Dr.
sc. Ibrahim Kajan[1]
ZAPISI
O SALIMU ŠABIĆU
(Gračanica, 18. VI. 1936. - Zagreb, 20. II. 2001.)
Kad
se god spomene neko od ljudi koje sam poznavao, od onih po dobru upamćenih,
bljesnu u meni ne samo njihovi likovi nego i poneki događaja koji još, i nakon
niza godina njihove odsutnosti, istrajavaju u mom sjećanju. Što sam stariji,
takvih je imena sve više - ljudi odlaze, djela nam svoja ostavljajući da o
njima svjedoče. A sjećanje ko sjećanje! - sjećanje postaje krhkije i
nestalnije, kruni se i nestaje. Da, lijepo ga je zapisan, pa čak i onda kad se
očituje u detaljima do kojih nam je, nekada, očito, bilo staIo. Nekada su naši
odnosi tako i oblikovani, lijepi i jednostavni, srdačni i prijateljski u svojoj
praktičnoj ravni koja je, u nekim razdobljima druženja, bila vremenom i
podsticana i razvijana.
Salima
Šabića upoznao sam u čitaonici zagrebačkog Medžlisa Islamske zajednice u Tomašićevoj 12, kad me, igrom slučaja,
u nju doveo Enver Čolakovič, da prisustvujem njegovoj književnoj večeri koju je
vodio dr. Sulejman Mašović. Kad
je to bilo? Bilo je u ranu jesen 1968. godine.
Te sam
večeri, kao vojnik JNA na odsluženju u Zagrebu, upoznao prve muslimane u svom
"prirodnom ambijentu", u mesdžidu. Nikada nisam čuo da se u "džamijskom krugu"
publici nudi – književno veče!
Zbog toga sam rado ostao s Enverom i nakon završnog
pljeska, prihvatajući kahve i hurmašice, ali i nova poznanstva sa studentima i gospodom
s kojom nas je upoznao dr. Sulejman Mašović - dijela Odbora Islamske zajednice: dr. Kamarića, Šaćiragića,
Teskeredžića, prof. Muhameda Balića, predstavnika generacije koja je težila
ostvariti stari san zagrebačkih muslimana: izgraditi svoju džamiju! Među njima
bijahu i dvojica najmladih odbornika, tek izabranih - Salim Šabić i Azim Karamehmedović.
2.
Danas, gotovo nakon pola stoljeća zagrebačke javne i
private povijesti, "vidim u sjećanju" kako su tek postsocijalističke
godine donosile i velike i male, i općedruštvene ali i specifične promjene na
cijeloj skali međumuslimanskih odnosa, od približavanja udaljenih ideoloških
obrazaca do otopljavanja i intimiziranja narodnosnih iskustava kultumih i historijskih
blokova koji su nam, pretežno, bili nejasni ili otuđeni... U tom je srnislu Tribina četvrtkom dr. Mašovića odigrala
veliku i neposrednu medijalnu ulogu koju će, očito, tek trebati proučiti i
spoznaje o njezinoj velikoj važnosti, i nama sarnima, za pouku - ponovno
prezentirati!
Uz Islamsku zajednica Bošnjaci će tek u 1990. godini
moći formirati svoje nove organizacije zahvaćajući politički i kultumi prostor svojih
života u Hrvatskoj: Nakon osnivanja Stranke
demokratske akcije i Kulturnog društva Muslimana Preporod sa sjedištima u
Sarajevu, ogranci se utemeljuju i u Zagrebu - ogranak SDA Hrvatske u g. 1990.,
s predsjednikom dr. sc. Šemsom Tankovićem na čelu, te KDM Hrvatske - Preporod,
1991., sa mnom kao predsjednikom.
U Glavnom odboru SDA BiH je nekoliko članova (i
suosnivača) iz Zagreba, među kojima je i Salim Šabić, na visokoj poziciji
potpredsjedni-ka. Šabić se u Zagrebu u javnom životu etablirao kao izuzetan
privrednik, ali i kao pozitivni junak organizacije i realizacije izgradnje
velike i prelijepe zagrebačke džamije, postajući "vođa generacije koja je
ostvarila "stari san" o gradnji Božijeg hrama.
Raspad Jugoslavije i ratne prilike koje su ubrzo uslijedile
u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini, presudno su djelovali ne sarno na
organizacijske oblike nasih ustanova nego i na nas kao pojedinace, na naše
emocije, na našu volju, na naš patriotizam, i dakako - na našu međusobnu
suradnju.
3.
Kako pamtim rahmetli Salima Šabica i kako bih ga, u
jednoj-dvije rečenice predstavio nekom ko ga nije poznavao? Rekao bih da je bio
jedan od ponajboljih a neusiljenih poslovnih organizatora koje sam u žzivotu
susreo. Rekao bihl da je bio rijetko inteligentan čovjek, da je s lahkoćom,
mada naoko suzdržan, započinjao dijalog vedrinom, podjednako i s
"malim" i s "velikim" ljudima, kako se nekad govorilo. Razumio
je da svijet nipošto nije jednostavne strukture i da bi se shvatio, moraju ga
tumačiti oni koji imaju najprikladnije ključeve. Prepoznavao je te ljude i
dovodio ih u prilike da urade ono što najbolje znaju. Posjedovao je vedru srdačnost,
kojom bi većinu sugovornika pridobivao za svoje ideje! Ukratko – bio je vrlo
nadaren i vrlo mudar! Zašto je to radio? Zbog svojih uvjerenja i svog
integralnog doživljaja svijeta. Neko će reći: zbog poniznosti ppred Budnim i
Istinitim.
