Ibrahim
Kajan
PORUKA
IZ DUBOKE ZEMLJE
Dođi,
prijatelju, ma tko ti bio, samo dođi… Vjerovao u idole ili bio obožavatelj
vatre, ili bio bezbožnik, ti samo dođi. Naša tekija nije mjesto očaja. Čak da
si i stotinu puta prekršio zavjet, ti svejedno dođi.
Poruku bez glasa na
svakom bih mjestu prepoznao. Tisuću devet stotina osamdeset šeste
u snu vidjeh Učitelja. Neću
nikom reći (da sam se, nijem, zakleo).
Odijelih se od svoga
tijela, pa Bezmjesni duh me prenese iz domaje gubavaca i nesreća
u
Ikonij, gdje mezar nađoh velikog učitelja i njegove sljedbenike u krug kako se
okreću iznad zemlje lebdeći
Umoran od beskrajnog
putovanja, sjetih se svog zemaljskog imena i upitah: Zašto li si došao Ibrahime?
Tog trena, stvori se
odnekud kamičak u riječi oblikovan: kao da ga netko među moje dlanove, gdje
spuštah čelo, u igri dječjoj dobaci!
Uplašen poput jelena -
vidjeh na njemu pismena upisana: Tek kad
upoznaš svoga Gospodara, počet ćeš ga tražiti.
Konya,
kolovoz, 1986 – Zagreb, siječanj, 2021.
Nema komentara:
Objavi komentar