STRATIŠTE BOŠNJAKA KOJI GRIJEHA NEMAJU
Recenzija neobjavljene knjige dr. Ibrahima Kajana
Napisao: akademik prof. dr. Emir Ramić
Knjiga Ibrahima Kajanova Stratište Bošnjaka koji grijeha nemaju značajan je
publicistički prilog kulturi pamćenja kao sigurnog puta za povratak
ideje Bosne i bosanskog duha tamo gdje jedino pripadaju, jedinstvenoj Bosni i
Hercegovini.
Radi se o povratku
bosanskohercegovačke duše kao najboljeg smisla bitnosti i bitisanosti Bosne i
Hercegovine, povratku, srcem i mozgom. Ova knjiga je prilog kontinuitetu Kajanove
nade, kontinuitetu angažovanog i uzoritog akademika kao trajući čin
bosanskohercegovačke poruke za bolju budućnost čovjeka i civilizacije. Kajanov
akademski genije kazuje o pitanjima kulture pamćenja kao najboljeg puta dolaska
do istine i pravde, ali ne u ime osvete, naprotiv u ime povratka ideje Bosne i
bosanskog
Imao sam priliku da provodim divne
trenutke razgovora sa ovim akademikom nade. Nisu to bili klasični razgovori. To
su bili dolazeći znaci iz Kajanove duše, znaci koji opominju čovjeka i
civilizaciju da se vrate poštovanju, prihvaćanju priznavanju i tolerisanju
drugog i drugačijeg kao jedinog smisla bitisanja, nečega što je iznjedreno iz
bosanske ideje i bosanskog duha u kojima se istina i pravda brani srcem i umom.
Predstavljajući tog čovjeka nade kanadskoj publici u Torontu napisao sam:
“Čovjek koji u drugim ljudima ne vidi
strance nego braću. Čovjek u kome je spojen Orijent, Afrika i Helada. Čovjek u
čije riječi se uvlači irealna stvarnost, mistika i mudrost. Čovjek koji
nikada nije imao nikakvih političkih programa niti ambicija. Čovjek koji ne
pripada nikakvoj stranci. Čovjek koji pripada samo svom vlastitom narodu.
Čovjek koji sa malo riječi, gotovo oskudnih kaže mnogo. Duša tog čovjeka nema
nikakvih težnji da vodi, ali ima jezgro od žudnje koje trajno nagovara da mu
koristi sve do smrti. Gospodar je svjetova, stvarajući stvari i određujući im
bit, naredio kalemu da opisuje sudbinu ljudi. Nekim je ljudima darovao moć a
nekim bogatstvo. Najnemoćnijim, koji nemaju srodnika ni među prvima ni među
drugima, Bog je darovao kalem kojim će moći bilježiti samo onako kako je
određeno još na početku svijeta, istinito, dakle korisno. Tome teži Ibrahim
Kajan“.
U Kajanovom djelu Stratište Bošnjaka koji grijeha nemaju
pronašao sam pripadajuće izgubljeno blago, blago koje ima duboke tragove u
stalno napadanim Ideji Bosne i Bosanskom duhu. U ovom sam Kajanovom
djelu vidio pobjedu nade za boljeg čovjeka i bolju civilizaciju preko istine i
pravde kao najboljih svjedoka nerazdvojivosti ideje Bosne i bosanskog duha sa
zemljom Bosnom i Hercegovinom.
Kajan je i svjedok odbranjenosti
ideje Bosne i bosanskog duha, odbranjenosti koja se mora institucionalizirati
kroz kulturu pamćenja. Istina odabire svoje govornike jer ona je vazda iznad
jastva, neovisno o tome koliko je ono u nizini ili u visini. Istina je odabrala
Kajana koji otkriva svijetu neuništivost Ideje
Bosne i bosanskog duha. Ne može se
poništiti ni Bosna i Hercegovina jer ona svjedoči tu ideju.
Kajan poziva ljude i žene u i izvan
Bosne i Hercegovine na akciju u odbranu te ideje. Tu akciju po njemu treba
zasnivati na mudrosti.
Hvala ti Kajane za nadu koju si dokumentovao u svojim djelima, za nadu u mogućnost opstanka i jačanja Ideje Bosne i bosanskog duha, za nadu u bolji svijet, bolju porodicu, bolju mladost, boljeg čovjeka i ženu, boljeg građanina i građanku, bolje narode, društvo i državu. Tvoja nada i tvoj poziv za akciju za realizaciju te nade ostaju inspiracija da se borimo za istinu i pravdu.
Uz ovo Kajanovo djelo svakako je lakše da unutar sebe pronađemo snage koje će
nas stalno opominjati na sjenke vlastite prošlosti. Jer zadatak kritičke
publicistike nije brisanje vlastite prošlosti, nego kritički zaborav njene
lažne slave. Zašto, npr. stalne postavke državnih muzeja čuvaju samo
tragove slavne prošlosti, budeći ponos, a ne i stid? Svakom vremenu
biljeg su ljudi koji prave prepreku zaboravu. Kajan, ne odstupajući od svoje misije,
je prava moralna riznica, inspiracija, borcima za istinu i pravdu.