Uvod u naša češća sretanja, u svojevrsnu, dobrohotnu
saradničku kolegijalnosti, započelo je nekako odmah po mom svršetku jednogodiš-nje
stručne stipendije u Republici Turskoj (akademske 1989/90.), i pozivom na razgovor
oko netom formirane redakcije političkog mjesečnog magazina
"Ogledalo". Zapravo, osim glavnog urednika koji se i potpisivao na listu,
dotadašnjeg "Vjesnikovog" dopisnika iz Sarajeva Mustafe Mujagića,
nisam ni usmeno ni pismeno saznao ko zapravo čini tu redakciju. Znao sam još da
se kao izdavač potpisuje meni nepoznata grupacija "Prvo muslimansko dioničko
društvo". U tom poodmaklom trenutku strukturiranja redakcijskog jezgra, ponudili
su mi lektorsko-korektorske poslove i, naravno, otvorenu suradnju po svojoj
vlastitoj opredijeljenosti. Prvi broj je već bio u štampi, pa sam - poveznicom
koju mi je dao sam Salim Šabic - za idući broj donio nešto teško, surovo i neočekivano:
zapis o jedinoj preživjeloj žrtvi otrgnutoj s ruba jame u koju su ga četnici
upravo htjeli baciti!
Tako je nevjerovatnom, drarnatičnom sudbinom iskočio
jedan život iz gotovo sigurne smrti, osviješćen u mojoj priči o Muji Derviševiću,
koja se u stvarnosti odigrala na rubu jame Golubnjača, kad je njezin junak imao
nepunih 17 godina. Moj tekst je objavljen u drugom broju "Ogledala",
u prosincu 1990. godine. Magazin
je, grafički, izgledao prelijepo.
Naklada je bila ogromna! Ljepotu izrade potpisivala je
jedna štamparija u Firenzi, u kojoj sam se, iznenada, našao jednoga siječanjskog
jutra 1991, nakon cijele noći putovanja sa Salimom i, za volanom, neumornim
Nuhbegovićem. Tada je izašao treći broj. Poslije njega, "Ogledalo" je
izašlo još sarno jednom. Ne znam je Ii uopće stiglo na kioske.
4.
Taj slijed nekoliko prvih susreta sa Salimom nakon
demokratskih promjena u Hrvatskoj, odredio je i sve naše kasnije susrete i
razgovore: susreti se određuju smislom tematske putanje bošnjačko-muslimanske manjinske
pozicije i konkretnog organiziranja nekih oblika kulturnog djelovanja. A onda
se desilo nesto vrlo važno za daljnju budućnost Pre-
porada: Salim je, saznavsi za iseljen poslovni prostor u
blizini njegovog krojačkog salona u Ilici, predavši mi korisnu obavijest,
istodobno "upalio" i volju (s uputama!) kako da, kao predsjednik
Kultumog društva Muslimana Hrvatske, postupim u "osvajanju" tog
prostora "u samom srcu Zagreba", za naše tek utemeljeno Društvo. Njegova
pomoć Preporodu nije bila donatorska u materijalnom smislu. On je nudio model, organizacijski,
a za otiskivanje u njega - ponudio je "samo" početnu informaciju o
lokaciji i "nonšalantno me poučivši" što bih sve, postujući zakonske
procedure, trebao uraditi da ga dobijemo! Tako sam, slijedeći njegove upute, u
dugoj i upornoj borbi za prostor i adresu bošnjačke kultume udruge, u ljeto
1992. imao ključ naše najveće tadašnje dobiti
zbiljno sjedište naših knjiga, naših susreta i našeg budućeg, bošnjačkog
kulturnog jezgra. Salim je vrlo intenzivno pratio sve naše aktivnosti, i u prostorijama
Preporoda, i u dvoranarna Islamskog kulturnog centra, i u gradu Zagrebu.
5
Naš poseban vid suradnje očitovao se u povremenom
organiziranju zajedničkih tribina, konferencija ili skupova koji bi nosili potpies
Mešihata, Stranke demokratske akcije Hrvatske, Preporoda, Nacionalne zajednice
Bošnjaka Hrvatske, Merhameta i Muslimanskog omladinskog saveza. Druga dimenzija
je ovisila o pozivnici i osobnom pristajanju da se odazovem tematskim i
organizacijskim formama kojima je Šabic formalno bio službenim pokroviteljom,
za koje su uvijek bili zadluženi kompetentniji od njega, i on im se, osobno,
nikada nije "peljao u posao".
Pod tim podrazumijevam simpozije, prigodne susrete s
gostima iz svijeta (s državnicima, političarima, osobama iz prosvjete, kulture
i znanosti). Susreti te vrste najvećim
dijelom su se odvijeli u Islamskom kultumom
centru, Mandaličinoj ulici (sjedišta SDAH) ili na
reprezentativnim mje- stima kultumih priredbi i susreta. Susreli smo se s
nekoliko predsjednika država ili vlada (od predsjednika Predsjednistva BiH
Alije Izetbegovića, predsjednika Republike Turske Demirela, predsjednika
Malezije Mahatira, vade Libijske Džamahirije el-Gadafija, te visokih političkih
delegacija iz islamskog svijeta, a i naših zajedničih službenih odlazaka u posjete
BiH, Iranu i Libiji, gdje sma bili primani ili posjećivani od najuvaženijih prosvjetnih,
kultumih i političkih struktura). Ponesto sam i osobno bilježio i objavljivao,
najčešće u obliku vijesti bez potpisa, u "Behar Journalu", koje, eva,
prilaženim uz ove zapise o rahm. Salimu Šabiću.
Sretna je okolnost što je u našem krugu bilo nekoliko
vrlo vještih i vrijednih ljudi sposobnih i za najsloženije organizacijske forme
međunarodnih susreta. Pola godine od početka agresije na BiH, organizirali smo prvu
zagrebačko-muslimansku međunarodnu konferenciju o genocidu u BiH, održanu 19. i
20. IX 1992. Skupu se odazvalo
nekoliko glasovitih ljudi iz svijeta, a do kojih nam je stalo da saznaju što se
dešava(lo) i da o tome govore svijetu. Sudionici su bili Muhamed Gazali, Alem
Jusuf Kardavi, Stjepan Mesić, Đuro Kokša, Salim Šabić, dr. Mustafa Cerić, Ševko
ef. Omerbašić, dr. Ismet Grbo, mr. Džemaludin Latić, Ibrahim Kajan.
