Iz Dnevnika Svila i
Krv Ibrahima Kajana
Zagreb, 5. III. 1996. Nakon
dolaska iz Pule gdje sam se poslije džume namaza, na poticaj imama, obratio
većem skupu prognanika, dobio sam jedno neobično pismo. Pisao mi ga je
prognanik iz Višegrada, a ponukan jednim intervjuom što ga je u Globusu dao stanoviti potomak bosanskog
kralja Tvrtka I. Paul Tvrtković, kako sam tvrdi, pristigao u Hrvatsku iz Engleske,
čini mi se. I taj mogući pretendent na bosansko prijestolje, ako dođe do
restauracije našeg slavnog kraljevstva, ne zaobilazi činjenicu da među
nasljednicima najmoćnijeg vladara srednjovjekovne Bosne, ima i muslimanskih
rođaka. Evo tog pisma. Objavio sam ga i
u Behar Journalu br. 11, 1996.
I JA SAM TVRTKOV POTOMAK!
Mnogi su dokazi o opravdanosti opredjeljenju bosanskih
Muslimana - bošnjaštvu. Jedan od takvih dokaza je i priča o višegradskim
begovima Tvrtkovićima.
Istorija višegradskih Tvrtkovića veoma je interesantna. Po
mnogim pričama i pisanim, sačuvanim dokumentima, bosanski kralj Tvrtko, najveći
od svih bosanskih vladara, internirao je neke od svojih rođaka na vis Gradine
nad rijekom Drinom, nedaleko od Višegrada. Gradine su zapravo visoravan na
jednoj litici iznad rijeke Drine, pet kilometara uzvodno od grada Višegrada. Na
toj visoravni izgrađena je tamnica čiji temelji, obrasli šumom, stoje i danas.
Tamnica je građena od velikih kamenih blokova i od kamena kakvog nigdje u
blizini nema.
Poslije Tvrtkove smrti, vlastela s Gradine svojim znanjem i
držanjem, isticala se u političkom životu i kada je 1463. godine propalo
bosansko kraljevstvo, osvajač je morao računati s Tvrtkovićima. Jedan od ovih
Tvrtkovića prešao je na islam, zadržavši ime Tvrtkovića. Zbog lojalnog držanja
prema sinu Mehmeda el Fatiha, sultan je izdao berat koji daje beglučka prava
Tvrtkovićima na ogromne teritorije od Gradine prema Rogatici i Novom Pazaru.
Berat je napisan na pergamentu u veličini jednog kvadratnog
metra, a predstavlja izvanredno lijepo kaligrafsko djelo. Neki pasusi bili su ukrašeni
slovima izvezenim u zlatu. Sem berata, koji je ustvari bio kao neka današnja uredba
sa zakonskom osnovom sultan je izdao Tvrtkovićima i nekoliko "timara"
koji su davali Tvrtkovićima pravo da kupe dadžbine u nekoliko kadiluka.
Iznad Gradine prema Rogatici Tvrtkovići su sazidali veliku
trospratnu kulu i na tom mjestu nastaje selo Tvrtkovići koje i danas postoji sa
istim imenom. Kula je građena od velikih kamenih blokova, vjerovatno odnekud dovezenih,
što je pokazivalo moć i bogatstvo Tvrkovića. Sa visoke kule prostirao se pogled
na njihove velike zemljane prostore, kao i na kanjon rijeke Drine. Ispred kule
postojao je veliki plato i sofa na kojima su se begovi okupljali i akšamlučili.
U blizini kule sagrađivane su kuće.
Odlaskom Turaka, vlasti su se mijenjale a sa njima i zakoni
koji su Tvrtkovićima oduzimali posjede ili na njihove posjede naseljavali
stanovništvo. Tvrtkovići su silazili u Višegrad i tu učvršćivali svoje korijene
(begovske).
Drugi su odlazili u Sarajevo i mnoga druga mjesta. U samom selu
ostalo je nekoliko porodica koje su se držale do 1992. godine kada su pred kamom
i ognjem morali napustiti svoja ognjišta.
Nezastićenu kulu Tvrkovića, razjedao je zub vremena, pa su mještani,
između I. i II. svjetskog rata, odlučili razgraditi kopnenu kulu. Temelji kule
zatrpani su i nalaze se na imanju moga oca Selim-bega Tvrtkovića, a od njenog
kamena napravljena je velika i lijepa džamija. Ispred džamije napravljen je
mejtef, a iza džamije je groblje Tvrtkovića. Selo Tvrtkovići i džamija bili su
središta okupljanja okolnih sela i posjetioca. Zbog svog položaja džamija se
mogla vidjeti sa svih strana, pa je glas mujezina i kandilji, ne samo pozivali
na molitvu, nego u prošlim vremenima, obavještavali i o vremenu. Džamija i
mejtef spaljeni su u II. svjetskom ratu, a od istih neprijatelja spaljena je džamija
i 1992. godine. Džamiju i selo Tvrtkovići zapalili su oba puta
"susjedi" koji su naseljavali posjede Tvrtkovića. Vjerujem da velike
kamene gromade nisu mogli spaliti, pa će oni poslužiti kao nijemi svjedok postojanja
džamije koja je napravljena od kamena kule Tvrtkovića potomaka kralja Tvrtka.
Pored kule i mnogi drugi dragocjeni predmeti čuvani kod
Tvrtkovića, dokazivali su nasljeđe bogatog plemstva Tvrtkovića. Nažalost ovi
predmeti su odneseni, a većina je opljačkana i spaljena u minulim ratovima.
Pomenuti carski berat iz Visegrada je kriomice odnio Numan beg
Tvrtković, pa je poslije mnogo godina, pronađen u kući unuka Numan bega
Tvrtkovića u Novom Pazaru. Moguće je da je ovaj berat sačuvan i do današnjih
dana.
Kamen iz srednjovjekovne kule ugrađen u mjesnu džamiju
Tvrtkovići iz sela, vremenom su odlazili, a oni malobrojni koji
su ostali, iako u kasnim vremenima sa skromnijim imetkom, trudili su se da ne
pokvare mit čuvenih begova.
Oni koji su odlazili, prema svim spoznajama, postajali su
prilagodljivi sredinama i poštovani od sredine u kojoj su živjeli. Među njima
bilo je istaknutih trgovaca, doktora medicine, odvjetnika, časnika, inžinjera i
drugih zanimanja. Svi su oni nosili svoju osobnost u kojoj je sigurno ugrađena
neizmjerna ljubav za krajem iz kojeg su potekli, vjerska pripadnost i nenametljivi
ponos na svoje porijeklo.
Safet Tvrtković
Pula
Izvor. DIWAN (Luksemburg / Luksembourg), br. 6, januar / janvier 2013.
