Džemaludin Latić
GRAD VELIKE SVJETLOSTI*
Recenzija knjige putopisa Ibrahima Kajana
Sa epohom romana, koja i danas traje,
u književnokritičkoj i estetskoj aksiologiji neke druge književne vrste
potcijenjene su i potisnute na ljestvici vrijednosti. Jedna od takvih vrsta je
putopis. Zašto je to tako – o tome bi se moglo nadugo i naširoko razgovarati,
što ćemo ostaviti za neku drugu priliku.
Knjiga putopisa Ibrahima Kajana pod
naslovom Grad velike svjetlosti u
velikoj će mjeri vratiti značaj ovoj književnoj vrsti u ukupnoj bh. i
bošnjačkoj književnosti. Što se tiče Bošnjaka, njihova putopisna književnost je
također bogata; ona ima desetak velikih imena-putopisaca kakvi su bili Jusuf
Hlivnjak, Zuko Džumhur, Skender Kulenović, Ćamil Sijarić, Alija Isaković, Kemal
Zukić...Šire, u tzv. islamskoj književnosti, ovu književnu vrstu proslavili su
arapski putopisac Ibn Betuta i turski Evlija Čelebija. Ibrahim Kajan je
nasljednik i učenik te velike, i jedne i druge, tradicije.
Dosad smo Ibrahima Kajana poznavali
prvenstveno kao pjesnika i dramskog pisca. On je „pjesnik s biografijom“ – zato
što je iz svoga grada, tokom komunističke strahovlade, morao da se seli zbog
pjesme „Janković Stojan ulazi u džamiju“. Ta pjesma ima snažne dodirne veze sa
ovom knjigom – jer ćemo tek iz ove knjige saznati kako je to, kada i zašto
spomenuti epski lik – čijim su nam „humanizmom“ i hajdukovanjem punili uši za
vrijeme komunističkog režima – ušao u jednu mostarsku džamiju i šta je – nakon
toga – bilo i sa braniocima ove džamije i ovoga grada i sa Janković Stojanom,
ali i sa ovom džamijom. Kajanova knjiga je zaista divna priča o jednom od
najljepših bosanskih gradova (pjesma bi rekla da je to “najljepši grad“). Ovo
je knjiga o jednom važnom dijelu naše zemlje i o jednom gradu punom sunčevog i
mjesečevog, ali i derviškog svjetla, o Mostaru i njegovim velikanima, o
njegovom dobru, ali o zlu koje se nad njega nadvijalo ima već nekoliko stotina
godina, a i danas se nadvija. A taj se grad brani gazilukom svojih junaka i
svojom opjevanom ljepotom: svojim bogomoljama, tekijama, mostovima, pjesnicima,
dervišima, učenjacima, ljepoticama, kadunama, cvijećem, kaldrmom, vodama,
jezikom...
Ustvari, Kajan je ispisao i putopis i
ljetopis svoga grada. Otprilike kao što je to učinio Bašeskija svome Sarajevu,
samo malo drukčije, raskošnije, raspjevanije. Ovo je velika knjiga bošnjačke i
bosanskohercegovačke književnosti, nezaobilazna za naše ukupno pamćenje!
*Knjiga je promovirana u Ćorovića kući, u Mostaru, 18. VI. 2014.
Nema komentara:
Objavi komentar