PREDRAG LUCIĆ: SATIRA ILI IZRUGIVANJE?

Ići, mići, Ahmići Predraga Lučića

 

Piše: dr.Ibrahim Kajan

 

Jutros mi je na facebooku osvanuo you tube, insert s neke „priredbe“ koji prikazuje „autorsku izvedbu Predraga Lucića“, naslova „Ići, mići, Ahmići“. Teško sam je odslušao, s dosta je šumova,a nekoliko riječi nisam odmah ni razaznao.  Koliko sam shvatio, tu je riječ o parodiji i antifašističkoj podtekstualnoj dimenziji  teksta. Druga je stvar je li autorova namjera uspjela ili se, zapravo pokazala potpuno kontraproduktivom.

Parodija je književni oblik koji podvrgava ismijavanju drugo književno djelo, na način da bude prepoznato i po sadržaju koji se izvrgava i po stilu pisca koji se ismijava. Parodia u grčkom i znači: suprotna pjesma. Lucić ne parodira književno djelo, nego temu jednog od najgnusnijih zločina nad Bošnjacima, onoga u Ahmićima što su ga „obavile“  jedinice HV i HVO "Jokeri" 16. Aprila 1993. godine.

 

 

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, Ahmići, 15. IV. 2010.

 

Pošto Lucić ne parodira drugo književno djelo, njegova se  „pjesmica“ može smatrati satirom kojoj i jest zadatak da „krtički ismijava pojedinca, skupinu, državu ili vlast“, pa je kao takva, često korištena kao sredstvo političke borbe“. Milivoj Solar smatra da se, u širem smislu, satiričnim može smatrati „svako književno djelo koje podrugljivo, duhovito i i najčešće oštro i karikirano osuđuje općeljudske ili društvene mane“.[1]

Tekst je pokušaj da se u ich formi a „kroz oči zločinca“ ponovno „prikaže zločin“ – kao „misaona struktura hrvatskog nacizma“ i da na taj način, suočena s licem humanizma i ljudske razboritosti – pokaže (kao savršeni kontrast) svu bijedu  Tuđmanove politike s pram Bosne i Hercegovine i sudioništva Hrvatske u agresiji na našu zemlju.  „Izvršni akter“ u pjesmi (koja „kopira“ zbilju) je HVO  a čije „stavove“ izgovara i ostvaruje Dario Kordić.

Ići, mići, Ahmići
Mala lica, muslimančići
Ako ih ne zatučeš, kad narestu
navučeš veliki belaj za vrat

I postaću velik, i klaću kako četnik
Gospoja Kordić, žena će bit' od hrvatskog viteza
- - - - - - - - - -

Ići, mići, Ahmići...
Niko živ iz njih ne smi izići
Pucaš redom bezveze
Poslje kriviš Ingleze
Ča su sve to posnimili...

- - - - - - - - - - - - - - - - -
Osvojiću Travnik
I postaću poglavnik
Gospoja Kordić žena će bit'
od silnega Darija

Ići, mići, Ahmići...
Ja ću zbog njih i u Haag stići
Pa ću reć' žaj mi nije
Bilo pobit balije
Ni za dvi vake robije
- - - - - - - - - -

Spominjanje predsjednika današnje Hrvatske Ive Josipovića i zagrebačkog gradonačelnika Milana Banića je fukncionalne priroda: prvog da je svojim dubokim saućešćem nad nevinim žrtvama, kao i Willi Brandt klečanjem pred spomenikom nacizma, potvrdio „da Hrvatska tija je rat“; Bandić i „drugi Zagreb“, bit će razlog (Milan će Bandić kauzi biti sveti Dario) u kojem Kordić, „lirski subjekt“  očekuje za svoje „hrvatstvo“ - ništa manje nego beatifikaciju, uzdignuće među blažene! Sveti Dario!

Naravno, Predrag Lucić nije genije kakav je npr. bio Chaplin u Velikom diktatoru (filmskoj satiri na njemački nacizam i pojavu Hitlera) a njegov „pjesnički uradak“ nije ostvarenje koje bi se moglo nazvati pjesmom i prispodobiti ga satiričnoj književnosti. Javna recepcija njegovog stihovanog političkog stava pročitana je i kao „izrugivanje žrtvama“, što znači da mu je pjesnička misao nedovršena, neprimjerena i zapravo upitna – prije svega kao satira savršeno jasne adrese.

Zbog toga je, očito, i uslijedilo pismo Udruženje građana žrtava rata 92-95 '16. april', iz Ahmića, u kojem između ostalog stoji:

'Preživjeli i porodice žrtava jednog od najmonstruoznijih masakara nad civilnim stanovništvom u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ne prihvataju ovakav način satiričnog ismijavanja zločinaca iz vlastitih redova naroda kojem pripada Lucić, pri tome se ne obazirući na senzibilitete preživjelih žrtava i porodica nevino stradalih.

Bez obzira na kredibilitet Lucića i njemu sličnih glasnih kritičara tadašnjeg hrvatskog režima, zločin ne može biti predmet satire posebice u okolnostima dominantnog odbijanja suočavanja većine sa zločinima iz prošlosti i odbijanja odgovornosti za zločine koji su počinjeni u ime te većine.

 

U Mostaru, 6. IV. 2013.

---

[1] Solar, Milivoj: Književni leksikon, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., str. 325