Naša suradnja očitovala se i u zajedničkim
organizacijskim prilozima nekih tematskih simpozija. Takav je npr. Simpozij o djelima Bašagića, Handžića i
Mulabdića u Islamskom kultumom centru 1994. Sudjelovao sam u njegovim organizacijskim pripremnim
sjednicama i kao sudionik s referatom o
Bašagiću. Izbor iz prezentirane građe objavio sam i u jednom od brojeva
"Behara" u izdanju Preporoda, a kompletan Zbornik radova objavila je
Islamska zajednica
Tokom ratnih godina, kada je bilo gotovo nemoguće izaći
iz Bosne i Hercegovine, nas je nekolicina iz IZ, SDH Hrvatske, Merhameta i Pre-
porada sudjelovala na seminarima u Stuttgartu, na velikim kulturno-političkim
priredbama za animaciju pomoći Armiji i stanovništvu Bosne i Hercegovine, u više
gradova Njemačke i Austrije, uključujući i forme kulturno-prosvjetnih okruglih
stolova (npr. Dani bosanskog jezika u Franfurtu)... Grupu su najčešće činili,
osim Salima (pa i mene), Mustafa Plićanić, dr. Mustafa Cerić, dr. Šemso Tanković,
pjesnik Enes Kišević, inž. Azim Karamehmedović, dr. Ismet Grbo, dr. Hilmo
Neimarlija... U većini tih zemljopisnih odredišta susreli bismo se s Teufikom Velagićem,
dr. Irfanom Ljubijankićem, Osmanom Brkom, Dževadom Šaldićem i drugim koji bi
nas već čekali i čija su imena bila upisana uprograme našeg "ratnog
rasporeda"...
Na margini jednog od seminara u Heidelbergu, u organizaciji
Muslimanskog omladinskog saveza, sudionici su popratili i posebno organizirinu
"književnu večer Enesa Kiševića i Ibrahima Kajana", gdje je govorio
Hilmo Neimarlija. Na margini još jednog savjetovanja, onoga u Stuttgartu, na
ponovljenoj književnoj večeri, govorili su, uz profesora Neimarliju, dr. Ismet
Grbo i dr. Mustafa Cerić. Ceric je podsjetio prisutne da je "kriomice čitao
Ibrahima Kajana, kao softa, ispod klupe u Gazi Husrev-begovoj medresi, onda kad
je Kajan bio zabranjen"! Salim je, koliko se sjećam, kao dio samog vrha
Stranke demokratske akcije, bio zadužen za organizaciju stranačkih ogranaka na
Zapadu, što sigurno nije bio nimalo lahak posao! U tom je glavi izvršitelj bio
nenad- mašni aktivist spomenuti Dževad Šaldic iz Stuttgarta.
Politička djelatnost Salima Šabića zasigurno je imala
svoje mrzitelje. Jedna eksplozija usred grada Zagreba, na ulazu u njegov krojački
salon, bila je demonstrativni i glasni oblik te pritajene podlosti koja je
mogla života koštati potpuno nevine prolaznike u Ilici
ili zaposlenike u Šabićevom krojačkom salonu, ili u susjednoj prodavnici. Srećom,
eksplo- zivna naprava eksplodirala je u vrlo ranim jutarnjim satima, pa su žrtve
izbjegnute. O tom događaju, ali i o nizu drugih "incidenata" koji su
se kontinuirano dešavali u gradu Zagrebu, i ne samo u njemu, pripremio sam
prosvjedni tekst za zajednički izlazak u hrvatsku javnost.
Izbor dokumentarnih fragmenata završavam riječima koje je
Salim Šabić izgovorio na prosvjednom skupu što su ga zajednički priredile sve naše
organizacije i održale nakon džume namaza dana 22. travnja 1994. godine. Većinu
govora sam uspio snimiti svojim malim diktafonom. Otud je i porijeklo ovog
Salimovog govora, prepisanog s diktafonske trake, uključujući i 2-3 rečenice
koje sam morao rekonstruirati, jer su bile nejasne, prekrivene snažnim pljeskom
ili drugim šumovima. Mojim sje- ćanjima,
na ovakav način prezentiranim, nije potreban nikakav "zaključni
redak" - jer je sve moglo biti i drukčije odigrano i drukčije shvaćeno.
II.
KRONOLOGIJA DOKUMENTARNE GRADE
Međunarodna
konferencija o genocidu nad Muslimanima u BiH[2]
U zagrebačkom je hotelu Inter-Continental 19. i 20.
IX. 1992., održana Međunarodna konferencija o kršenju ljudskih prava i genocidu
nad Muslimanima u BiH, u organizaciji Islamskog centra iz Zagreba. U raspravi o
ovakvu pitanju prvi su se put našli na jednom mjestu važne ličnosti - humanisti,
ulema, aktivisti za pomoć BiH i znanstvenici iz is!amskih zemalja. U radu je
sudjelovao i Muhamed Gazali, živi simbol islamskog svijeta 20. stoljeća, kao i šeih
Alem Jusuf
Kardavi. Pozdravnu riječ predsjednika Predsjedništva
BiH, g. Alije Izetbegovića, pročitao je njegov osobni izaslanik, g. Salim Šabić.
Konferenciji je svoj prilog pridružio i osobni izaslanik kardinala dr. Franje
Kuharića Đuro Kokša. Voditelj je bio dr. Mustafa Cerić, a istodobno i autor
uvodnog referata. Slijedili su govori
dr. Ismeta Grbe, mr. Džemaludina Latića i književnika Ibrahima Kajana. Skupu se
pridružio svojim riječima g. Stipe Mesić, predsjednik Sabora Republike
Hrvatske.
***
Korisni
seminari u Heidelbergu[3]
Nakon savjetovanja koje je održano u Heidelbergu od
10. do 12. IX. 1993., za aktiviste Stranke demokratske akcije, Merhameta, Bošnjačkog
omladinskog saveza, zavičajnih zajednica, klubova, udruženja kulturnih radnika
(a privukao je i pojedince izvan udruga koji pomažu Bosni i Hercegovini i svom
bošnjačkom narodu), nedavno je odrian (6-8. I. 1994.) u istom gradu, na poticaj
i poziv niza institucija, vrlo dobra organiziran seminar s bogatim izborom i tema
i predavača. Iz stranačkih struktura
su gostovali gg. Salim Šabić, Dževad Šaldić, dr. Šemso Tanković, Teufik Velagić,
Adem Alibegović, iz diplomatsko-konzularnih predstavnistava Šahbaz Džihanovic i
Sidik Spahić, iz duhovno-islamskih struktura dr. Mustafa Cerić i dr. Hilmo Neimarlija, iz prosvjetnih i
književnih prof dr. Ismet Grbo, te književnici Enes Kišević i Ibrahim Kajan. U
ovom broju Behara objavljujemo prvi ulomak vrlo zanimljivog teksta o novim
ciljevima obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
***
Susret
bošnjačke omladine u Koblencu[4]
U njemačkom gradu Koblencu održan je od 28. do 30. I.
