Razmišljanje zabrinutog Mostarca
MOSTAR: GRAD, OPĆINA ILI - DISTRIKT?
Autor: Dr. sc. Ibrahim Kajan
GRAD MUČENIK: DON'T FORGET
 Dr. Ibrahim KAJAN: Političko-administrativni oblici pokazuju posvemašnju jednostavnost postojećih upravnih modela. Doduše, postoji i treći model, model distrikta. Međutim, u političkim igrama i ponudama – distrikt se ne spominje. Čak ni onaj, minijaturni, zaboravljeni, koji postoji u sreišnjoj zoni Mostara!Distrikt poštuje konstituivnost naroda i njihove zastupljenosti u Gradskom vijeću. U distriktu gradonačelnik može biti svaki čovjek, čak i iz najmalobrojnijeg. Ako je tako, to bi značilo da Mostaru treba forma disktrikta u kojem će (brojčano i statusno – sva tri naroda) biti ono što jesu: konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine. |
I prvi i drugi Statut Mostarci su dobili iz istog izvora Međunarodne zajednice, i za jedan i drugi su se najviše zalagali oni koji simboliziraju moći Međunarodne zajednice.
I jedan i drugi Satut imali su plemenitu namjeru ujedinjenja Grada podijeljena tijekom ratnih sukoba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Posljednji izbori provedeni u cijeloj BiH, jedino su odgođeni u Mostaru zbog čekanja okončanja političkih pregovora o načinu implementiranja sudske odluke. U tom intervalu, od izricanja sudskog pravorijeka i još uvijek nevidljivog datuma kad bi se izbori mogli održati, u javnom je opticaju niz konsultacija lokalnih međustranačkih lidera, stranačkih lidera i predstavnika Međunarodne zajednice, ali i nevladinih udruga koje pokušavaju pripomoći u razrješavanju sve većeg i sve čvršćeg zapetljavanja „mostarskog čvora“ nepomicanja i propadanja. Najveću medijsku i političku pozornost imala je Mostarska rezolucija 2012. objavljena 28. III. 2012. Podsjećamo na neke od njezinih stavova:
| Svjesni „Specijalnog statusa Grada Mostara“ potvrđenog Washingtonskim i Daytonskim sporazumom, prepoznatim u Odluci Upravnog odbora Evropske Unije od 26.09.2003. godine kao grada od posebnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine, Posebno svjesni ratnog iskustva građana Mostara oličenim u projektima „borbe za prostor“ i „humanog preseljenja pučanstva“, koji su rezultirali gubitkom nekoliko hiljada ljudskih života, zatvaranjem preko 10.000 Bošnjaka i Srba u konc-logorima tzv. Hrvatske Republike „Herceg Bosne“ i protjerivanjem diljem svijeta preko 40.000 stanovnika Grada Mostara (poglavito Bošnjaka, Srba, Jevreja, Roma, ...),
Duboko svjesni političke krize u Gradu Mostaru, zasigurno najveće od prestanka rata 1992.-1995. na prostorima Bosne i Hercegovine, želimo dati do znanja svima onima koji direktno utječu na našu sudbinu, da prime na znanje naše stavove kao autentičnu brigu i žudnju za pravdom i pravičnošću, za jednakošću i ravnopravnošću naroda i građana kojima očito prijeti daljnje narušavanje dostojanstva i sveukupna društvena marginalizacija, Uvjereni da kriza i strahovi koji su je oblikovali nisu bez temelja: Gorak okus prijevare i izigravanja sa dosadašnja dva „prijelazna Statuta“ (sa političkim utemeljenjem u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu), nisu uza sva nastojanja – ni Međunarodne zajednice , ni Visokog predstavnika, ni domaćih političara – integrirali Grad, kako u političkom, tako i u ekonomskom, privrednom, kulturnom, sportskom, obrazovnom, socijalnom, naučnom, zdravstvenom, kao i u svim drugim segmentima funkcionalnog