Govor: Ibrahim Kajan
(Predložak na temelju
kojeg je autor održao govor na Međunarodnoj
konferenciji o zaštiti ljudskih provo u Bosni i Hercegovini, Hotel
Inter-continental, Zagreb, 18-19. rujna 1992.)
Dana 25. na 26. VIII. 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice, a u požaru je nestao Katalog
Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine i oko 80 posto
knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH
Ništa se ne dešava samo
od sebe. Svaka inačica ratnog razaranja protiv bosanskog naroda, a posebice
Bosanskih Muslimana, brižljivo je isplanirana i dobrim dijelom provedena:
masovna ubojstva, koncentracioni logori i protjerivanje stanovništva (etničko čišćenje
cijelih područja). Uz najbolniju činjenicu - ubojstva, koja nacionalni korpus
ubija u samoj srži, ništeći mu najzdraviji reproduktivni dio, najtrajnije i
najpogubnije posljedice svakako će imati razaranje druge vrste (sada u drugom
planu) - a to je razaranje jezgra bosanskomuslimanske kulturne paradigme: Kulturne
baštine. Nacionalne memorije.
Napravljeni popisi
razvaljenih, oštećenih, srušenih i potpuno sa zemljom sravnjenih spomenika,
zastarjevaju prije nego što stignu biti dokraja ispisani. Ruši se sve što ima
bilo kakvo bosansko i bilo kakvo islamsko obilježje! Srbočetnički agresor želi
nadmašiti zločince iz biblijskih primjera, iz antologija utvrđenih svjetskih
zločina - birajući tako nemoćnu žrtvu: Bosanske Muslimane. Baš one koje su
okolni narodi, u drevnoj bosanskoj prošlosti nazivali Dobrim Bošnjanima. Nema
naroda na svijetu i nije ga bilo koji je nosio tu atribuciju: Dobri.
Današnji zločinac, na oči
cijeloga svijeta, ruši najbarbarskijim stilom, i to u vremenu visoke prosvjećenosti
i samohvalnog humanizma, upravo ono što je usisalo povijesno vrijeme Bosanskih
Muslimana. Njihovu duhovnu i materijalu proizvodnju: nadgrobne spomenike,
turbeta, učilišta, džamije, tekije; razaraju ceste i mostove; spaljuju sve
pisano, najčešće unikatno! Bombardira se arhitektura višestoljećja pred kojom
je zadivljen stajao i o njoj pisao genijalne studije sami Corbusier. I ne samo
da je gledao i pisao, nego ih osuvremenjene ugrađivao kao detalje u svoja
najznamenitija rješenja koja će, od modernih vremena, među rijetkima ući u budućnost!
Cijeli su kompleksi
gradskih jezgri osmanske arhitekture zgužvani i u prah pretvoreni: u Mostaru, u
Sarajevu, u Foči... Rat želi u potpunosti ostvariti ono što je davno planirano
i davno postalo vidljivo: od austrougarskih preko jugoslavenskih vremena
"svaka je cesta morala preći baš preko muslimanskog greblja",
"svaka je nova pučka škola, bolnica, željeznička stanica, limena
samoposluga - tražila mjesto koje je već bilo zauzeto zdanjima slavne i
blistave islamske prošlosti: trgovištima i hanovima, hamamima i džamijama".
Ovaj rat ide dokraja: arhitektonska i posebice sakralna baština destruirana je
gotovo u potpunosti! Mislim da više i ne treba sastavljati spiskove oštećenih i
porušenih objekata te oznake. Jednostavnije je zabilježiti preostale i
usamljene.
Molio bih da se obrati
pažnja i na činjenicu spaljivanja dviju najpoznatijih i po bogatstvu vrlo
rijetkih ustanova: Orijentalnog instituta
i Narodne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Orijentalni institut u Sarajevu spaljen je 18. V. 1992. godine.