1994. Prvi susret bošnjačko-muslimanske omladine. U vrlo bogatom programu
sudjelovali su svojim referatima predstavnik bošnjaćko-muslimanskog omladinskog
saveza g. Nedim Dizdar, ambasador RBiH u Švicarskoj akademik Muhamed Filipovic,
potpredsjednik SDA Salim Šabić, podpredsjednik SDAH Azim Karamehmedović, uvaženi
kulturni radnik prof dr. Hilmo Neimarlija i inž. Sulejman Alijagić. O životu i
tretmanu mladih Bošnjaka rasutih diljem
***
Krizni
štab[5]
27. IV. 1992.
Krizni štab smo formirali još na početku agresije na
Hrvatsku u kojem sam djelovao koliko sam mogao (koliko Ii sam samo video mladih
vojnika-dezertera iz JNA, koji su prošli kroz džamijske prostore, 1000, 2000,
3000, 5000?), dežurajući pa ponekad i spavajući u divanhani (dakako da će to
jednoga dana znati pričali i Crnalić, i Aličelebić...) - brzo će se zaboraviti,
nakon oslobođenja... Prvi put upoznajem naše momke, zagrebačke muslimane, koji
su cijelu noć obilazili punktove, stražareci, oko ove časne kuće, štiteći san
vojnicima koji su napustili vojarne u Zagrebu i Hrvatskoj, odbijajući pucati po
hrvatskim građanima.
Krizni štab se "adaptirao" za potrebe pomoći
izvornoj domovini, Danas, prikupljajući svoje brojne papiriće s nejasnim i
nesuvislim zabilješkama, priključih im i primetnuti izrezak iz
"Vjesnika". Vijest mi nije potpuno
jasna, osobito mi je upitan njezin drugi dio. Pa, valjda ću saznati više od onih
koji su najmarljiviji i najprivrženiji KŠ - a među njima su Plićanić, Ikanović,
Junuz, sa Ševkom ef na čelu... (Ne znam šta se to dešava s Mandelom, prilično
je Ijuti?)
Muslimaniski
Krizni štab za pomoć BiH
Sarajevo - Predsjednik Mešihata islamske zajednice za
Hrvatsku i Sloveniju Ševko Omerbašić izvjestio je u nedjelju predsjednika Predsjedništva
Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića da su sve muslimanske organizacije
i institucije u Republici Hrvatskoj - SDA, Islamska zajednica, Kulturno društvo
"Preporod", Muslimanski omladinski savez, Merhamet i Albanska
islamska liga - odlucile osnovati Muslimanski krzini štab za pomoć BiH u obrani
njezine nezavisnosti i cjelovitosti. Kako javlja BH press Omerbašić je naglasio
da je velika većina muslimana Hrvatske porijeklom iz BiH, te da su "stoga
motiviraniji dati sve od sebe za spas najmlađe europske države".
"Međutim, do nas dopiru i drukčije informacije
kojima se nastoji unijeti veća konfuzija u dramatična zbivanja, ali uvjeravam
Vas da su naši domovinski i vjerski osjećaji, te sastav Kriznog štaba dostatan
jamac i motiv za pomoć BiH. » (BH press/Hina)"
***
MRŽNJA
I TEROR[6]
Priopćenje za javnost vjerskih, kulturnih, humanitarnih i
nacionalnih muslimanskih organizacija u Hrvatskoj:
Danas je u središtu Zagreba, u lokalu gospodina Salima Šabića,
predsjednika Sabora islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, eksplodirala
podmetnuta naprava i prema izvješćima sredstava javnog informiranja, demolirala
lokal.
Taj teroristički čin očekivana je posljedica
organiziranog progona Muslimana u Republici Hrvatskoj.
Zbog sukoba i ratnih okršaja Hrvata i Muslimana u Bosni i
Hercegovini, pripadnici Islamske zajednice i muslimanskog naroda nastanjenog u
Hrvatskoj, dakle lojalnih građana hrvatske države, koji iz dana u dan, iz
mjeseca u mjesec, postaju svojevrsne žrtve, postaju slobodne mete na kojima se
iskaljuje b!jes, koji po sražmerlma i bronosti obuhvaćenlh ljudi, nema
usporedbe nl s jednlm događajem u zadnjih pedeset godina.
Naše tvrdnje ilustrira protuustavno negiranje etničke i
nacionalne opstojnosti Muslimana, podjednako u brojnim pismima čitatelja, autorskim
novinarskim tekstovima, ali i od utjecajnih pojedinaca iz samog vrha države.
Mediji javnog priopćavanja prepuni su tekstova punih nevjerovatne mržnje prema
islamu i muslimanskim vjernicima (muhamedanci, osmanlije, balije, ništarije
itd.), što se u svim prethodnim rezimima smatralo kažnjivim, budući da širi mržnju
i netrpeljivost prema drugom svjetonazoru;
- gotovo svakog
drugog tjedna traumatizira se muslimanska zajednica nekom bombastičnom izjavom o
Islamskom centru kao "terorističkom leglu", a trajne (svakodnevne
policijske kontrole, legitimiranje vjernika - ne više na pristojnoj udaljenosti
nego na samom ulazu, u vratnicama džamije), pa odvođenje građana i uzbjeglica u
nepoznatim pravcima;
- pretresi domaćih i stranih (uglavnom islamskih) humanitarnih
organizacija u Zagrebu i ostalim većim gradovima Hrvatske, opisani su u novinama,
na radiju i HRT, kao otkriće "terorističkih centara" – ne imenujuci
ni jednu, a niti nudeći nijedan dokaz za otkriće te vrste;
- tzv. "informativnim razgovorima" prethodilo
je policijsko privođenje u zoru, s ciljem da se ponizi lojalni građanin hrvatske
države. Koga se privodilo? Muslimane koji su među najuglednijim pripadnicima našeg
naroda: prof dr. Izeta Aganovića, predsjednika Dobrotvodnog muslimanskog društva
"Merhamet", prof Šefika Nadarevića, i potpredsjednika SDA
Hrvatake, dipl. ini. Farisa Nanića,
glavnog tajnika SDA Hrvatske…
I prema drugim građanima Republike Hrvatske, pripadnicima
musliman skog naroda, izražava se nasilje (prebijanje naših radnika u brodogradilištu
u Splitu, napadi na Muslimane koji rade u građevinskim i komunalnim poduzećima
i stanuju u radničkim barakama prigradskih naselja, vrijeđanje Muslimanki na
ulicama i u tramvajima zbog dimija i šamija).