grada, Opredijeljeni da se Grad Mostar uredi kao složena, multietnička i demokratska zajednica sa punom i nedvosmislenom jednakošću i ravnopravnošću svih naroda i građana, Uvjereni da tumačimo volju i osjećaje neizmjerne ljubavi većine građana svih nacionalnosti i zanimanja prema svome gradu, zabrinutih za svoju sudbinu i njegov prosperitet i budućnost, smatramo potrebnim da izjavimo: 1. Osuđujemo svako kršenje međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava. 2. Osuđujemo sva nedjela nad ljudima i tražimo da se svim ratnim zločincima i njihovim nalogodavcima presudi po međunarodnom pravu, da nikom pojedinac ne presuđuje. 3. Ne prihvatamo da se zločini nagrade, a preživjele žrtve ostave političkoj nemilosti onih koji žele dominirati nad svim drugim narodima i građanima. 4. Ne prihvatamo nikakvu mogućnost za ostvarivanje u ratu neostvarenog cilja za proglašenje Mostara – „hrvatskim stolnim gradom“. 5. Protestujemo protiv svih oblika isticanja religijskih simbola i kroatizacije javnih prostora, kao i neizbrisanim tragovima pogubne, krajnje desne ideologizacije u imenima mostarskih ulica. 6. Zahtijevamo proaktivno djelovanje predstavnika Međunarodne zajednice u cilju uspostavljanja društvenog poretka u kojem se međunarodno utvrđena ljudska prava i slobode mogu u punoj mjeri ostvariti i štititi. 7. Pozivamo sve političke subjekte u Gradu Mostaru i Bosni i Hercegovini, kao i predstavnike međunarodne zajednice da daju svoj puni doprinos u izgradnji Mostara bez dominacije i supremacije bilo kojeg naroda, kao sigurne, stabilne i prosperitetne zajednice jednakopravnih i ravnopravnih naroda i građana. 8. Tražimo od svih subjekata koji budu učestvovali u usaglašavanju i rješavanju suprotnih stajališta da vlastiti angažman podrede demokratskoj atmosferi i zajedničkom interesu uz puno uvažavanje. 9. Pozivamo sve informativne medije da istinito i objektivno, u duhu načela profesije, prezentiraju suštinu svih problema, a naročito spornih pitanezeolucijija u Gradu Mostaru. 10. Odlučni u namjeri da zaštitimo i ostvarimo jednakopravnost i ravnopravnost naroda i građana Grada Mostara, spremni smo djelovati svim raspoloživim demokratskim metodima, uključujući i građansku neposlušnost. |
Ratni sukob je nastao u pokušaju realizacije suprotnih ideja o prirodi i karakteru grada Mostara. Rezultat TOG krvavog i rušilačkog sukoba DANAŠNJE JE NASLIJEĐE, koje kao „hrđava politička baština“ nipošto ne može biti za istovjetnu političku bevevolentnost kao u gradovima u kojima se nije dogodilo ništa. Nasilje, prije svega, nad Bošnjacima, ne može biti dobra i pravedna osnova za budućnost bilo kakve politike, pa ni lokalne koja od 1996. tako zorno pokazuje, da usprkos Koschnikovom i Ashdownovom Statutu – Grad ne napreduje, da ništa gradsko nije ujedinjeno do dana današnjeg. Oni koji su željeli – i na tim su osnovama to ujedinjenje mogli provesti – a nisu, nisu jer su radili suprotno.
I šta se sad dešava: Radi se, mjesecima, na „približavanje stavova HDZ i SDA“ - ali se stavovi ne približavaju. Međunarodna zajednica moderira na način da u tom „približavanju stavova“ ne uzima u obzir ni jedan jedini zahtjev bošnjačke strane u pregovorima. To znači da na stoli nema ništa što bi se dalo približiti. Doduše, moderator u javnost ne distribuira i mišljenja ostalih sudionika u ovoj zamornoj i iscrpljujućoj političkoj igri ( SDP, Stranka za boljitak, Stranka za bolju budućnost...).
