža domovina Bosna iz davnih i pradavnih vre-mena
teži samostalnosti; da je pod Kulinom u punoj mjeri manifestovala tu svo- ju
misao; da je pod Ninoslavom nakon teških i krvavih borba sa Arpadovićimai
Nemanjićima bila rasparčana i podjarmljena; da je pod Kotromanom ponovouspostavljena
u svoje prvobitne granice; da je pod Tvrtkom bila došla do za-mjerne veličine
svoje; da je na koncu konca nadživila svoje državne tvorevine
Južnih Slavena, naime
državne tvorevine Krešimirovića i Zvonimirovića, kao i Nemanjića, Mrnjavčevića,
Hrebljanovića, Brankovića i tutikvanti, te da je i poddugotrajnom osmanlijskom
vladavinom uvijek živila posebnim životom kao po-sebna dugotrajna administrativna
jedinica.- Ona je kao takva uljegla i u sklopujedinjenih zemalja Kraljevine
Jugoslavije, a to naši prijatelji i s desna i s lijevane smiju smetnuti s
uma.Mi Bosanci nijesmo ničija prćija i nikome nećemo priznati pravo da nas
cijepai dariva kao tegleću marvu.Ali još jednom imam da primjetim da izvode
našeg uvaženog g. Ministra bezlisnice, a to je da ni malo od nas nije poželjno
da nas u pitanjima ove vrste nazivaju braćom muslimanima, jer to ovdje ne
želimo da budemo. Mi ćemo ubudućenastupati kao takovi samo u vjersko
prosvjetnim pitanjima, a ovdje smo samo Bosanci i ništa drugo. Naša je želja da
pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente naše uže domovine Herceg Bosne koji
ovu ispaćenu i orobljenu zemljuvole sinovskom ljubavlju. Ako se već ne nadje
razumijevanja za naše opravdane zahtjeve, u krugu onih,koji sada imaju vlast u
svojim rukama, pitanje bosanske samostalnosti ostaće zanas otvoreno sve dotle
dok svojoj Otadžbini čast ne povratimo. Niko i nikada neće iznuditi od nas da
kumujemo i ovako svetogrdnom činu. Prijetnje izvjesne klike šilardžija,
istorijski falsifikati i lažne statistike, niti ćenas zastrašiti ni zapriječiti u
ovom našem preduzeću. Sigurni smo da ćemo naićina izdašnu potporu svih
razboritih elemenata u našim pokrajinama bez razlikena vjersku i klasnu
pripadnost, pa ako to i ne bude odmah ono će biti u dogledno vrijeme. U to ne
sumnjamo! OHS.
* * *
Izvor: Godišnjak
BZK Preporod, 2008.
Nema komentara:
Objavi komentar