Time je uništena za vječna vremena golema zbirka izvornih rukopisa nastalih od
11. do 20. stoljeća, sa sadržajima iz različitih ljudskih djelatnosti, po
kaligrafiji i iluminacijama goleme, neusporedive umjetničke vrijednosti. Uništen
je i Turski arhiv, izgorjela je
bogata fototeka (filmoteka dokumenata o Bosni i Hercegovini iz cijelog
svijeta), vrlo bogata knjižnica i nebrojeni rukopisi znanstvenika. Ta namjerno
izazvana paljevina pretvorila je u dim, u prazninu, tisuću godina strpljivo
stvarane i sabirane baštine Bosanskih Muslimana (i ne samo njih), znamenite u
cijelom kulturnom svijetu. Bila je druga po veličini na Balkanskom poluotoku.
Nijemi plač onih koji znaju ili slute njezinu nacionalnu vrijednost - neće
nikada prestati.
Prošlog je mjeseca
namjerno spaljena najveća državna biblioteka - Narodna i sveučilišna.
Vidjeli smo njezin požar koji je pokazao svijetu lice fašizma koje nikad nije
pravio razlike u uništavanju ljudi i njihovog djela opisanog u knjigama. U
knjigama je duša, u tijelu trud. Ono što je Bosanac u najplemenitijim
trenucima, vođen hadisima i kur'anskim naukom, želio pružiti: da koristi svom
narodu, da pridoda svijetu najbolje što posjeduje.
Sada je i to dim: Više
od milijun i pol svezaka, oko pola milijuna naslova. Ta je golema biblioteka
osnovana prije pedesetak godina a formiranjem se izdigla na trajnim temeljima
zbirki i cijelih knjižnica koje su se u nju slijevale, tadašnjim političkim i
društvenim diktatom, iz niza manjih gradova, iz džamija i mekteba, iz katoličkih
bogomolja i ostalih bosansko-hercegovačkih kulturnih ustanova svih naroda.
Kulturna baština tog
obilježja emitirala je duboku i trajnu dvojnost: islamsku osebujnost koja ju je
vezivala s prostranim muslimanskim svijetom, i bošnjačku nacionalnu posebnost s
vrlo vidljivom naslagom tisućugodišnje duhovne vertikale. Tako dobro uočljive
da se njezina likovna, književna pa i filozofska suvremenost dobrano prepoznaje
i razumijeva jedino u tim kontekstima - samobitnosti bosanskog svijeta i
horizonta svjetskog civilizacijskog iskustva (Berber, Zec, Trtovac; Selimović,
Dizdar, Ibrišimović...). Njezina je stvarnost i oblikovala i odražavala ukupni
svijet Bosanskog Muslimana: unutarnji (duhovni - umjetnički) i
arhitektonsko-graditeljski (materijalni). Tako smo zapravo samo potvrdili
poznatu stvar da čovjekov svijet počiva na dvije stvarnosti - vanjskoj i unutrašnjoj.
Rat želi jasan cilj, i on,
cilj, bliži se strašnom ostvarenju: urušiti stupove i jednog i drugog svijeta.
Ostatak posla, ako se ne obuzda u ludu naumu, bit će vrlo jednostavan. Čovjek
bez svog svijeta, u elementarnoj i doslovnoj gladi duše i želuca, bježeći pred
nožem i bez mogućnosti obrane – prihvatit će svaki ponuđeni duhovni i kulturni
koncept iz najneposrednije blizine. Oni mu se i taka više ne nude iz
prijateljstva, nego iz sebičnosti.
„Ne-muslimani će biti mirni tek kada postanemo isto ono što su
i oni.“
Tada će bivši Bosanac i
bivši Musliman biti potpuno ogoljen: pejzaž koji će vidjeti njegove oči bit će
pustare zaoranih muslimanskih kartaga, u duši neće osjećati ništa, s intelektom
punim zaborava uništene nacionalne memorije.
Izvor:
Ibrahim Kajan: ZAVOĐENJE
MUSLIMANA / BUDI SVOJ!, Naklada: Smaila Kajan, Zagreb, 1992., str. 54-56
Nema komentara:
Objavi komentar