Bošnjaci, očito, žele jedinstven grad uređen na način Grada s jasnom lokalnom samoupravom koja nedvosmisleno manifestira političku ravnopravnost a ne jednu Općinu s dominacijom jednog (hrvatskog) naroda. Najdemokratskije načelo „jedan čovjek jedan glas“ koje se u tako zamišljenoj (jedinstvenoj) Općini Mostar nudi Bošnjacima i Srbima, Jevrejima i Romima, samim Hrvatima nije prihvatljiv kad je riječ o državnoj i entitetskoj razini, iz istog razloga koji sada, nakon ratnog i poratnog iskustva, zdušno nude doratnom većinskom, bošnjačkom narodu! Na državnim razinama, za konstitutine narode pravila su – paritetni odnosi, manifestirani u podjeli svih visokih državnih pozicija s brojem konstitutivnih naroda, pa ispada da jedan hrvatski glas u BiH i FBiH – vrijedi koliko i pet bošnjačkih glasova!
I šta sad? Pregovori o modalitetima budućeg ustrojstva Grada Mostara traju. Izbora neće biti dok se ne odluči „dragovoljno“ o novim pravilima po kojima bi se izbori proveli.
U međuvremenu, OHR je „preporučio“ zamrzavanje Gradskog vijeća jer im je istekao mandat. Gradom upravlja jedan čovjek, gradonačelnik Ljubo Bešlić. Grad propada, jer gradski proračun nije donešen i više se ne može donijeti: Gradskom je vijeći (ali ne i gradonačelniku) istekao mandat! Budžetski korisnici će biti bez plaća. Ima li u tom smisla i ako ima, u čemu je? Jedini smisao je u nakani da grad izgladni, da se stanovnici dozovu pameti i da, kao u režiranoj predstavi, štapovima i toljagama izvrše „pritisak“ na „strane u pregovorima“.
 |
Ipak, „zamrznuto se Vijeća Grada Mostara (bez sudjelovanja Hrvata)“ sastalo (u februaru) i izglasalo odluku o prihvaćanju gradskog proračuna. Gradonačelnik, koji sam radi i upravlja Gradom, poništo je tu odluku, jer je „Vijeću istekao mandat“. Vijeće se, kao u inat, opet sastalo (u martu), i ponovno donijelo istu odluku, ali ju je Ljubo Bešlić ponovno ukinuo, mada je i njemu istekao mandat! Sada, priča se, g. Bešlić moli Visokog predstavnika MZ „da on nametne gradski proračun Gradu Mostaru“! Zanimljiv scenarij koji se nigdje i nikada nije vidio!
Ali, izvještavaju OHR-ovi glasnogovornici, međustranački pregovori oko prihvaćanja izbornog modela i ustroja Grada - traju.
A tu, među „stranama“ - čini se, kompromisa, nema.
Šta reći? Da se svi „ko pijan, čvrsto držimo plota“? Dvije opcije koje aktualna politika nudi javnosti (prve - Mostar kao jedna općina postaje „Hrvatski stolni grad“, druge – Mostar s dvije ili više općina kao jedinica lokalne samouprave) - neće dovršiti priču, osobito pod pretpostavkom namatanja političkim iznudama jedne od tih opcija mostarskim građanima.
Političko-administrativni oblici pokazuju posvemašnju jednostavnost postojećih upravnih modela. Doduše, postoji i treći model, model distrikta. Međutim, u političkim igrama i ponudama – distrikt se ne spominje. Čak ni onaj, minijaturni, zaboravljeni, koji postoji u sreišnjoj zoni Mostara!
Distrikt poštuje konstituivnost naroda i njihove zastupljenosti u Gradskom vijeću. U distriktu gradonačelnik može biti svaki čovjek, čak i iz najmalobrojnijeg. Ako je tako, to bi značilo da Mostaru treba forma disktrikta u kojem će (brojčano i statusno – sva tri naroda) biti ono što jesu: konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine.