Veliki broj Mulimana još nije riješio pitanje državljanstva
u Republici Hr vatskoj. U odnosu na broj podnesenih zahtjeva, najveći je broj
odbijenih upravo među pripadnicima muslimasnke nacionalne manjine.
To je manji izbor iz pošireg kruga problema koji čine
nesiguran život Muslimanima, hrvatskim građanima koji u Hrvatskoj, u
posljednjih stotinu godina ne pridodaju ništa drugo, osim vidljivih vrijednosti
u kulturi, znanosti i gospodarstvu. ..
Nakon medijske sotinizacije, uskračivanja
držiavljanstva, privođenja, hapšenja i deportacija u nepoznatom pravcu,
podmetanja eksplozivnih naprava - umjesto svakog zaključka, postavljamo
pitanje: Što je sljedeće što mogu ocekivati Muslimani u Hrvatskoj?
MEŠIHAT IZ ZA HRVATSKU I SLOVENIJU
MDD "MERHAMET"
KDM "PREPOROD"
NACIONALNA ZAJEDNICA MUSLIMANA HRVATSKE
SDA HRVATSKE -
MUSLIMANSKI OMLADINSKI SAVEZ
IZ
Vjerodostojnost
teksta potvrdio tajnik Mešihata
AHMED lKANOVIĆ
***
PREDSJEDNIK
TURSKE SULEJMAN DEMIREL
U
POSJETI BOŠNJACIMA[7]
Islamski kulturni centar u Zagrebu, dana 16. VII. 1994.
godine, posjetio je u sklopu službenog boravka u Repulici Hratskoj gospodin
Sulejman Demirel sa suradnicima, u pratnji ministra vanjskih poslova i
dopredsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. Mate Granica.
Predsjednika Demirela ispred zagrebačke džamije dočekao
je veliki broj islamskih vjernika Bošnjaka i građana Hrvatske.
U ime Islamskog centra, predsjednika Demirela su dočekali
h. Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata Hrvatske i Slovenije, h. Salim Šabić,
predsjednik Sabora islamske zajednice Hrvatske i Slovenije, h. Mustafa Plićanić,
predsjednik Islamske zajednice Zagreb, Ibrahim Kajan, predsjednik Kulturnog društva
Bošnjaka Hrvatske Preporod, Faris Plićanić, predsjednik MOS-a Zagreb i drugi uglednici
bošnjačkog naroda u Hrvatskoj.
Tom je prigodom obavljen kraći razgovor i upuće riječi
zahvalnosti turskom narodu i predsjedniku Demirelu osobno za pomoć koju su
turski narod i turska Vlada pružili bošnjačkom i hrvatskom narodu tijekom
agresije.
Nakon razmjene darova između predsjednika Demirela i
predsjednika Islamske zajednice gospodina Mustafe Plićanića, predsjednik
Demirel se zanimao za položaj i uvjete života Bošnjaka u Repulici. O tim
pitanjima ukratko ga je informirao h. Ševka Omerbašić.
Na kraju razgovora dostojanstvenici Islamskog centra zaželjeli
su svojim gostima mnogo uspjeha u mirovnoj misiji.
***
Prosvjed bošnjačko-muslimanskih organizacija pred
Zagrebačkom džamijom, 22. IV. 1994.
GENOCID
POD ZAŠTITOM UN[8]
Na prosvjedu su govorili: Mustafa Plićanić,
predsjednik IZ Zagreb, Ševko Omerbašić, predsjednik Mešihata Hrvatske i
Slovenije, Akademik Ivan Supek, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, Juraj Njavro, minister u Vladi Republike Hrvatske, Dražen Budiša,
predsjednik HSLS, Silvije Degen, predsjednik Stranke socijalista Hrvatske, dr. Šemso
Tanković, predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske, fra Tomislav Duka,
predstavnik obaju domova hrvatskog Sabara, Salim Šabić, predsjednik Sabora
islamske zajednice Hrvatske i Slovenije, Antun Vujić, predsjednik
Socijal-demokratske stranke Hrvatske, Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik
Hrvatskog Helsinskog odbora, dr. Izet Aganović, predsjednik dobrotvornog
muslimanskog društva Merhamet i Ibrahim Kajan, predsjednik kulturnog društva
Muslimana Hrvatske Preporod.
***
Prosvjed
bošnjačko-muslimanskih organizacija
U ovim trenucima srpski vojnici pred licem cijelog
svijeta, u Goraždu ubijaju narod koji se ne može braniti, koji niko ne brani. Ubijaju
žene i muškarce, djecu i starce. U ovim trenucima u Goraždu se vrši najstrašniji
zločin u povijesti čovječanstva - više
od šezdeset hiljada ljudi čeka smrt od srpskog oružja; u Goraždu se ubija narod
kojem su Ujedinjeni narodi oduzeli pravo i sredstva za samoodbranu, jamčili mu
zaštitu i potom ga prepustili na nemilost srpskim zločincima.
Nikada u povijesti čovječanstva jedna Ijudska
zajednica nije bila tako javno i tako nemilosrdno prevarena kao što je narod
Goražda prevaren od najodgovornijih Ijudi i institucija današnjeg svijeta.