Kajanovo svjedočenje zasnovano na potpunoj samostalnosti od bilo kakve
političke ideje i opcije, hrabar je čin koji sam za sebe dovoljno govori o
snazi njegovog stvaralačkog duha. Kajanova misija tjera čitaoca da pamti
to zlo, ali ne zbog osvete koja je tako strana i Ideji Bosne i bosanskom duhu,
već zbog očuvanja i jačanja vjekovnog bosanskog instituta komšiluka, realizovanog
u prirodnom prihvaćanju, priznavanju, poštovanju, tolerisanju drugog i
drugačijeg, kao jedinih mogućih oblika egzistencije bosanskohercegovačkog
čovjeka, žene, porodice, zajednice, naroda, društva i države. A bez Ideje Bosne
i bosanskog duha ne samo da nema Bosne i Hercegovine, već nema Evrope i
svijeta. Bez Ideje Bosne i bosanskog duha, Bosna i Hercegovina, Evropa i svijet
ostaju zarobljeni u zatvorenim getima u kojima se čovjek, porodica, narod,
država i društvo osuđuju na nestanak. Ta geta se prave sa bosanskohercegovačkog
istoka i zapada.
Teško je i mukotrpno čuvati kolektivno
sjećanje na stravično zlo koje je Bosnu i Hercegovinu poharalo u prošlosti. Ali
morat ćemo se sjećati. Jer oni koji zaboravljaju rizikuju da im se zlo ponovi.
Možemo praštati. Ali nećemo nikada zaboraviti. I nikada više nećemo biti slabi.
Jer slabost priziva silnike. Trebamo i hoćemo predano i strpljivo raditi na
pomirenju. Nipošto i nikada nećemo težiti osveti. Odgovarati trebaju, i
kažnjeni moraju biti samo zločinci. Bosanskohercegovački zajednički život ne
smije biti zatrovan mržnjom i osvetom. Ali, on mora biti utemeljen na istini i
pravdi, na prihvaćanju istine i pobjedi prava, ma kako gorki i teški oni bili.
Taj zajednički život i mir bit će postojani i trajni jedino ako se grade i
izgrade na čvrstim temeljima istine i pravde. Jer samo u istini i pravdi je
spas.
Čitajući ovo djelo ja sam korak bliže
saznanju u pobjedu Ideje Bosne i bosanskog duha, što će biti pobjeda čovjeka i
civilizacije. Osvajanje slobode, istine i pravde ne podrazumijeva stajanje i
zastajanje. Dug je i mukotrpan put osvješćivanja besvjesnih i dalje nam je
Bosna i Hercegovina vrjednosno zagađena. Pokrivena suzama porodica koji
oplakuju svoje najmilije još traži pravi trenutak i izazov za građansku
hrabost. Zaborav, negiranje i poricanje jednako je genocid, a potiskivanje i
odbacivanje zločina ukida i omalavažava dostojanstvo svih. Bosna i Hercegovina
očekuje onaj ljudski korak da se ponovo obnovi ljepota, srušena od ljudi bez
časti. Kad jednom počiniš zločin, nema povratka, osim putem priznanja,
pokajanja i prihvaćanja pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku
zajednicu, Kajanova je poruka, koji još jednom, po ko zna koji put, obogaćuje
Ideju Bosne i Bosanski duh. Ideju i duh kojima moćna carstva koja su prolazila
Bosnom i Hercegovinom nisu mogli nauditi i ne samo nauditi, već čudotvornim
otporom bosanskohercegovačkog čovjeka ta ideja i taj duh, koji su postali
pogonski kotači egzistencije čovjeka i civilizacije su iz svakog carstva crpili
ono najbolje i tako bogatili sebe i Bosnu i Hercegovinu, Evropu i svijet.
Ovo je još jedno veliko Kajanovo
djelo koje koriste svim ljudima. A kultura pamćenja u ime istine i pravde
doista koriste svim ljudima. Krajnost ljudskog uma je pokušala uništiti to
korisno djelo agresivno genocidnim uništavanjem dodira sa drugim i drugačijim.
Ali taj izopačeni um nije uspio. Pobijedili su oni koji mrze čovjekovu sebičnost, a uznose ljudsku
dobrotu i plemenitost. Taj totalitarni um je progutao stotine hiljada nedužnih
bosanskohercegovačkih ljudi, obeščastio pripadnike Ideje Bosne i Bosanskog
duha, napunio bosanskohercegovačku zemlju mrtvim ljudima. Ali u Kajanovom
ponovljenom velikom djelu nalazimo puteve kolektivnog pamćenja, što je zapravo
nada za bolju budućnost u kojoj duše neće biti zarobljene mržnjom i osvetom.
Stratište Bošnjaka koji grijeha nemaju zajedno sa djelom Grad velike svjelosti nose
Kajanovu veliku poruku da se čovjek rađa slobodan na svojoj zemlji i želi
zauvijek po bogomdanom pravu i božanskoj pravdi slobodnim i opstati. Zato je i
ova Kajanova knjiga istinokaz o neuništivosti te Ideje Bosne i tog Bosanskog
duha na bogati publicistički način.
Nema odustajanja od borbe za istinu i
pravdu, koje upoznajemo ne samo umom, nego i srcem, sve dotle dok istina nije
samo u njenom izgovaranju nego u načinu života, dok se ne postigne pravda, ne
donese istinski mir bez rezultata agresije i genocida i tako izgradi
prihvatljiva i ljudski snošljiva budućnost za povratak Ideje Bosne i Bosanskog
duha tamo gdje iskonski pripadaju, jedinstvenoj, slobodnoj državi Bosni i
Hercegovini. Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine, pa
samim tim i Ideje Bosne i Bosanskog duha. U dejtonskom miru koji je plaćen
okupacijom pola države, odsustvo istine i pravde proizvodi kontinuitet straha
obespravljenih Bošnjaka i Hrvata. Slobode, istine i pravde je sve manje. Mi smo
na potezu. Od nas i našeg jedinstva zavisi pomijeranje granica slobode, istine
i pravde. Kajan nam je osvijetlio put.
Dr. Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Hamilton, Ontario, Kanada, 17. 01. 2017.
Nema komentara:
Objavi komentar