Nikada u povijesti čovječanstva cijeli Ijudski rod nije bio tako bezobzirno uvučen
u zločin kao u Goraždu. Srpski zložin u Goraždu urezuje neizbrisivi žig sramote
na cjelokupno suvremeno čovječanstvo.
Ujedinjeni narodi, Europska zajednica i druge
institucije suvremenog svijeta ne mogu biti to što su bili. I nikada se neće moći
izbrisati odgovornost današnjih vlada SAD, Rusije, Engleske, Francuske, Kine i
drugih vodećih zemalja za zločin koji se u ovim trenucima doslovno odvija pred
ocima cijeloga svijeta.
Zbog toga što se zbivalo i zbiva u Goraždu i oko
njega:
Izražavamo svoju bol!
Izražavamo svoju zapanjenost!
Izražavamo svoju osudu i svoj protest!
Pozivamo sve Ijude svijeta koji se bore za pravdu i
slobodu da nam se pridruže u osudi zločinaca koji ubijaju Ijude u Goraždu, i moćnike
svijeta, koji su te zločince mogli i, temeljem preuzetih obaveza, morali spriječiti.
Posebno pozivamo hrvatsku javnost, hrvatski i bošnjački
narod u Hrvatskoj I u Bosni i Hercegovini da solidarno s narodom Goražda izraze
svoje ogorčenje i javni protest protiv OUN, posebno svjetskih sila - SAD,
Francuske, Engleske i Rusije zbog njihovog izravnog i sramnog sudjelovanja u
zločinu genocida nad prevarenim narodom Goražda.
Budući da je padom Goražda u posebno težak položaj
stavljena država Bosna i Hercegovina, ali i Republika Hrvatska, pozivamo
hrvatsko vrhovništvo da sukladno washingtonskom sporazumu i usvojenim Ustavom
Bošnjaka i Hrvata BiH i okvirnog sporazuma o konfederaciji BiH i RH iskoristi
svoj utjecaj i doprinese otvaranju svih putova radi efikasnog i nesmetanog
prolaza Ijudi i roba u Bosnu i Hercegovinu.
Mešihat IZ Hrvatske i Slovenije Islamska zajednica
Predsjednik h. Ševka Omerbašić Predsjedniik h. Mustafa Plićanić
DDM Merhamet KDMH
Preporod
Predsjednik prof dr. Izet Aganović Predsjednik Ibrahim Kajan,
književnik
Muslimanski omladinski savez Nacionalna zajednica Muslimana RH
Predsjednik Faris Plićanić Predsjednik prof dr. Nedžat Pašalić
Grupa intelektualaca i poslanika u parlamentu BiH,
sudionika Bošnjačkog sabora (za Bosansku krajinu)
***
Salim Šabić, predsjednik Sabora islamske zajednice
Hrvatske i Slovenije:
TRAŽIM
OTVARANJE HRVATSKIH GRANICA PREMA BIH[9]
Dragi Bosanci, dragi prijatelji, dragi Hrvati!
Danas je ovaj skup jedan u nizu koji se održavaju širom
Događaji i pokolji u Goraždu to potvrđuju. Pred očima
europskih naroda i cijeloga svijeta, uz asistenciju Vijeća sigurnosti i pod
komandom americko-engleskom i rusko-francuskom, ubijaju muškarce, žene i djecu,
ranjene i nemoćne - uostalom kao i širom Bosne, u Olovu, Kladnju, u Travniku, u
Usori, Brčkom i Bihaću.
Vrši se genocid javno pred kamerama svjetskih
tv-agencija. Uredno se registrira svakih pola sata novi broj masakriranih i
ranjenih.
Noćas na Radio-Sarajevu, radio amater javlja, da je Goražde
grad boli i da tijela djece lete u nebo. Svijetom vladaju ubojice predvođene
stalnim članovima VS i Butrosom Galijem. To nam potvrđuju ove parole. Svugdje
tražimo ukidanje embargo, svugdje tražimo oružje.
Tražimo od hrvatske Vlade i njihovih suradnika u
Hercegovini da se odmah otvore granice i oslobode proIazi Hrvatima i Bošnjacima
koji su spremni da se bore protiv srpsko-crnogorskog agresora i četnika.
To je jedino u ovom trenutku moguće učiniti - skidanje vlastite blokade i embargo. Inače,
draga braćo i poštovane sestre, sutra će sve oko nas biti Goražde.
Ovdje smo se sakupili svijetla obraza, u ovom gradu, u
ovoj državi, mi Bošnjaci i Hrvati iz Bosne i Hercegovine - jer smo se borili i
za slobodu naše domovine Hrvatske, kao što se želimo boriti i za slobodu naše
domovine Bosne i Hercegovine. Nama se
vezuju ruke. Uvažavajući velikog znanstvenika, velikog filozofa, velikog čovjeka
hrvatskog naroda akademika Supeka, da imamo atomsku bombu - imali bismo je gdje
baciti. To nije humano, ali ova što se čini tri godine hrvaskom i muslimanskom
narodu u Hrvatskoj i u BiH, jeste najnehumanije.
Kažu: "Ne možemo ukinuti embargo, jer će biti žrtava."
Da nema embargo, ne bi bilo 200.000 žrtava u Bosni. Da nema embargo, bilo bi
20.000 žrtava u Bosni, Imali bismo mir, imali bismo Srbe preko Drine.
Danas tražim i zahtjevam da to potvrdite: Da Hrvatska
Vlada sa svojim suradnicima u Hercegovini, koji i sada blokiraju konvoje i prolaze
Ijudima, otvori granice i omogući prolaz u našu zemlju, da bismo se borili za
nju.
Ovdje to govorim kao Bošnjak. Na mojoj karti potraživanja
i dugovanja, strana dugovanja nam je svima člsta! Ne dugujemo
nlkom nlšta! Nama svijet duguje 200.000 ubijenih, 200.000 ranjenih, 1,000.000
raseljenih, 20.000 Ijudi bez ruku i nogu, bez očiju, bez svoje domovine.
(Zapisao: I. Kajan)
***
Pjesnici
i političari u Stuttagrtu[10]
U
sklopu seminara bosnjačkih organizacija održanog u Stuttgartu od 1. do 3. VII.
1994., priređena je i odlična književna večer književnika Enesa Kiševica i
Ibrahima Kajana kojoj je izuzetno pridodao uvodničar I moderator prof dr. Ismet
Grbo
Na seminaru su govorili prof dr. Ejub Ganić
("Aktuelna politička situacija u BiH nakon potpisivanja vašingtonskog
sporazuma, zaključaka SDA i odluka Ustavotvorne skupstine R BiH"), prof
dr. Ismet Grbo ("Povratak izbjeglica - uvjeti konsolidacije bošnjačkog
naroda"), prof dr. Sabahudin Osmančević ("Ekonomske pretpostavke obnove zemlje i
povratak muhadžira"), Ibrahim Kajan ("Afirmacija nacionalnih prava i
kulturnih vrijednosti Bošnjaka"), Teufik Velagić ("Podsjećanje na
djelo i misli Bašagica, Mulabdića i Handiića"). Zapaženim prilozima
istaknuli su se i savjetnici ambasade R BiH u Austriji Husein Živalj i Irfan
Ljevaković.
***
Predsjedniku
Izetbegoviću uručen Behar[11]
U sklopu razgovora koje je predsjednik Predsjedništva
R BiH g. Alija Izetbegović imao s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđanom, pronađeno
je nekoliko trenutaka u kojim se glavni i odgovorni urednik Preporodovih
izdanaj Ibrahim Kajan, susreo s čuvenim Bošnjakom! Evo blicem zabilježenog
trenutka, u večernjim satima (13. IX. 1994.) kada g. Izetbegoviću daruje posljednji
broj našega Behara.
***
Bošnjaci
u Libiji[12]
Izvještaj
o posjeti predstavnika bošnjačkih asocijacija Republike Hrvatske Libijskoj Džamahiriji
od 28. XI. do 2. XII. 1994.
Na poziv Revolucionarnog komiteta Libijske Džamahirije
upriličen je posjet predstavnika bošnjačkih asocijacija u Republici Hrvatskoj
Libijskoj džamahiriji u razdoblju od 28. XI. do 2. XII. 1994. godine
Delegaciju je predvodio Salim Šabić, predsjednik
Sabora islamske zajednice RH. U delegaciji su uzeli učešće dr. Šemso Tanković,
predsjednik SDA Hrvatske, dr. Nedžat Pašalić, predsjednik Nacionalne zajednice
Muslimana Hrvatske, Ibrahim Kajan, predsjednik Kulturnog društva Muslimana
Hrvatske "Preporod", dr. Izet Aganović, predsjednik Muslimanskog
dobrotvornog društva "Merhamet - Crveni polumjesec".
Delegacija je imala višestruke kontakte s domaćinima. Domaćina
je predvodio dr. Saleh Ibrahim, direktor Instituta ekonomsko-političkih
znanosti u Tripoliju. Obje strane su iznijele svoje poglede na aktualne
svjetske događaje i na ulogu Libije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u rješavanju
aktualnih problema.
Poseban akcent je stavljen na velikosrpsku agresiju na
dvije neovisne i međunarodno priznate države - Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
Tom prigodom naša je strana iznijela ocjenu da je velikosrpski imperijalizam
temeljni uzrok svih zala na prostoru bivše Jugoslavije. Libijska strana je pak
izložila vlastita stajališta koja su veoma bliska našim. Postojeće razlike
rezultat su objektivnih okolnosti zbog činjenice da je Libija imala dugogodišnje
prijateljske odnose s bivšom Jugoslavijom, kao i činjenicom da je Libija došla
pod udar sankcija koje se veoma strogo provode. Zaključeno je da se ovakvi
kontakti nastave, jer su najbolji način razrješenja svih mogućih nesporazuma. U
tom kontekstu očekuje se skori dolazak Libijske delegacije u Hrvatsku.
Izuzetan prijem naša je delegacija imala s najvišim
predstavnicima Islamske zajednice Libijske Džamahirije. Našu delegaciju je
primio i prof dr. Ahmet Šerif predsjednik Islamske zajednice u Libiji. Tom
prigodom dogovorena je suradnja dviju zajednica. Libijska je strana ponudila veliki
broj stipendija za bošnjačku omladinu iz Republike Hrvatske. Predviđena je mogućnost dostave značajne humanitarne
pomoći bošnjačkom narodu u BiH i Hrvatskoj. Predvidena je također i mogućnost
da Libijska strana sudjeluje u financiranju dogradnje školskog prostora u
rastzemlju Zagrebačke džamije, namijenjenog za srednju školu koja se osniva.
U toku boravka u Libiji, naša je delegacija službeno
posjetila bosansko-hercegovačku ambasadu u Republici Libiji. Delegaciju je
primio bosanski ambasador dr. Kupusović s najblžiim suradnicima. U dužem i
prijateljskom razgovoru razmijenjene su informacije o najnovijem razvoju
situacije u BiH. Delegacija je imala više drugih posjeta i kontakata, kao što
su posjeta starom trgovačkom centru, Nacionalnom muzeju i Islamskom sveučilištu.
Ms
***
MAHATIR
PRIMIO HRVATSKE BOŠNJAKE[13]
Premi!er Malezije dr. Muhammed Mahatir primio je 2. IV.
1996. godine predstavnike vjerskog i kulturnog života hrvatskih Bošnjaka. U
delegaciji su bili muftija Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Sabora IZ Salim Šabić,
predsjednik IZ Zagreba Mustafa Plićanić i predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka
Hrvatske "Preporod" kniževnik Ibrahim Kajan.
Uvaženi je muftija upoznao premijera s položajem
muslimana (pretežno Bošnjaka) u Hrvatskoj, koji je, kako je snažno istakao,
"bio povoljniji u prethodnom režimu, nego što je sada", a to je, na
svoj način, interpretirao i g. Plićanić, govoreći o značaju Zagrebačke džamije
za muslimane u nas i u svijetu. G. Šabić je, slijedeći temu, iznio sažetak
gospodarskih prilika bošnjačke zajednice u Hrvatskoj, te o pokušaju Bošnjaka da
budu konstruktivni i prema sebi i prema Hrvatskoj i prema BiH. Predsjednik
"Preporoda" je zahvalio premijeru što je našao vremena i primio
izaslanstvo hrvatskih Bošnjaka, napominjući da će biti korisno da "preko
njegovih vrijednih ruku prode naš dar, komplet Behara, do sveučilišne knjižnice
u glavnom gradu Malezije, i da bude tek znak naše buduće povezanosti s onim što
je u svakom narodu najjače i najtrajnije - kulturom. S. Mirza
***
ZAGREBAČKI
BOŠNJACI KOD IZETBEGOVIĆA[14]
Prigodom službenog posjeta Republici Hrvatskoj (10.
IV: 1996.), predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, primio je grupu
od petnaestak zagrebvačkih Bošnjaka, koji mahom sudjeluju u vjerskom,
kulturnom, znanstvenom I privrednom životu Zagreba i Hrvatske. Uz Predsjednika,
razgovoru su sudjelovali predsjednik Vlade BiH, dr. Hasan Muratović,
potpredsjednik Federacije BiH prof dr. Ejub Ganić, predsjednik Vlade Federacije
prof dr. Izet Kapetanović i veleposlanik BiH u RH prof dr. Kasim Trnka.
Među hrvatskim Bošnjacima bili su muftija Ševko ef.
Omerbašić, dr. Šemso Tanković, Salim Šabić, prof dr. Osman Muftić.Mustafa Plićanić,
književnik Ibrahim Kajan, prof dr. Sulejman Čamdžić, prof dr. Zijad Haznadar,
Ahmed Ikanović, prof dr. Asim Kurjak, imam Dževad Hodžić, Azem Karamehmedović, Mirsad
Srebreniković i drugi.
Tema tog neformalnog susreta, rasprostirala se od uviđanja
mogućnosti poboljšanja odnosa naših dviju domovina, popravljanja položaja bošnjačke
nacionalne manjine u Hrvatskoj i mogućnosti sudjelovanja Bošnjaka Hrvatske u
obnovi I oživljavanju privrede Bosne i Hercegovine. U tom je smislu i
sugerirano da u vrlo skorijoj budućnosti predsjednik Vlade BiH Muratović primi
jednu mješovitu privrednu hrvatsko-bošnjačku delegaciju iz Zagreba i Hrvatske.
Predsjedniku Izetbegoviću je, s bošnjačke strane, sugerirano da u razgovorima s
dr. Tuđmanom iznovice pokrene pitanje zastupnika bošnjačke manjine u hrvatskom Saboru.
***
Dana 20. velječa, brzo smo saznali za vijest o smrti
Salima Šabića. Napi-
sao sam brzojav sućuti gospodi Umi Šabić i zamolio
Preporodovu tajnicu
Jasminu Peljto da ga pošalje na njihovu kućnu adresu,
a posebnu noticu
za naslovnu stranicu našeg "Behar Journala".
Zamolio sam Farisa Nanića da za "Behar Journal" napiše sjećanje na velikog
rahmetli prijatelja Preporada. Uvrstili smo ga.
***
Umro je
hadži Salim Šabić[15]
U Zagrebu je 20. II. 2001., nakon teške bolesti, u 65.
godini života, na Ahiret preselio hadži Salim Šabić, predsjednik Izvršnog odbora
Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.
Merhum hadži Salim Šabić ostat će upamćen kao jedan od najupečatljivijih
članova i lidera Islamske zajednicc u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, čije je
ime postalo gotovo sinonimom zagrebačkog muslimanskog kruga, kruga čija je
kruna bila izgradnja Islamskog centra i njegov rad posljednjih 14 godina.
Na jednoj od najvećih dženaza u Zagrebu, govorili su
reisu-I-ulema dr. Mustafa Ceric, muftija zagrebački Ševko ef. Omerbašić, a Enes
Kišević je kazivao stihove posvećene rahm. Salimu Šabiću.
Zapaženo je prisustvo i bosanskih političara, prvog
predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovica, Edhema Bičakčića i drugih. U ovom broju donosimo riječ dr. Mustafe
Cerića i sjecanje dr. Osmana Muftića.
U Zagrebu, 26. siječnja 2021.
[1] Kajan,
Ibrahim - Doktor znanosti, književnik, publicista, osnivač Kulturnog društva
Bošnjaka Hrvatske Preporod (Zagreb, 1991), pokretač i glavni i odgovrovni urednik
časopisa Behar (1992) , od 2001. pomoćnik ministra za kulturu u Ministarstvu
prosvjete, nauke, sporta u HNK, profesor i v.d. dekan na Fakultetu
humanističkih nauka u Mostaru. Član
Hrvatskog društva književnika, Društva pisaca BiH, PEN Centra BiH, Američko-bosanskohercegovačke
akademije znanosti i umjetnosti.
[2] „Behar“, rujan-listopad, 1992, I, br. 2,
str. 5
[3] „Behar
Journal“, 1993/1994, br. 3, star. 2
[4] „Behar
Journal“, 1993/1994, br. 3, str. 2
[5] Ibrahim Kajan: Svila i krv, „Behar Journal“, 1993/1994, br. 3, str. 14
[6] „Behar Journal“, kolovoz, rujan, listopad
1993, br. 2, str. 2
[7] „Behar Journal“, ljeto 1994, br. 5, str. 1
[8] „Behar Journak“, II-IV. 1994, br. 4, str.
8
[9] „Behar
Journal“, II-IV. 1994, br. 4, str. 10
[10] « Behar Journal », Ljeto
1994, br. 5, str. 2
[11] „Behar Journal“, Jesen 1994, br. 6, str. 1
[12] „Behar
Journal“, Zima 1994/1995, br. 7, str. 3
[13] « Behar Journal », III-VI/1996, br. 12, str. 1 (sa
zajedničkom fotografijom)
[14] „Behar
Journal2, III-VI/1996, br. 12, str. 1
[15] „Behar
Journal“, III-VI, 2001, br. 42, str. 1
Objavljeno u knjizi: HADŽI SALIM ŠABIĆ - ČOVJEK VIZIJE I MISIJE, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskojk, Zagreb, 2021., st. 177-197
